Samo što je preuzeo premijersku palicu, Milorad Dodik trčećim korakom krenuo je put Beograda. Na ispovijed Borisu Tadiću i Vojislavu Koštunici da im saopšti da se tokom razgovora o ustavnim promjenama u BiH držao stojički, baš onako kako to oni i očekuju od njega.
Naravno, odmah im je zakukao da on nema veze s tužbom BiH protiv SiCG, te da će na sve načine gledati da taj “nelegitimni i nelegalni akt” poništi.
Nekoliko dana nakon njega, istim pravcem, službenim automobilom sa pratiocima i predsjednik RS Dragan Čavić na noge je otišao predsjedniku i premijeru istočnog nam susjeda.
I on da pojasni šta je činio i šta i dalje čini na očuvanju Republike Srpske.
Iskoristio je susret sa “šefovima” da iz Beograda, centra svih zala koja zadesiše Balkan u proteklim godinama, pošalje poruku da je tužba BiH protiv SiCG ustvari privatna tužba Alije Izetbegovića.
No, zaboravio je Čavić da je upravo najjača srpska stranka, odnosno SDS, ta koja u godinama nakon Dejtonskog sporazuma nije problematizirala pitanje tužbe. Zašto?
Zato što su nakon potpisivanja mira u periodu tri plus tri mjeseca svi u BiH imali pravo osporiti dokumente i odluke donošene u ratno vrijeme.
Ali, SDS-u, tačnije zločincima Karadžiću, Krajišniku i ostaloj bratiji tužba je tada trebala da bi ucjenjivali svog ideološkog oca Miloševića. Sada je nemoguće povući tužbu, a putovanja u Beograd pucnji su u prazno.
Izuzev što i Čavić i Dodik troše novac poreznih obveznika za svoje privatne posjete.
Add comment