Na današnji dan prije pedesetidvije godine, po vrlo lijepom i sunčanom danu, kako tada za Preporod piše rhm. hadži Teufik ef. Hadžić, izvršeno je svečano otvorenje jedne od najstarijih džamija u Bosanskoj krajini.
“Ovo je bio jedan najradosniji dan za Kozarčane kada su doživjeli ovakvu svečanost, pogotovo što su uspjeli da ovu džamiju kojoj je prijetila opasnost da propadne ponovo osposobe i dotjeraju u ispravno stanje. Nije to bio nimalo lak posao. Visokom sviješću i ljubavi prema svojoj vjeri dini Islamu, kozarčani nisu požalili truda ni materijalnih sredstava da se ova najveća i najstarija džamija dovede u ispravno stanje. Radovi na ovoj džamiji počeli su još prošle godine. Na džamiju je utrošeno preko 10 miliona st. dinara osim dobrovoljne radne snage koju su kozarčani dali.
Najveću žrtvu i teret oko opravke ove džamije podnio je njen vrijedni i agilni imam hafiz Rušidi Ismaili koji je danonoćno radio od početka do završetka radova.
Također jedan od najvrijednijih džematlija bio je Mehmedagić Hamdija koji je učestvovao kako sa novčanim prilogom, tako i sa radnom snagom. Posebno nas raduje što je to vrlo mlad čovjek koji pregara za svoju Uzvišenu vjeru.
Ne smijemo iz vida ispustiti ni starinu od 70 godina Paratušić Alu (Aliju) koji je neprestano bdio za vrijeme rada na džamiji i žrtvovao sve od sebe i ono što nije bio u mogućnosti. Govorio je više puta da mu je dočekati da se završi ova džamija i da se izvrši svečanost, pa ne bi žalio ni umrijeti. Želja mu se ostvarila, a život mu se produžio.
Posebno ističem predsjednika građevinskog odbora Hadžiosmanagić Bahriju koji je uložio svoj trud do maksimuma iako je bio zauzet sa svojim svakodnevnim poslovima kao poslovođa trgovačkog preduzeća u jednoj prodavnici. Ipak je našao slobodnog vremena da se angažuje oko izgradnje pomenute džamije.
Ovo ne znači da i ostali sudionici nisu za pohvaliti, ali nam prostor ne dozvoljava da ih istaknemo. Sigurno je da su zapisani u knjigu Kiramen Kjatibina.
Grijeh bi bio ispustiti iz vida i rad i požrtvovanost naših majki i sestara (organizaciju žena) koje su mnogo pridonijele i pomogle da se ovaj Božiji hram dovede u ispravno stanje. Posebno su se istakle oko uređenja džamije sa prostorom i osvjetljenjem.”-Teufik Hadžić; Preporod, 1970. godine
Nažalost, naša mutnička ljepotica, kao i sve džamije na području medžlisa Kozarac, porušena je tokom agresije ‘92. godine i samo zidine džamije su dočekale prve povratnike u Kozarac ‘98/'99.
To ih nije spriječilo da organizuju vjerski život u Kozarcu, naprotiv Mutnička džamija bila je polazna osnova našeg povratka, našeg prvog okupljanja i obnove Kozarca.
Zajedno sa Kozarcem, obnavljala se i Mutnička džamija i 23. jula 2005. godine, ponovo je svečano otvorena na radost svih kozarčana…
Add comment