svabo
Trnopolje je selo koje pripada općini Prijedor. Većina nas zna za ovo mjesto jer se ovdje nalazio jedan od tri zloglasna logora osnovana u Prijedoru 1992. godine. Radeći na projektima suočavanja sa teškom prošlosti, bio sam tamo nekoliko puta u posljednjih dvanaest godina, posjećujući mjesto bivšeg logora sa grupama iz Bosne i Hercegovine ili drugih evropskih zemalja, zajedno sa preživjelima koji su se vratili živjeti u Prijedor i koji su nam objašnjavali šta se ovdje dogodilo.
Piše: Dr. Nicolas Moll
Prije dvije sedmice ponovo sam bio tamo sa grupom iz organizacije “Most Mira”, na mjestu bivšeg logora, koje obuhvata bivši “Dom Kulture” (obnovljen, ali prazan) i školsku zgradu (koja ponovo funkcionira kao osnovna škola). I sada sam prvi put primijetio gnijezdo rode na školskom dimnjaku, pa čak i sa rodom unutra. Kako, šta, od kada? Vratio sam se uveče da pitam ljude koji žive u okolici i napravim još fotografija, te sam nastavio sa istraživanjem narednih dana.
Evo rezultata mog malog istraživanja o trnopoljskim rodama – uz veliko hvala Ervinu Blaževiću Švabi i Mireli Marošlić, koji su mi pomogli prikupiti podatke koje možete pronaći u ovom tekstu:
Jedno od prvih pitanja koje sam sebi postavio (vjerovatno zato što sam istoričar ) je od kada ovo gnijezdo postoji? Je li novo ili je možda već bilo prije rata?
Prvi čovjek kojeg sam pitao rekao je da gnijezdo postoji i da je naseljeno dugi niz godina, ali da ga nije bilo prije rata. Drugi su mi rekli da ne znaju da li je postojalo prije rata. Na fotografiji iz 2009. godine na kojoj je prikazana školska zgrada i koju sam pronašao na internetu možete vidjeti gnijezdo sa jednom rodom na dimnjaku, tako da je sigurno tamo više od deset godina.
No tada su drugi stanovnici Trnopolja potvrdili da je gnijezdo na dimnjaku postojalo već u drugoj polovici osamdesetih, a drugi su se sjetili da su rode u Trnopolju vidjeli čak i sedamdesetih godina, ali s gnijezdom na drugom mjestu. Tako se čini da prisustvo roda u Trnopolju ima prilično dugu tradiciju. A to što im je ova lokacija atraktivna, vjerojatno je posljedica i činjenice da se u blizini nalaze veliki i bogati ribnjaci (za koje do sada nisam čuo do ovog istraživanja).
Što se tiče prisutnosti roda tokom ratnih godina, nisam mogao prikupiti nikakve sigurne podatke; osobe koje poznajem, koje su bile zatočene u logoru 1992. godine, ne sjećaju se roda u ovom periodu. Moguće je da je gnijezdo bilo napušteno neko vrijeme, a kasnije ponovo aktivirano.
Kada sam bio u Trnopolju sredinom augusta, ujutro, a zatim ponovo uveče istog dana, vidio sam samo jednu (odraslu) rodu u gnijezdu (kako razvlači krila kao na ovoj fotografiji). Ali ljudi koje sam vidio u blizini školske zgrade i koje sam pitao rekli su mi da je ovog ljeta u gnijezdu bilo nekoliko roda, neki su rekli četiri, drugi pet – vjerovatno dvoje odraslih i dvoje ili troje mladih (koji su očigledno naučili letjeti i hraniti se izvan gnijezda prije sredine augusta).
Šta rode znače ovdje za ljude?
Prijateljica koja je kao dijete morala napustiti Trnopolje, a koja sada živi u inostranstvu i redovno se vraća kući, kaže mi: “Znaš, smiješno je … Donosi radost onima koji su tu cijele godine, a i meni također. Mislim da je to pomalo smiješan znak sudbine: predznak beba, života na ovom mjestu, možda dobar, da popuni razrede koji se sve više prazne ”. (Čak i ako se značajan broj protjeranih osoba vratio u Prijedor nakon rata, demografski trend je negativan, kao i u mnogim drugim mjestima u Bosni i Hercegovini.) I nastavlja: „Ali to je ipak samo dobro mjesto za gnijezdo, tiho, toplo i ugodno … i lijepo za promatranje. ”
Kakve veze imaju trnopoljske rode s fudbalom?
Kada sam guglao “Trnopolje” i “roda”, našao sam nekoliko amblema Fudbalskog kluba Trnopolje, jedan sa jednom rodom, jedan sa dvije rode i jedan bez rode. Koja je priča iza ovih amblema?
FK Trnopolje nastalo je 1984. godine, u to vrijeme sa grbom bez rode. Nakon rata, fudbalski klub vratio se u novi život krajem 2000 -ih, sa multietničkim timom i novom upravom, koja je uspjela pronaći nove sponzore kako bi obnovila infrastrukturu na terenu (vidi i ovaj članak iz 2009. : https://kozarac.ba/2009/09/01/4061-31-fk-trnopolje/).
Amir Kararić, koji se također vratio u Trnopolje nakon rata, bio je u to vrijeme član uprave kluba i objasnio je Švabi da su u ovom periodu, kada je klub zaživio, razgovarali i o novom amblemu: Bila su dva prijedloga za novi amblem, i na kraju je klub odabrao onaj s dvije rode, i od tada su igrali sa tim grbom. Roda je odabrana jer je nekako povezana s povratkom kući, također zato što je lijepa ptica, i zbog blizine gnijezda fudbalskom terenu.
Kao što možete vidjeti na ovoj fotografiji, fudbalsko igralište nalazi se odmah iza škole sa gnijezdom. S desne strane, bivši “Dom Kulture”, a između dvije manje zgrade sa trgovinom mješovite robe.
Nažalost, FK Trnopolje više ne postoji. Ali rode su još uvijek ovdje. Vrlo brzo će krenuti na put ka svojoj zimskoj rezidenciji na jugu, a zatim će se, nadamo se, vratiti sljedećeg proljeća.
Sve zajedno čini se da stanovnici Trnopolja uživaju u prisustvu ovih ptica, da su gnijezdo i rode postali dio pejzaža i njihovog svakodnevnog života – nešto normalno i nešto posebno u isto vrijeme.
Ponekad se mogu vidjeti i u posjetu vrtovima i poljima obližnjih kuća (jedan stanovnik snimio je rodu u svom vrtu i postavio video na youtube: https://www.youtube.com/watch?v=U24nYXjPEvs)
Je li previše gledati na rode kao nešto što povezuje ljude?
Trnopolje je ponovo postalo multietničko mjesto i koliko sam čuo odnosi među komšijama nisu problematični. Gnijezdo roda nalazi se na najživljem mjestu u selu: sa školom, sportskim objektima i seoskom radnjom odmah do škole, ovo je mjesto gdje ljudi dolaze kupovati, okupljati se, družiti se i razgovarati.
Obično, kad dođem u Trnopolje, osjećam se pomalo čudno prema ljudima oko sebe, pitajući se što bi mogli misliti o meni, meni kao strancu s kamerom, očito zainteresiranim samo za bivši logor. No sada kada sam otkrio gnijezdo, situacija je bila drugačija, a rode su predstavljale lak način za ulazak u komunikaciju. Pitao sam nekoliko ljudi u vezi gnijezda, i većina je bila voljna odgovoriti na moja pitanja i željna razgovarati o rodama.
Zapravo, gnijezdo roda izmamilo je osmijeh na mom i njihovom licu kad smo pričali o tome. Kad sam se vratio predvečer, zatekao sam gnijezdo prazno, ali ugledao sam tri mladića kako sjede u blizini u travi. Pitao sam ih jesu li vidjeli rode, a oni su mi odgovorili: ne još, ali obično se vraćaju u gnijezdo u večernjim satima. I zaista 20 minuta kasnije, jedna od roda doletjela je nazad u gnijezdo. Očigledno je da djeca znaju navike svojih susjeda.
Čudno je to: kad sam prvi put ugledao gnijezdo na dimnjaku s rodom unutra, bio sam iznenađen i pomalo zbunjen. Ne znam šta me više iznenadilo: činjenica da sam gnijezdo vidio prvi put, iako sam na ovom mjestu bio barem deset puta? (No, ovdje bi zapravo moglo postojati jednostavno objašnjenje: lakše vidite ono što vas zanima, a budući da se moje zanimanje za ptice posljednjih godina jako povećalo, sada primjećujem (u vezi s pticama) stvari koje sam prije mogao zanemariti ). Ili vidjeti ovu prekrasnu pticu na mjestu koje prije svega povezujem sa zločinima i patnjama?
Život se nastavio ili vratio u Trnopolje nakon 1990 -ih, ali kao strancu koji ne živi u Prijedoru, prva i gotovo isključiva asocijacija na Trnopolje je 1992. i logor, a ne život prije, život danas, selo kao takvo, na svakodnevni život njegovih stanovnika s njihovim radostima i brigama, s njihovim aktivnostima i sjećanjima.
Odjednom sam se osjetio pomalo krivim što sam povezao Trnopolje s bilo čim osim 1992. No, također sam shvatio da osvještavanje radosnih aspekata Trnopolja ne znači brisanje ili umanjivanje njegove teške prošlosti.
Ciconia Ciconia – Bijela roda – Bijela roda – Weißstorch – Cigogne blanche (Trnopolje, 13.8.2021.)
Add comment