“Iz sehare Denijala Dergića”: Jedina zemljo

Jedina zemljo

Jedina zemljo, meni si draga,
Jutrom se tvojim imenom budim,
Uz glas ezana i cvrkut ptica,
Svoju ti ljubav beskrajnu nudim.

Ja domovinu rezervnu nemam,
Gdje mogu biti kao na svome,
I kada odem, ja joj se vraćam,
Evo me Bosno, moj rodni dome.

Hercegovinu dok kršnu gledam,
Jedinom Bogu ja činim dovu,
Da svako na svom zauvijek bude,
I da On sačuva zemlju nam ovu.

Moja je zemlja za mene nada,
Mjesta za svakog u Bosni ima,
Samo da čovjek, ostane čovjek,
Dobro nam biti može baš svima.

Denijal D.