Piše: Almedin Šišić, Nezavisne
U beskrupuloznoj borbi za glas više, koja je počela kada je ugašena priča o ustavnim promjenama u BiH, političari koji utjelovljuju vlast u ovoj državi zaboravili su na dvije osnovne stvari bitne građanima: pun želudac i sigurnost.
Narod se nažalost navikao na prazan želudac, pa i naši političari nemaju šta tu puno dodati, niti vode računa o tome. I do sada su izbore dobijali kampanjama u kojima, čast izuzecima, glavna poruka glasi: "Glasajte za nas, komšija druge vjere još uvijek čeka skriven s toljagom".
Aktuelna vlast godinama je punila stranice podobnih medija kampanjama s porukama da je vlada Alijanse za promjene od Sarajeva za dvije godine napravila "pendrekgrad". Poruke su bile sasvim jasne: šta ima policija da se miješa u svoj posao.
Glava punih ideja ko će osmisliti zvučniji predizborni slogan, ne obraćaju pažnju na činjenicu koja ih može koštati izbora. Glavni grad BiH, sada je to nažalost svakodnevna dokazana činjenica, postao je poligon za bojeva gađanja.
Bukvalno svaki dan u Sarajevu i široj okolini desi se eksplozija, pucnjava, ubistvo, obračun noževima, jurnjave automobilima u kojima tupe kriminalne glave ne obraćaju pažnju koga će usmrtiti.
Sve što se dešava u Sarajevu u posljednja dva, tri mjeseca liči na postmiloševićevski Beograd. Sociolozi su svakodnevna ubistva i atentate potkraj devedesetih godina prošlog stoljeća u Beogradu objašnjavali činjenicom da je vrag došao po svoje, nakon što je potpuno izgubljena kontrola nad kriminalcima i gangovima koji su godinama korišteni kao instrument za odstrel političkih protivnika i enormno bogaćenje.
Saradnici pokojnog srbijanskog premijera Zorana činđića bili su primorani napraviti rez akcijom "Sablja". Ali prekasno, kada su se oni koji su u praksi vladali ulicama i gradovima odvažili smaknuti predsjednika Vlade.
Glavni grad BiH danas od tog i takvog Beograda drugačiji je jedino u tome što još niko nije uperio cijev u političara. Možda upravo to treba da se desi, pa da naše guzonje i moćnici, prezauzeti borbom za vlastite pozicije, shvate da je sigurnost u Sarajevu danas katastrofalna.
Da je Sarajevo grad u kojem svaka tupa izbrijana glava ima pištolj i bombu. Grad u kojem možeš u sekundi izgubiti glavu, ujutro ili naveče. Svejedno. Na pijaci ili u kafiću, na trafici ili ulici.
U sudskim procesima kriminalaca protiv policajaca, svi su umirali od brige za kriminalce. Uključujući međunarodnu zajednicu. Policijaci su povrijedili ljudska prava kriminalaca i zato su ostali bez posla.
Posljedice takvog derogiranja društva upravo gledamo ovih mjeseci.
I tako, dok glave u Sarajevu svakodnevno padaju, neke druge glave, uvećane za desetine puta, gledaju nas s panoa i bilborda pokraj saobraćajnica i na glavnim mjestima u gradu. One iste glave čije crte lica napamet znamo. Poručuju nam da su pametni, bogati i lijepi i da ćemo biti isti takvi ako glasamo za njih.
Možemo samo da se nadamo da će već u novembru ove godine neke nove glave, mnogo manje kriminogene, a mnogo više odgovorne prema građanima, sprovesti akciju sličnu srbijanskoj "Sablji". Pa makar ona po intenzitetu bila "čakija".
Add comment