Kozarac.ba

KOZARAC-Jutarnji trač…

Dan nerijetko počinje odavde, s benzinske Mešić, 20 KM goriva da je insan barem mobilan. Pod uticajem nekih tema s foruma započinjem ovaj trač, odnosno pitanje je ima li u Kozarcu života?

Na prvu sliku stavio sam link, tako ako kliknete na nju dobićete na jednom mjestu nekih stotinjak jutarnjih tračeva, od septembra (od kako je Kozarac.ba počeo s novim radom) pa do danas. Zašto sam stavio link? Pa jednostavno to je odgovor na postavljeno pitanje jer zaista ovdje na ovome virtualu se donekle prati taj život.

Života ima, to vi gledate svaki dan, istina ponekad nas poklopi melankolija i kokuzluk, ponekad nema nikakvih dešavanja ali i to je dio ovoga života ovdje…

Ja ne bih ni kukao na život ovdje, niti bih kudio nekoga ko ne živi ovdje, sudbina i životni putevi su nepoznati za ljude, ono što u suštini želim reči, mada je teško naći prave riječi, jeste da u Kozarcu ima života.

Pa svaki dan ovdje gledamo slike iz Kozarca, sama ova stranica jedan je od pokazatelja napretka Kozarca a da ne nabrajam dalje. Pogledajte samo slike od prije 5 godina i danas…

Mene ne ljuti što neko ne živi ovdje ali me naljuti kada kao razlog navede da ovdje nema života, odnosno nema posla kroz koji mi nažalost gledamo cijeli život…

Gledajući tako, ni zamene nema života na Zapadu, jer nemam posla gore, čak što više ne znam niti jednog stranog jezika i normalno je da mi je lakše ovdje snaći se za život…

Ja lično filozofiju života posmatram iz drugog ugla da bih je otprilike uspio objasniti poslužiću se metaforom čovjeka u pustinji gdje su samo čovjek, sunce i njegova sjena.

Sunce je vjera a sjena je dunajluk. Kada se čovjek okrene dunajluku i počne ga ganjati, nikada ga neće stići a sve se više udaljava od vjere a ako se okrene vjeri i korača u tom pravcu dunajluk ide sam za njim…

U Kozarcu ima i ptičijeg mlijeka jedino što fali jesu ljudi… Već sad u Kozarcu ima viška i poslovnog i stambenog prostora ali nema sadržaja. Postoji samo taj ljetni period koji po mom nekada donese Kozarcu više štete nego dobiti…

Ne bih da ispadne da nešto pametujem, ali sam siguran da je pitanje povratka lična stvar ponaosob svakoga od nas i da ona nema veze sa kolektivnim stanjem, jer uporediti Kozarac u koji sam se ja vratio i Kozarac u koji bi se danas neko vratio je ogromna razlika.

Kada sam se ja vratio, nije bilo ni vode ni struje a o poslu se najmanje i govorilo. Nije bilo ni škole ni svega što se nekada navodi kao razlog za ne povratak. Nisam ni ja tada mogao znati da ću danas raditi na Kozarac.ba i s tim radom jednim dijelom obezbjeđivati sebi nafaku, niti šta drugo…

Danas, surfati sa tarase nekog od kafića u Kozarcu, sasvim je normalna stvar, a prije par godina mobilni telefon je bio znak prestiža…

Mislim da bih mogao nabrajati danima napredak u Kozarcu, ali opet kažem da je to najmanje što može nekoga povući da se vrati kući… Pogotovo što je taj napredak u odnosu na Zapad i dalje srednji vijek.

Ovdje je prolazak rasvjete kroz ulicu medijska senzacija i udarna vijest, dok je za zapad to nešto sasvim normalno… Eto za kraj, klinite prvu sliku pa malo prelistajte te tračeve, vidjećete kontinuitet i život u Kozarcu, naravno kroz objektiv moga aparata ali maksimalno objektivno koliko jedan griješnik može biti objektivan… Vidjećete da u Kozarcu ima života, a kako se živi to bi trebali možda upitati onoga koji daje život…

Čaršija je i juče bila puna, ovaj put sreće, veselja i mladosti…

Naši osnovci završnici, proslavili su jučer svoju malu maturu. U svečanom defileu prošetali su se kroz čaršiju puni mladosti, ljepote i života… Istina da znaju šta ih sve čeka dalje u životu možda i ne bi bili toliko sretni ali kada bi samo mislili na iskušenja nikada se ne bi nasmijali, a opet da nema tih iskušenja onda bi svi bili vjernici.

Proslava male mature organizovana je u novootvorenoj discoteci Aqua koja na spratu ima idealnu salu za ovakve i slične prigode. Momci iz Aqua predvođeni s našim Harijem pružili su našim najmlađim maksimalne uslove kako bi im ovaj događaj ostao kao nezaboravna uspomena…

Basket se igra, pripreme za turnir izgleda da su počele. S kondicijom smo kako ko, neko crkne odmah nakon prve tekme a neko može odigraditi tekmu više. Ruke se polako šteluju na maximalnu preciznost i mislim da će i ovogodišnji turnir u basketu koji se planira održati 29.-30. jula, biti dosta zanimljiv…

Školsko igralište inače trebalo bi biti centar i mjesto večine događaja koji se planiraju organizovati ovoga ljeta, a eto možemo biti ponosni na njega jer smo ga obnovili zajedničkim trudom i ulaganjem…

Uspio sam zabilježiti i početak jučerašnje prijateljske utakmice između Veterana Bratstva i Bratstva, koja je završena bez pobjednika s rezultatom 4:4.

Veterani su istina, bili pojačani s najboljim golmanom podno Kozaračkog kamena, Nečkom Kapetanovićem kao i komadantom odbrane, slavnim odbrambenim igračem Dadom Kapetanovićem. Kapetanija je izgledna zaslužna što su se veterani pokazali kao tvrd orah za znatno mlađu i uigraniju ekipu Bratstva. Sudio je perfektno sudija Jasmin Memić :)…

Malo razonode i druženja nije na odmet, ovako slično trebala bi da se odigra i utakmica protiv Dijaspore, koju planira naš Leka…

Pred akšam za tren sve utihne, prolome se ezani koje kasnije ponovo nadjačaju zvuci i graja s ulice. Život ide dalje, i ponovo na početak priče, na benzinsku Mešići, onih 20 KM su se haman istrošili, kazaljka je spala na crveni podiok i auto trza zbog taloga s dna rezervoara, ponovo novih 20 KM barem da sam mobilan.

Ni sam ne znam gdje pronalazim te dvadesetice, ali hvala Bogu da ih ima.

Pokušao sam da sprovedem malu anketu ovdje po čaršiji baš po pitanju života u njoj, prvi sagovornik ujedno i posljednji bio je moj dobri ahbab, brat po vjeri i oružju, 100% RVI, koji mi je rekao: “Da su pametni mogli bi ovako živjeti…”

Nije moj drugar želio nikoga da uvrijedi s ovakvom izjavom, možda više satirično na onu pametan živi gdje mu je bolje. Treba izvagati šta čovjek ima, šta mu treba i šta gubi pa će vaga jasno pokazati…

Ovdje u čaršiji trenutno nema para i naroda, a ostalo je tu, rahatluk, bezbriga, raja, bosanski smisao za humor i sve ostalo što nas drži da ovdje živimo, isto ono što vuće druge da se vrate pa makar u željama…

Neko mora biti mrav a neko cvrčak, al eto na kraju barem da vidite jedan dan života u Kozarcu, volio bih jedan jutarnji sa zapada pa da usporedimo život i blagodati života…

Nije mi bila želja da nekoga uvrijedim ili ko što rekoh da pametujem, već samo da pokušam približiti ovaj naš način života i da odgovorim na neka pitanja s foruma, i dalje gledamo na pay pal ili da li ćete kliknuti na naš marketing, što nam donosi novčić više, ali takva je naša sudba, pa bujrum ko god želi da spozna umjetnost življenja u Kozarcu…

Selam Kozarac, nemoj da ne bi šta zamjerili…:)

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.