MODING JUNIOR-Njihove metalne konstrukcije ugrađene su u pulske bazene, Studentski dom i bolnicu

Kada je prije 50 godina Fadil Modronja došao iz Prijedora i vario u pulskom Uljaniku, nije ni pomišljao da će 50 godina kasnije slaviti skoro tri desetljeća poslovanja Moding Juniora, vlastite uspješne tvrtke za proizvodnju i montažu čeličnih konstrukcija te zavarivačke usluge, smještene u industrijskoj zoni, preko puta Metisa. To je onaj dio malog poduzetništva koji tvori bazu stabilnog gospodarstva, a kojeg u Hrvatskoj kronično nedostaje. Uspijevaju oni najuporniji ili, možemo reći, najotporniji.

Pogoni u Hrvatskoj i Bosni

Tvrtka je još 1986. nastala u Prijedoru i BiH s početnom idejom pružanja montažerskih i zavarivačkih usluga. Efikasnom strategijom koja će pridonijeti uspješnosti poslovanja pokrenuta je samostalna proizvodnja i montaža čeličnih (metalnih) konstrukcija te je razvijena prepoznatljiva proizvodna linija. I onda se 90-ih dogodio rat, a to znači gubitak svega i novi početak. Modronja se vraća u Hrvatsku, prvi uvozi “metalurgiju” te 1993. uz napredna tehnološko-organizacijska rješenja poduzeće prerasta u proizvodno-trgovački kompleks sposoban da udovolji tržišnim zahtjevima.

Danas tvrtka posluje uključujući prodajno-proizvodne centre u Puli, Prijedoru i Brčkom, a bavi se proizvodnjom svih vrsta čeličnih i metalnih konstrukcija, poput hala, skladišta, sportskih objekata, poslovnih trgovačkih objekata, benzinskih pumpi, graničnih i cestovnih prijelaza, nadstrešnica, elemenata i sklopova čelika. Ima toga. Radi se. Stalno. Glavna proizvodnja je u Prijedoru, dok se u Hrvatskoj odvija sekundara proizvodnja i montaža.

Trenutno izrađuju konstrukcije za luksuzni hotel koji se gradi u Ližnjanu. U Puli su bili angažirani u projektima izgradnje Gradskih bazena, Studentskog doma i zgrade ginekologije u bolnici. Na Lošinju su pak bili angažirani u uređenju Muzeja Apoksiomena, a sudjelovali su u konstrukciji čak 16 graničnih prijelaza postavljenih na granici s Bosnom i Hercegovinom.

Američki san

Ni Moding, međutim, nije zaobišla korona. – Ostao sam bez montažne grupe koja je radila po cijeloj Hrvatskoj, veli Modronja. Prije korone imali su 35 zaposlenih, a nakon pandemije ta je brojka pala na 20. I promet je, kaže, smanjen s 20 na 12 milijuna kuna. Naš sugovornik, međutim, kaže da je tako bolje.

– Manje radnika, manji rizici, mudro komentira ovaj vitalni 74-godišnji poduzetnik. Radišan, aktivan, duhovit, ne razmišlja o umirovljenju. I dalje je u pogonu. Sa svakim radnikom razgovara kao s članom obitelji. U hali još uvijek radi jedan koji je s njim od početaka. Životno poslovno prijateljstvo. Fadil utjelovljuje, kako se kaže – američki san. Krenuo je od nule i sa svojih deset prstiju, žarom u ruci i srcu stvorio tvrtku koju uspješno vodi kroz sve gospodarske prilike. Prvo rat u Jugoslaviji, pa recesija 2008. i taman kada su svi gospodarstvenici stali na noge i kada je 2020. godina trebala biti najbolja ikada – dogodila se korona. Rat u Ukrajini trenutno diktira cijene na tržištu. Cijene metala, čelika, željeza lete u nebo, kaže Modronja.

– Prije 15-ak dana sirovine su poskupjele za 30 posto. A prije toga je također poskupjelo. U odnosu na prošlu godinu, cijene su porasle sto posto. Predviđa se da će u drugoj polovici ove godine cijene još jednom porasti i to za 50 posto, predviđa Fadil. No, unatoč skoku cijena, investicije nisu stale. Posla ima, posebno kad je riječ o stranim naručiteljima.

Manje ljudi bolje radi

I nije sirovina jedini problem, već i radna snaga. U njegovoj tvrtki u BiH radnici imaju veće plaće nego u Hrvatskoj. Dokazuje to i platnim listama.

– Dobre radnike treba nagraditi da ne odu u Njemačku. Hrvatska je izgubila Bosance te dobila Nepalce i Filipince. I u Puli je ista situacija: poslije pada Uljanika, Bosanci su otišli iz građevine i iz svega. I ja imam problema. Bosanac iz Bosne kroz Hrvatsku samo prolazi da bi se registrirao u Sloveniji. Čak i pasivni slovenski krajevi dobivaju Bosance, a Hrvatska ih ovakvom radnom politikom ne može zadržati. Bosanci su najbolji radnici, zaključuje Fadil koji ima životnog iskustva za čitav roman.

U Uljaniku je sudjelovao u gradnji velikih brodova poput Berge Istre. Prisjeća se dolaska u Arsenal nakon što je radio u škveru u Splitu i 3. maju. Nakon dolaska u pulsko brodogradilište te je 1972. godine izjavio:”Sve će propasti osim Uljanika”. Međutim, dogodilo se što se dogodilo za što znamo tko je kriv, komentira.

No, zato on opstaje: upornim radom i dobro promišljenom strategijom bez megalomanskih apetita koje krasi hrvatsko gospodarstvo. “Imamo manje ljudi, ali bolje radimo. Zato dobrog radnika dobro plaćam”, zaključuje Fadil Modronja.

(Lara BAGAR; Glas Istre)