svabo
Vec na sabahu se vidjelo da je ova subota, da izvinete, za dugacke gace i duple carape. Minus je ledio a jak sjeverac brijao niz Kozaru.
Jutarnje, zubato sunce krenulo je da obasjava, sto je, zanemarujuci vjetar i hladnocu davalo prelijepe pejsaze. Carsija se polako budila, i ljudi su nekako “stidljivo” krenuli da izlaze…
Cini mi se ponekad, da bi svaka ova jedna slika, mogla biti zaseban Jutarnji, posebna prica, a cesto puta kazemo kako se nista ne desava. Desava se, ali mi to nekada i ne primjecujemo a nekada i necemo da vidimo.
I ja se veceras kao razmisljam, sta reci za danas, naizgled sasvim obican dan, prelijep suncan, ali nekome je danas on izgledao tuzan, pored svog danasnjeg suncevog sjaja.
Danas smo ispratili naseg Mustafu Arnautovica, na bolji buduci svijet, nekako zimi kada ima manje drustvenih desavanja, dzenaze izadju u prvi plan, pa vise primjetimo da skoro svakodnevno neko odlazi.
A upravo je meit najveci vaiz, iako nista ne govori. Svakodnevno se susrecemo sa smrcu, a nekako slabo se pripremamo za taj dan. Nehajni sto nam vrijeme prolazi, kao ubijamo dosadu, a u stvari ta dosada ubija nas zivot. Kao da je ovaj zivot i sve stvoreno nastalo radi igre i zabave, bez nekog veceg cilja. Ne dolikuje to onome koji je sve ovo stvorio, pa cak i ako smo ateisti, bezveze bi bilo svesti zivot na niske, da ne kazem, zivotinjske, strasti u vidu, use i nase…
Dzenaze su idealno vrijeme kada trebamo o tome razmisliti, zao mi je sto ponekad vidim ljude koji se isto ponasaju, bila to dzenaza, bila fudbalska utakmica.
Vjerujem, kada bi sami sebe cesce podsjecali na tabut, da bi se vise trudili da ucinimo kakvog hajra, sto bi nam moglo biti od koristi kad mi budemo na redu da legnemo na ovaj hladni kamen.
Danas je u prostorijama FK Bratstvo odrzan sastanak Uprave kluba, prosirene sa ljudima koji su dosli sa zeljom da daju svoj doprinos i podrsku nasem klubu.
Ono sto zelimo odmah istaci, sto nas raduje, jeste da se osjeti nova doza optimizma i motivacija da se zajednickim snagama krene dalje.
Na neki nacin, kartaski recno, podvukli smo refu i okrenuli bulu. Sto bi u prevodu, za one koji slabije igraju karata, bilo da ne gledamo puno proslost i ne zanimaju nas carsijske price i tracevi i da zelimo konacno da konkretno i ponosno radimo.
Ima tu dosta ideja, jedino smo rezultatski losi, i tu skripimo, ali i to ce se popraviti, ako se prvo mi popravimo sami medju sobom.
Sramota je dragi moji Kozarcani, da Kozarac i Bratstvo ne moze okupiti po 10 Kozarcana u 10 zemalja svijeta, da ne nabrajamo sve zemlje u kojima nas ima, i da za pocetak ostvarimo klub 100.
Evo mi smo okupili 10 ljudi ovdje u Kozarcu, ima li ko da bi mogao to isto uciniti u Svicarskoj, Njemackoj, Norveskoj, Engleskoj, Americi, Kanadi Hrvatskoj, Austriji, Svedskoj?
Da ne mastamo sad pa da kazemo da naredne godine svi dovedemo po jos jednog, bilo bi nas 200 za 5 godina bilo bi nas 1600, sa dvije nule to izadje 160 000 KM, s takvim godisnjim budzetom igrali bi, haman, u Ligi Sampiona, kad vec mastamo…:)
Dosta se ovoga govorilo danas, i tesko je sve i prenijeti, a u jednu ruku i ne treba, sto svakako razumijete, ono sto je najbitnije jeste da se krenulo, da smo se trgnuli i poceli grupisati. Poceli smo se dogovarati i traziti rjesenja, a sto je najvaznije to je prepoznato i krenula je polako i konkretna podrska.
Senudin Safic, jedan je od te pomoci, koja nam je jako dobrodosla u ova vremena, ne samo za FK Bratstvo, vec i za cijeli Kozarac, o cemu cemo uskoro, nadam se, vise pisati.
Ovaj put dosao je u nas klub sa zeljom da pomogne u svojim mogucnostima a znamo da to i hoce i moze, dao nam je dosta dobrih ideja i savjeta, a na kraju bio i konkretan i odmah se uclanio i u klub 100, iako i sam krpi sa beha novinarskom placom. Neka nam Senudin, dragi Kozarcani, svima bude primjer kako treba da volimo svoj klub, i rijecima i djelima!
Jos uvijek ne stizemo sve uraditi kad je u pitanju izvjestavanje iz kluba i ostale neke stvari, i vjerujte da dosta toga smo pokrenuli i da “radimo u hodu” na vise strana. Nadamo se da nas u tom pogledu razumijete, a svako ko se zanima zaista za klub, moze se svakodnevno javiti nekom od clanova uprave.
Vec vise od deset ljudi se za kratko vrijeme ukljucilo i podrzalo Klub100 i ubrzo cemo izaci sa tom listom, za sad pisemo samo ko ne daje 🙂
Toliko za ovo danasnje javljanje…
Selam Kozarac
Add comment