svabo
Mjesec je to koji od sebe može napraviti samo ako želi od najvećeg kicoša, mangupa do najvećeg gospodina . Nepredvidiv, duhovit egzotičan i jak.
Baš onako kako većina žena voli pa se i one skladno njemu obuku u lagane proljetne haljine.
Ponekad Maj obuče odijelo sa milion najljepših farbi na sebi ali umjesto kravate stavi niz rano uzrelih jagoda koje kao lančić vise na njegovom vratu. Uz to objesi po dvije hašlame na svako uho pa izgleda kao neki hipik koji se ne odvaja od glasnih muzika koje se isključivo izvode na gitari. Ipak, nije on baš bio isključiv. Volio je i harmoniku kad zasvira. Lijepo i pomalo čudno bi bilo vidjeti momke koji su redom po nošnji imitirali Maj.
Puštali su duge kose, nosili uske košulje i hlače u različitim farbama i furali se na strane grupe.
Nisu svi momci imali sredstava da sebi kupuju mindjuše a nisu ni smjeli nositi od roditelja pa je alternativa bila drvena štipaljka za veš. Od kuće do čaršije i ponovo skidanje kad se dolazi kući dok uši crvene bride od jakog stiska štipe. Ipak bilo je i to bolje nego da stave kao Maj dvije hašlame ili trešnje na uši.
Bilo je stvarno čudno i jako simpatično vidjeti takve momke na čijim džins jaknama velikim slovima pise AC/DC dok na nekoj krni, svadbi ili veselju stoje pomalo izgubljeni i gledaju kako se pjevač i publika guše od uživanja uz pjesmu Trepetiljka trepetala.
Ipak imali su oni u tom svom različitom držanju nešto što je privlačilo ženski rod pa su važili za velike osvajače.
Jedan mi je poslije pričao kako mu je jednom iz kola onako zadihana i oznojena istrkala jedna podebela i zajapurena cura koja je vjerovatno bila tada na udaju i rekla mu :” Haj vamo Ćupooo, sad će počimati šiz pa moreš i ti snami zaigrati ako hoš”.
Otrčala je u kolo a on je ostao u razmišljaju šta bi bilo bolje – naučiti igrati kolo pa biti normalan kao i svi ili raditi za novu ploču Bee Geesa.
Maj je bio mjesec u kojem sam saznao da ću svoj život provesti nosajući harmoniku na sebi.
Nane, mama, otac i svi mi ukućani obučeni i skockati u najboljem izdanju krenuli smo na svadbu kod rodjaka. Svaka svadba ista rekao bi čovjek ali to nije tačno. Svaka kao i svaki čovjek ima nešto što samo njemu pripada.
Ta je imala šarm svirača Nihada. Nane je rekla da voli kako on pjeva sevdah, otac da voli slušati kad svira harmoniku, majka je voljela poigrati kolo a ja…Ja sam volio slušati.
Odjednom umjesto stalnog svadbarskog repertoara počeo je pjesme koje do tada nisam čuo. Da li zbog uzbudjenja, da li zbog atmosfere koju samo majska noć može prouzrokovati, da li zbog hladnoće te noći ja sam se naježio čitavim svojim tijelom i nikad poslije nisam čuo da je neko bolje izvodio tada nove pjesme Halida Bešlića – Neću neću dijamante” ,”I zanesen tom ljepotom”…
Ostao sam cijeli svoj život zanesen tom ljepotom maja, svirki koje možda nisu bile tehničko savršenstvo ali su imale dušu.
Tim muzičarima i tom vremenu ja sam jednostavno vjerovao.
Add comment