Srbima američko državljanstvo za ratovanje u Iraku

Žaklina Četić je prošlog utorka postigla svoj životni cilj. Nakon trogodišnjeg službovanja u američkoj vojsci u Iraku, ova djevojka rodom iz Srbije, na svečanoj ceremoniji organizovanoj u vojnoj bazi nadomak Bagdada, zajedno sa još 83 stranca položila je zakletvu i postala američki državljanin.

Žaklina je samo jedna od oko 1.000 ljudi iz Srbije koji u Iraku rade pri američkoj vojsci ili u američkim i britanskim firmama za obezbjeđenje. Njihove životni ciljevi su dvojaki – da se dokopaju toliko željenog državljanstva SAD, ili da zarade novac o kome su mogli samo da sanjaju.

Žaklina je prošla klasičan put. Ona se prije tri godine priključila američkoj vojsci u Njemačkoj, gde je bila aktivna u akciji “Iračka sloboda”, da bi odatle u dva navrata bila poslata u Irak. Njene kolege kažu da je državljanstvo i te kako zaslužila zbog svojih uspješnih akcija na terenu.

Mišin put bio je drugačiji. On je u Irak došao zbog novca, i to ne krije. Ovaj tridesettrogodišnji Srbin, radnik američke agencije za tjelohranitelje, u Irak je došao kao iskusan borac. Kaže da je tokom ratova u bivšoj Jugoslaviji više od deset godina bio snajperista, a da je potom nekoliko godina proveo na različitim afričkim ratištima boreći se kao plaćenik. Danas je u Bagdadu gde svojim “poršeom” prevozi američke i iračke zvaničnike od njihovih hotela do radnih mjesta prolazeći kroz izuzetno opasne dijelove Iraka.

– Navikao sam na povećani nivo adrenalina u krvi i ovaj posao mi odgovara – kaže Miša.

Miša radi za privatnu agenciju kakvih je u Iraku na stotinu, i sve one su zainteresovane da u svojim redovima imaju iskusne borce, poput onih iz bivše Jugoslavije. Tragajući za nekima od njih, srbijanski list “Blic” je naletio i na oglas poznate britanske agencije za obezbjeđenje “Genrik”. U njihovom oglasu stoji da se traže ljudi za posao u blizini južnog iračkog grada Basre. Radnici se upozoravaju da je objekte potrebno čuvati 24 sata svakog dana u sedmici, a da za uzvrat mogu da očekuju luksuzne stanove sa klima-uređajem, blindirana vozila sa pogonom na sva četiri točka i dobre plate. Na kraju se navodi da agencija ima svoja predstavništva u Britaniji, na Filipinima, u Slovačkoj – i Srbiji.

Na pitanje zašto bi se neko prijavio za taj posao, najbolji odgovor daje Miša: “Može se zaraditi 15.000 dolara mjesečno. Dobra stvar je što za šest godina mogu da skupim dovoljno novca da se penzionišem i otvorim dobar restoran”.