Piše: Ramo KOLAR
Tajno-zavjerenički razgovori uskih partijskih krugova, da ne kažem pojedinaca, o budućnosti ove zemlje skoro da su završeni. Posao oko ustavnih promjena, kako nazivaju legalizaciju Dejtonskog ugovora, koji je dokinuo jedinstvenu BiH, iako priznatu od Ujedinjenih nacija, sad su predali formalno u ruke Venecijaske komisije. Ona im treba kazati kako će birati predsjednika. Neće im ogovoriti na njihov plan da da zabetoniraju etnonacionalnu državu, u kojoj će suverenitet imati blentiteti i etničke skupine, a ne država i njeni građani. To što na isto pristaje Amerika, ne mora čuditi jer se neće odreći ni Holbruka ni Dejtona. Čudo je što na to pristaje ovdašnji narod, rekavši građani.
Narod izluđen ratno-poratnim gladovanjem i strahovanjem samo odmahuje rukama i manje-više viče: Dajte to više jednom završite pa da idemo u Europu. Ako ne mognu s Tihićem i Dodikom, a ne mogu, onda oni odoše masovno sami. S vizama (Srbi i Hrvati) ili bez njih (Bošnjaci).
Gospodin Meklhejni izjavi da su SAD vazda uz BiH s najboljim interesima. Što znači da mi ne idemo u Europsku, nego Američku uniju. Samo po sebi nije loše, samo daleko. Mada već tamo imamo stotine hiljada građana koji bi mogli biti začetak pedeset i neke američke države nazvane bosansko-građanska BiH. Visoki predstavnik Švarc Šiling dođe i izjavi kako ovdašnji političari moraju građanima pologati račune i uvesti ih u EU. Kao jednu jedinstvenu zemlju i državu. Sad kad domaći, nimalo državni, a premnogo partijski lideri dijele zemlju i ubijaju joj europsku perspektivu, Šiling šuti. Što podsjeća na ratne godine kad su Ameri htjeli intervenirati, pa otišli tražiti pristanak saveznika. Britanci i Francuzi glatko odbili, Nijemci šutjeli i slijegali ramenima. Čekajući da Srbija dovrši agresiju i genocid i izbriše s karte Bosnu te tako zauvijek riješi njeno pitanje. Ujedinjene nacije, na posredan način, preko Suda pravde, tome činu sude. Ima li ko ovdje zbunjen makar?
Zapravo je stvar potpuno ogoljena ko hoće da vidi. Tihić i Lagumdžija žure s umivanjem Dejtonskog ugovora, podržani od Meklhejnija. Ovaj će ih nagraditi na izborima. Zasjest će na vlast. Dokaz: Mile Dodik. Njega su već ustanovili u po države, pod uvjetom da ostane podjela zemlje. I bezbeli vlasti. Svako gazda u svojoj nahiji. Mile to jasno i glasno kaže jerbo znade: „BiH ne može biti cjelovita bez rs kao federalne jedinice. O ovome svi srpski lideri imaju jedinstven stav”! Razilaze se samo u tome kako rasporediti svoje partijske pajtaše da bi se svi podjednako nadolmili na leđima svojih podanika.
Isti će Dodik podržati svim silama Tihića i Lagumdžiju. Kako u „ustavnim promjenama”, tako i u raspodjeli „federalnog blaga”. Kad mu ova dvojica priznaju suverenitet, Mile će vidjeti hoće li ostati s njima ili se pridružiti braći preko Drine! Zato je decidno protiv tužbe BiH protiv SCG jer su, veli, „sva tri naroda tokom proteklog rata u BiH pretrpjela ista ili slična stradanja”!? Ima li zbunjenih? Ne bih reko!
Ovo prodavanje magle me podsjeti na masovno okupljanje „građanske opozicije” u Skupštini RBiH aprila ’92. kad su tražili smjenu „nacionalne vlasti” i mir u BiH (sic!), sve dok im se nije pojavio Dragan Vikić i objasnio: Gospodo, u toku je agresija na BiH, manite se praznih priča, moramo braniti domovinu!
Danas nema oružane agresije, stvari su malo kompliciranije i narodu bi ih neko morao konačno pojasniti. Ovi što ga vode, to neće. Ovi što hoće, nemaju vlasti, moći i snage. Pa šta će onda jadan narod? Ništa, kaže mi znalac naroda. Njemu daj malo čorbe i on je zadovoljan.
Ako se sutra i probudi u državi koju nije želio, još mu ostaje Amerika koja je vazda uz njega. Naročito ako se tamo iseli!
Add comment