svabo
Kao profesor i bivši učitelj u javnoj školi, Antero Garcia svakodnevno je svjedočio kako digitalni alati mijenjaju škole i načine života učenika koji ih pohađaju. Ovaj autor knjige “Good Reception: Teens, Teachers, and Mobile Media in a Los Angeles High School” i izvanredni profesor obrazovanja na Graduate School of Education u sklopu Sveučilišta Stanford istražio je kako tehnologija utječe na nastavne procese i svjedočio njenom usponu u vremenima pandemije kad su aplikacije poput Zooma i Google Classrooma mnogim učenicima omogućili da virtualno prate nastavu i u danima kad se nije smjelo izaći iz kuće.
“Alati nas polako truju”
“Volio bih reći da tehnologije mijenjaju obrazovanje na bolje i da moramo više ulagati u njih, ali jednostavno ne mogu”, kaže Garcia koji smatra kako nas ti alati možda polako truju. Da unatoč njihovoj transformacijskoj vrijednosti oni zapravo pogoršavaju stanje u našim školama.
Do tog je zaključka došao čovjek, pedagog i predavač koji je godinama kao učitelj razredne nastave koristio različite najnovije tehnološke alate kako bi djeci približio gradivo, od snimanja filmova do izrade profila na društvenim mrežama za razne književne likove o kojima je predavao. Kao učitelju, kaže, tehnologija je bila način da se potakne zanimanje učenika za pop kulturu i svijet oko njih.
Društveni izazovi
No, kaže, pokazalo se da se aspekti tehnologije koje je pritom zavolio zapravo uopće nisu ticali tehnologije nego je bila riječ o stvaranju autentičnih iskustava učenja s mladima. U središtu ovih digitalnih istraživanja bili su odnosi učitelja i učenika i međusobno povjerenje koje zajedno izgradili.
Garcia je nekoliko godina istraživao digitalne alate i platforme poput Amazona, Netflixa i Googlea i njihovu sposobnost da oblikuju način na koji korisnici komuniciraju u online okruženjima da bi zaključio: “kad se fokusiramo na stabla pojedinačnih alata, zanemarujemo veću šumu društvenih i kognitivnih izazova”.
Centralizacija interneta
Od nekoliko online trgovina u kojima kupujemo namirnice do šačice web mjesta koja emitiraju naše omiljene emisije i medijske sadržaje, platforme su suzile način na koji danas koristimo internet na malu kolekciju divova iz Silicijske doline, upozorava Garcia. Naše aktivnosti na društvenim mrežama također su ograničene na jednu ili dvije stranice na kojima provjeravamo ažuriranja, fotografije i učitane videozapise prijatelja i voljenih osoba.
“Ove platforme ograničavaju naše online i offline živote na relativno mali broj tvrtki i prostora. Komuniciramo s ograničenim skupom alata i koristimo skup medija koji se često algoritamski predlaže. Ova centralizacija interneta, a riječ je o trendu koji se razvija desetljećima, u meni stvara nelagodu”, kaže Garcia.
Nadzor učenika
A te platforme vode i nadziru gotovo svaku interakciju učenika u današnjim školama. Pritom se razni alati olako koriste, ne uzimajući u obzir širi spektar promjena koje izaziva njihova upotreba, upozorava Garcia, navodeći primjere digitalne platforme Classroom Dojo koja roditeljima nudi ažurirane podatke i interakciju s učiteljima, ili softvera Accelerated Reader koji prati razvoj čitalačkih sposobnosti učenika. Međutim, smatra Garcia, ovi alati ograničavaju načine na koji se učenici mogu ocjenjivati i kažnjavaju učenike na temelju pogrešnih interpretacija učenja.
Ove platforme nužno skupljaju velike količine podataka, putem slušalica za virtualnu stvarnost i e-čitača, sve do malih senzora na učeničkim iskaznicama koji mogu pratiti kada učenici ulaze u škole. I svi ti podaci o učenicima šalju se, ili se mogu slati u baza podataka raznih poduzeća koji nemaju nikakve veze s procesom obrazovanja, upozorava Garcia.
Svođenje đaka na mjerljive podatke
“Gotovo svaka radnja koju učenici izvode u školama – bilo da se prijavljuju na uređaje, pristupaju zgradama ili dijele sadržaj kroz svoje privatne online živote – primjećuje se i bilježi. Djeca u školama postaju bestjelesna, odvojena od svojih umova i svojih srca”, upozorava Garcia koji tvrdi kako je jedna od najvećih i implicitnih lekcija koju djeca danas uče u školama ta da moraju žrtvovati svoju privatnost kako bi sudjelovali u konvencionalnom, građanskom društvu.
Garcia ne tvrdi da treba potpuno odbaciti sve alate koji su nam na raspolaganju, ali poziva na više opreza. Čak i naizgled benigni resursi koje danas možemo koristiti u našim učionicama dolaze s kompromisima. Njegovo kontinuirano istraživanje o tome kako platforme svode učenike na mjerljive podatke sugerira da u tom procesu brišemo inovativnost i maštu, i učenika i nastavnika.
(Mladen Smrekar; bug.hr)
Add comment