svabo
Brojni tradicionalni zanati danas su pred izumiranjem, jedan od takvih je obućarski zanat, a Reuf Mujagić, kozarčanin iz Sanskog Mosta, danas je jedini preostali obućar u tom gradu.
U prošlosti je u gradu na Sani postojalo više takvih radnji, ali su u međuvremenu sve zatvorene. Mujagić je vlasnik radnje “Cipelić”, zbog čega je zaradio i takav nadimak, po kojem ga uglavnom svi poznaju.
Kaže kako je svoju malu manufakturu otvorio odmah po okončanju proteklog rata, kada se u rodni grad vratio iz Njemačke, gdje je bio u izbjeglištvu.
“Prije rata sam završio kožarsko-tekstilnu školu, iz Njemačke sam donio neku ušteđevinu, kupio mašine i od tada konstantno radim. Nažalost, u međuvremenu su se zatvorile druge obućarske radnje, pa sam samo ja preostao”, kaže Mujagić.
Dodaje kako ljudi i danas popravljaju obuću, te da posla ima uvijek za svakoga ko hoće raditi.
“Da se ne isplati, ne bih se ni bavio ovim zanatom. Ono što se zaradi je skromno, ali dovoljno za neki normalan i pristojan život. Koliko-toliko pokrijem troškove i obaveze prema državi i nastojim se ne zaduživati. Istina, u zadnje vrijeme sve je teže zbog ovih poskupljenja, a to se osjeti i na poslu”, kaže Mujagić.
Prema njegovim riječima, mušterije dolaze sa različitim zahtjevima, a obično se radi o manjim popravkama, kao što je šivanje, zamjena rajsferšlusa, đonjenje cipela ili neka slična opravka.
“Ima obuće koja je za baciti, ali je vratim u život ako je izrađena od kvalitetnog materijala. Mušterija ima svakakvih, neki ostanu dužni, zaborave platiti i takvi obično više ne dolaze. Ima ih kojima je puno platiti i dvije ili pet maraka za popravak, iako, realno, to košta mnogo više”, ističe ovaj vrijedni zanatlija.
Dodaje kako vrši popravku i drugih proizvoda od kože, kao što su kožne torbe, koje čak i izrađuje kada pronađe vremena.
Mujagić ističe kako će obućarski zanat kojim se bavi živjeti dok on živi, s obzirom na to da je teško pretpostaviti da će se neko poslije njega nastaviti baviti ovim poslom.
“Imam sina koji je završio poljoprivrednu školu, ali je, poput većine omladine, već otišao u Njemačku i tamo se zaposlio”, kaže posljednji sanski obućar.
Pored popravke i izrade predmeta od kože, Mujagić se bavi i izradom ključeva, a njegova mala radnja je uvijek dobro posjećena.
“Pored toga što kvalitetno radite posao, morate biti i dobar s ljudima, znati ostvariti komunikaciju. Kod mene je uvijek opuštena atmosfera, ljudi često navrate da se pozdrave, popričaju i razmijene koju lijepu riječ i na kraju svima je dobro”, kaže Mujagić na kraju naše posjete.
(Z. Čekić; NN)
Add comment