svabo
Promocija knjige logoraša i borca Armije RBiH Šerifa Velića, biće održana u Kozarcu u srijedu 29. jula u 18.00 sati u sali Mjesne Zajednice Kozarac.
Štampanje knjige je omogućilo i financiralo Udruženje žrtava i svjedoka genocida, a promociju organizuje Udruženje logoraša Kozarac
Predgovor je napisao akademik Abdulah Sidran, a pogovor Amir Ismic. Moderatori 29. Jula biće Sudbin Musić i Amir Ismić
Bilješka o piscu:
Kevljani su malo selo pored Omarske, a kao mjesna zajednica pripadaju Kozarcu. I da 13. augusta 2004. godine u Starim Kevljanima nije otkrivena do tada najveća masovna grobnica u Bosanskoj Krajini, malo ko bi van regije zapadno od Banja Luke i čuo za to mjesto. A, danas, nakon Kemala Pervanića iz Kevljana, koji je sa svojom knjigom Dani ubijanja na engleskom jeziku prije 20 godina nastavio gdje je Prijedorcanin Rezak Hukanović počeo: otvarati svijetu Prijedorski pogrom iz 1992. godine, Šerif Velić iz Kevljana je još jedan preživjeli logoraš Omarske koji je u poznim godinama odlučio zapisati svoj neobični život.
Životu je data prednost nad užasnom slikom od 456 pronadjenih u grobnici Stari Kevljani od preko 700 posmrtnih ostataka ubijenih logoraša Omarske pronađenih na širem području Bosanske Krajine a koji nisu dočekali raspuštanje logora 21. augusta 1992 godine.
Pobjeđuje preživjeli Šerif Velić koji je, zajedno sa mnom i sa jos 170 logoraša i 2 logorašice upravo tog dana ‘zatvorio kapije‘ onog tromjesečnog džehennema na Zemlji.
Rijetki su oni koji su najtežu epizodu svog života, zatočeništvo u koncentracionom logoru stavili na papir. A, još su rjeđi oni koji to rade u osmoj deceniji života, i to prvo postavljajući svoje priče na Facebook. A, pogotovo rijetki su oni koji još u toku rata nisu pristali da budu i ostanu žrtve, pa su se vratili u Bosnu i uzeli udio u oslobađanju velikih dijelova Bosanske Krajine 1995. godine. I upravo sve to je ovom knjigom spojeno u jedno, u čudesne Božje puteve preživjelog logoraša i borca, oslobodioca, danas sijedog starca toplih očiju, muslimana, i sada pisca.
No, nije to sve ono sto je posebno kod Šerifa Velića. Šerif je usput i čovjek kontrasta. S jedne strane, radnik i težak kojeg život ni prije 1992. godine nije štedio, a s druge filozof britkog uma koji bez muke diskutuje o smislu života, a usput ”izbacuje” terminologiju ravnu onoj sa, recimo pravnog fakulteta: ”Ali, to su za mene univerzalne ljudske vrijednosti. I ja neću da idem na taj nivo i da padnem u zamku da budem kao oni!”, jedna je od njegovih rečenica koje rado pamtim. A, ovo filozof nisam smislio ja, nego opet Šerif. Kad ga je Ed Vulliamy koji je sa Penny Marshall 5. Augusta 1992. godine otkrio logore Omarska i Trnopolje, upitao nakon šestosatnog intervuja u njegovoj porodičnoj kući u rodnim Kevljanima: “ Šta ste Vi po zanimanju? Profesor, ili…” Šerif je, vjerovatno isprva začuđen, odgovorio: ’Nisam ja profesor’. “E onda ste filozof!” nastavio je Ed
’Da… Možda sam ja najbolji filozof među limarima i najbolji limar među filozofima.’
Smijao sam se grohotom kad mi je ovo, još davno, pričao, pa nedavno ponovio. I nije ovo nikakva neskromnost ili hvaljenje. Ovo je najkraći, a najpotpuniji mogući opis samoga sebe. A, to ne samo da iziskuje veliko samopoznavanje, nego i istančan intelekt i neki prefinjeni, skoro britanski, smisao za humor. I sve to u jednom ”obicnom” čovjeku iz Kevljana pored Omarske.
Čitajuci njegove redove čovjek mora da se zapita: ”koliko su ljudska duša i tijelo u stanju podnijeti”? Šerif je podnio i izgubio mnogo. Ali, nikad nije dozvolio da ostane žrtva, ono što je morao biti 1992. godine u logorima Omarska i Manjača kroz koje je prošao.
I, kroz razgovore s njim, od kojih jedan i u njegovom stanu u Švedskoj, shvatio sam da ne piše da po pošto, po to izda knjigu, nego iz one, i meni prepoznatljive, iskonske dužnosti preživjelog da kaže, da saopšti da se bukvalno ispovjedi, prvenstveno zbog onih kojih nema.
Šerifova knjiga je životopis običnog čovjeka koji zna da ono što je prošao mora pohraniti zbog opomene generacijama koje dolaze. I to je ovaj dobri bosanski čovjek, filozof u penzionisanom limaru, odlično razumio.
I, ne samo to. Šerif Velic je ovom knjigom i svojevrstan podstrek svakom preživjelom logorašu, običnom čovjeku, radniku i težaku, da zapiše i ovjekovječi svoj životni put, pa makar i 30 godina nakon onih teskih “dana ubijanja” ljeta 1992. godine.
Kao čovjek, kao Kozarčanin i logoraš, ponosan sam i sretan da jednu takvu ljudsku gromadu danas mogu nazvati prijateljem, a ne samo sapatnikom iz logora.
Satko Mujagić, Varnamo, Švedska, 10. Juni 2020 godine.
Add comment