Sporadični slučaj Uzdolje

Vrlo dobro obavljen posao – zatvorio je predsjednik Vlade Andrej Plenković fasciklu, polako na nju spustio naočale i zabacio glavu. – Imam samo jedno pitanje.

– Izvolite, gospodine – krotko je odgovorio okružni državni tužitelj.

– Jesmo li baš sigurni da je ovdje riječ o izazivanju prekršaja iz mržnje? Baš iz mržnje?

– Nereda – oprezno je tužitelj ispravio premijera. – Nije prekršaj, nego kazneno djelo. Izazivanje nereda iz mržnje.

– Da, to – odmahnuo je rukom Plenković. – Jesmo li sigurni da je nered i jesmo li sigurni da je baš iz mržnje?

– Pa vidite, njih petnaestak upalo je s fantomkama na glavi i letvama u rukama, porazbijali su cijeli lokal i pretukli vlasnika i goste, među kojima su bila i mala djeca. Jedan od napadača, kako bih rekao, imao je i mačetu.

– Znači, priličan nered?

– Bojim se da jest, gospodine.

– Ali i dalje samo nered. Studirao sam i ja pravo – dometnuo je Plenković. – Znam što je nered, ljudi s fantomkama svugdje u svijetu ulaze u kafiće i tuku se s gostima.

– Ovi gosti se nisu tukli. Gledali su utakmicu.

– Eto vidite. Nogometni huliganizam, sukob navijača. Molim vas lijepo, ne donosimo preuranjene zaključke. Kakva mržnja?

– Ovi gosti su gledali Crvenu zvezdu.

– Baš Zvezdu?

– Da. Young Boys – Crvena zvezda.

– No, vidite. Nisu gledali Zvezdu, nego utakmicu između Bad Blue Boysa i Zvezde. Možda su gosti bili Bad Blue Boysi, a napadači navijači Zvezde?

– Young Boys, gospodine – ponovno je tužitelj pažljivo ispravio Plenkovića.

– Tko su ti Young Boysi? Pomladak BBB-a?

– Ne, švicarski klub, iz Berna.

– Eto, o tome vam govorim. Kako znamo da gosti nisu bili Švicarci, navijači Young Boysa, a napadači navijači Zvezde?

– I mi smo to pomislili – rekao je tužitelj. – Ali ispalo je da su gosti u lokalu navijali za Zvezdu i gledali baš Zvezdu.

– A što ako su ih napadači htjeli samo opljačkati, kako možemo biti sigurni da su ih napali samo zato što su gledali Zvezdu?

– Jedan od napadača s vrata je uzviknuo, ‘majku vam jebem, gledate Zvezdu!’.

– Dobro, recimo da je to dosta snažna indicija. Ali što ako su napadači bili huligani iz Berna? Švicarski navijači su nadaleko zloglasni huligani.

– ‘Majku vam jebem, gledate Zvezdu’ – polako je ponovio tužitelj. – Na čistom, hm, hrvatskom.

– To i dalje ništa ne znači. Možda je to hrvatski kafić, možda su napadači bili ljuti što Hrvati gledaju Zvezdu? – bunio se Plenković.

– Gospodine… – pokušao se ubaciti tužitelj.

– Ja sam studirao međunarodno pravo, znate? To među narodima je jako osjetljiva stvar. Nemojte da vas ja učim posao. Što ako su to samo Hrvati napali Hrvate u hrvatskom kafiću?

– Gospodine, to je srpski kafić.

– Baš srpski? Kako znate da je srpski kafić?

– Kako bih vam rekao, zove se Petko. Po vlasniku lokala, koji se preziva Petko.

– Dobro, to ne mora biti srpsko prezime. Petko može biti i Crnac s Kariba. Ima onaj Petko kod Robinzona Kruzoa…

– Ovome je ime Boris.

– Fak! – otelo se predsjedniku Vlade. – Znači, baš Srbin?

– Baš Srbin.

– A gosti? Svi Srbi?

– Gospodine, cijelo selo je srpsko.

– Čekaj, Uzdolje je srpsko selo? – malo se i iznenadio predsjednik Vlade.

– Sto posto – odgovorio je okružni državni tužitelj. – Po posljednjem popisu stanovništva dvjesto dvadeset šest stanovnika, svi do jednoga Srbi.

– Ali u izvještaju policije piše da je među gostima bilo, samo trenutak – otvorio je premijer fasciklu – ‘državljana Sjedinjenih Država, Velike Britanije, Njemačke i Francuske’?

– Naravno. Potomci Srba iz Uzdolja koji su nakon 1995. pobjegli u Srbiju, pa u Sjedinjene Države, Veliku Britaniju, Njemačku i Francusku.

– Nakon 1995.? Što je bilo 1995.?

Tako je, uz nekoliko sitnih intervencija dramaturške naravi, izgledao razgovor okružnog državnog tužitelja i hrvatskog premijera Andreja Plenkovića, živo zainteresiranog za detalje incidenta koji se dogodio u selu Uzdolju kraj Knina.

– I nitko nikad nije odgovarao? – pitao je predsjednik Vlade Andrej Plenković okružnog javnog tužitelja nekoliko dana kasnije, zatvarajući fasciklu na kojoj je pisalo ‘Slučaj Uzdolje’.

– Pa i ne baš – odgovorio je tužitelj.

– A jesmo li baš sigurni da je i tu bila riječ o izazivanju nereda iz mržnje?

– Vidite – nakašljao se tužitelj – njih trojica upala su u selo i pokupila osam mještana, pa ih na cesti likvidirali rafalom iz automatske puške.

– Znači, priličan nered?

– Bojim se da jest, gospodine.

– Ali i dalje samo nered. Studirao sam i ja pravo – dometnuo je na to Plenković. – Znam što je nered, svugdje u svijetu ljudi upadaju u sela i ubijaju druge ljude.

– Napadači su bili Hrvati, pripadnici Hrvatske vojske.

– Kako možemo biti sigurni?

– Imali su uniforme Hrvatske vojske, na glavi tamnoplave kape sa šahovnicom, a jedan od njih oko ruke je imao i crnu vrpcu na kojoj je pisalo ‘Za dom spremni’. Štoviše, bila je to službena operacija Hrvatske vojske. Oluja.

– Mislite, poslije Oluje? Molim lijepo, valja biti precizan, jer to je osjetljiva stvar.

– Nažalost, nije poslije, već vrlo, hm, za vrijeme Oluje. Šestog kolovoza. Devedeset pete.

– Jeste li sigurni? A žrtve? Kako znamo da su ubijene iz mržnje? Možda su i ubijeni bili vojnici? Možda su imali uniforme srpske paravojske, na glavi crne šubare s kokardama, a jedan od njih oko ruke i crnu vrpcu, štajaznam, ‘Za kralja i otadžbinu’?

– Pa i nisu. Bili su više, kako bih rekao, civili, u civilnoj odjeći.

– Mislite, vojnici odjeveni u civile?

– Ne, nego baš civili. Od šezdeset do osamdeset godina. Četiri starca i četiri starice.

– Ali kako znamo da su bili baš Srbi? Možda su bili naši neki, Hrvati…

– Zvali su se Milica, Janja, Sava, Đurđija, Miloš, Stevan, Jandrija i Krsto – prekinuo ga je tužitelj.

– Ima i Hrvata što se zovu Krsto. Krsto Frankopan, recimo.

– Bili su Srbi, gospodine. Uzdolje je srpsko selo.

– Uzdolje je srpsko selo? – malo se i iznenadio predsjednik Vlade.

‘Bilo je još nekih slučajeva u proteklo vrijeme, ali ne možemo konstatirati da je klima u društvu takva da bismo ocijenili kako je orijentirana protiv manjina’, izjavio je tako predsjednik Vlade Andrej Plenković nakon razgovora s tužiteljem. ‘Ne daj Bože da je to pravilo, to bi bila jako zabrinjavajuća okolnost u Hrvatskoj’, dodao je premijer, izrazivši zadovoljstvo što napadi na Srbe u Hrvatskoj nisu pravilo, već samo izolirani i sporadični incidenti.

Koji se, eto, u prosjeku događaju tek jednom u dvadeset pet godina.

(Boris Dežulović; PortalNovosti)

Add comment

BLISTAVI DOM – Vaša sigurnost i povjerenje su naš emanet!

Highlight option

Turn on the "highlight" option for any widget, to get an alternative styling like this. You can change the colors for highlighted widgets in the theme options. See more examples below.

Advertisement

Small ads

Flickr

  • fears train
  • peace is the onnly way
  • peace, love & sandy feet
  • long range for Joe B.
  • Motif fusion
  • Senior Berbescha
  • La mare lentigo aux trois canards
  • Doc
  • Jonas

Social Widget

Collaboratively harness market-driven processes whereas resource-leveling internal or "organic" sources.

ThemeForest

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.