svabo
Građani Bosne i Hercegovine na 30-tu godišnjicu nezavisnosti (01.03.2022 godine u 12 sati ispred Vječne vatre)
Bosna i Hercegovina sa svojom hiljadugodišnjom tradicijom života ljudi različitih religija i osobitom kulturom zajedničkog života, danas proživljava još jedan test u svojoj historiji. Ljubav, tolerancija, međusobno razumijevanje i uvažavanje su u biću prosperitetne Bosne i Hercegovine. Zato danas, na Dan nezavisnosti BiH, pokažimo građansku odlučnost u odbrani vrijednosti Bosne i Hercegovine kao države ravnopravnih i slobodnih građana!
Naše poruke su sljedeće:
1. Na današnji dan 1992. godine 63.4% građana Bosne i Hercegovine je izašlo na referendum i njih 99.7% je reklo „DA“ nezavisnosti Republike Bosne i Hercegovine. U to ime, svim građanima Bosne i Hercegovine bez obzira na njihov etnički, vjerski, rasni ili bilo koji drugi identitet čestitamo 30-tu godišnjicu nezavisnosti Bosne i Hercegovine!
2. Rat protiv Bosne i Hercegovine 1992-1995 godine građani su platili vlastitim životima, gubljenjem bližnjih i imetka, životom u izbjeglištvu širom svijeta. Dejtonskim mirovnim sporazumom 1995 god. ostvaren je mir, ali je Ustavno uređenje BiH rezultiralo nefunkcionalnom državom, zacementiralo nepravde za život, ljudska i politička prava i slobode građana;
3. Nakon 30 godina moramo odlučno reći „NE“ političkom sistemu koji generira diskriminaciju, korupciju i nepravde. Tražimo ista prava za svakog čovjeka i sprečavanje kreiranja vještačkih kriza poput one od prije 30 godina. Etnonacionalistički koncept vlasti proizvodi podjele, aparthejd, korupciju i stranačko pravosuđe koje procesuira samo njihove neistomišljenike, a pristalice štiti od sudskih postupaka;
4. Budućnost koju želimo nije u plemenskoj kohabitaciji tzv. konstitutivnih naroda, već unutar Bosne i Hercegovine na građanskim principima u kojoj će vladati jednakost, pravda, sloboda i solidarnost. Samo u takvom ambijentu moguć je ekonomski, socijalni i opštedruštveni napredak zemlje. Presude Evropskog suda za ljudska prava predstavljaju pravni osnov za pokretanje inicijative za donošenje građanskog ustava kojim se eliminiše koncept konstutivnosti kao ključnog instrumenta susjednih zemalja na razaranju BiH. Građanski ustav BiH nam garantuje jednaka prava na cijeloj njenoj teritoriji i to ne samo u izbornom procesu već i u svim sferama društvenog života;
5. Zato, građani, PROBUDITE SE i uključite u društveni aktivizam. Protesti su naše najjače oružje i moramo biti što masovniji i češći do ostvarenja zajedničkog cilja. Kažimo odlučno „NE“ etnonacionalizmu i podjelama, mijenjajmo depresivnu sadašnjost za budućnost prosperiteta, boljeg života i dobrosusjedskih odnosa;
“Jer, kako bolan nema Bosne, a Neretva huči?
Kako, bolan, nema Bosne a Miljacka teče? Kako, bolan, nema Bosne a Sana ide? Ti misliš da ona ne ide, al’ sagni se hajvanu, pogledaj – ide. Ide Sana, ide Sava, ide Drina, ide Ukrina, ide Vrbas, ide Bosna, ide Lašva, ide Željeznica. Svi oni i one idu, a ti đe ćeš?
Nemaš kud!
Ide, bolan i Lonska, u njega utiče Ugar. Tu riba ima. Tu si ti treb’o ribe fatat, a ne moju kuću rušit’. Ti si treb’o otić’ na onu Unu, zasjest’ s komšijama i zapjevat’ – ah, meraka u večeri rane – a ne se fatat’ granata i djecu po gradovima ubijat’.
SRAM TE BILO!
Da imaš imalo duše k’o što je nemaš ti bi znao, dok god te rijeke teku Bosne ima, a tebe, tebe nema ni u onoj šubi na mom plafonu đe se đahkad hajvani zavlače. Jer u moju šubu i kad se hajvani zavlače postaju domaće životinje, a ti ni to ne moreš, znaš.
Joj, kad te ‘nako jal za mali, jal za vel’ki nožni prst svežem kanafom pa te pustim niz Vrbas… joj, kako ću te popiti pivo moja i zapjevat’ ko što ti nikad niko zapjev’o nije: Narodno veselje!
Haj otkako je Banja Luka postala,
aman aman postala
Haj nije ljepša udovica ostala,
aman aman ostala
Haj kano što je Džaferbega kaduna,
aman aman kaduna
Haj a nju prosi sarajevski kadija,
aman aman kadija
Joj, kad onako bosonog krenem u šeher, a sve me probada po tabanima, popnem se na Šehitluke i kažem: ama nije bolan samo tvoja i moja je, nije bolan samo vaša i naša je. I biće je akobogda.”
Josip Pejaković
Add comment