Kako su samo tihi,
Prepuni svečane boli,
Nišani bijeli poredani,
Baš kao klupe uškoli.
Ovdje su drugovi moji,
Jarani iz mladih dana,
Nišani bijeli poredani,
Imena na njima znana.
Tu svako nekog ima,
I uvijek mu se vraća,
Nišani bijeli poredani,
Očevi, sinovi,braća.
I jedna suza mi kanu,
Da li od tuge il stida,
Nišani bijeli poredani,
Čisti ko duše šehida.
Denijal D.
Kozarac 24. Maj 2006. godine.
Add comment