“Iz sehare Denijala Dergića”: Sjećanje na ramazan

Sjećanje na ramazan

Nekad malo dijete a sad starac sijedi,
Sa sjetom se sjećam nekadašnjih dana,
Sjećanje se vraća, nikada ne blijedi,
Sa dolaskom nura šehri ramazana.

To su bili dani posebni i dragi,
A meni su i sad vrijedniji od zlata,
Sjećam se imama, njegov pogled blagi,
Učenja s munare prvih salavata.

Godine su prošle, griješilo se često,
Ponekad su druge stvari važne bile,
Al sam uvijek znao gdje je moje mjesto,
Pa me laži nikad nisu potkupile.

A nur ramazana i sad srce grije,
I zove me nazad, ruši barijere,
Da budemo opet kao nekad prije,
Pa s radošću zato pakujem kofere.

To su bili dani posebni i dragi,
A meni su i sad vrijedniji od zlata,
Sjećam se imama, njegov pogled blagi,
Učenja s munare prvih salavata.

Denijal D.