Kao tinejdžer 1990. godine otišao je u Austriju, gdje je završio zanat za limara, a već šest godina vlasnik je firme “Dachtech” koja upošljava 25 radnika.

– Limarstvo je u našoj porodici već tri generacije. Ljubav prema ovom zanatu sam naslijedio od oca, a tradiciju nastavlja i moj sin Ermin. On uči zanat u drugoj firmi. Tako je bolje. Za godinu dana planiram da dođe kod mene da vidim šta je naučio, pa da se dalje usavršava. Ako bude dobar, jednog dana će naslijediti firmu kada odem u penziju. Naravno ništa nije došlo preko noći. Mnogo je truda i znoja uloženo da bi imali “Dachtech”. Naravno i ja iako sam vlasnik, i sada obučem radno odijelo i odem sa radnicima – kaže Edis Blažević koji živi i radi u Astenu kod Linza.

U njegovoj firmi rade Bosanci i Hercegovci, ali i limari iz Srbije, Hrvatske, Austrije i Poljske.

– Bosanci i Hercegovci su vrijedni radnici i zbog toga uspiju gdje god na svijetu da žive. Mi imamo radne navike i spremni smo da učimo. Imam dobru saradnju sa firmama, a posebno bih istakao Limometal. Posljednjih godina idemo zajedno i na sajmove u Austriju, Njemačku, Bosnu i Hercegovinu, Srbiju i Hrvatsku. Nikada nisam zaboravio svoj rodni Kozarac. Nekoliko puta godišnje dolazim na odmor u Bosnu i Hercegovinu. Upravo smo prije desetak dana bili na Vlašiću, gdje planiram izgradnju vikendice da imam za penzionerske dane – kaže Blažević.