svaboSuđenje Mladiću bilo je, naprimjer, zlatni rudnik priča iz kojih možemo jasno vidjeti kako je tekao proces dehumanizacije Bošnjaka koji je omogućio da se toliki broj Srba uključi u projekat istrebljenja njihovih dojučerašnjih komšija sa teritorije predviđene za stvaranje srpske države zapadno od Drine, istakao je u razgovoru za Vijesti.ba, novinar, dokumentarista i aktivista iz Prijedora Refik Hodžić.
VIJESTI.BA: Pred haškim tribunalom iznose se zavšne riječi u procesu protiv Ratka Mladića. Jedan od sudija nazvao je Mladićevu odbranu banalnom i smiješnom. Hoće li Ratko Mladić za razliku od Karadžića biti osuđen na doživotni zatvor. Tome se nekako daje simbolički značaj?
HODŽIĆ: Ubijeđen sam da ce kazna koju će izreći sudije Tribunala osigurati da Ratko Mladić skonča u zatvoru, bez obzira da li ce to biti 30, 40 godina, ili doživotni zatvor. Njegova odbrana je uistinu na trenutke djelovala kao da radi u korist Mladićeve štete, i uz već utvrđene činjenice o njegovoj odgovornosti za zločine u drugim predmetima poput Karadžićevog, Galićevog, svih predmeta u kojima je teretiran genocid u Srebrenici i drugih u kojima se pominje, nemam nikakve sumnje da će biti osuđen po većini tačaka optužnice. Bilo bi važno da to bude doživotni zatvor zbog poruke koju bi takva presuda poslala i žrtvama i onima koji Mladića još uvijek slave kao heroja. Međutim, to je teško prognozirati s obzirom da na Tribunalu ne postoji ujednačena sudska praksa kada se radi o visini kazne.
VIJESTI.BA: Završne riječi u ovom procesu i ne privlače veliku pažnju javnosti. Nekako o tome čitamo kao da se radi o trećerazrednoj vijesti. Zašto je to tako?
HODŽIĆ: Čitavo suđenje se odvijalo uz veliku dozu nezainteresovanosti naše javnosti, pa tako i završne riječi. To me ne čudi kod medija i kreatora javnog mnijenja koji su investirani u Karadzicev politički koncept razdvajanja naroda predvođenih Dodikovim režimom u Republici Srpskoj. Njima svakako nije u interesu da se u javnosti razgovara o činjenicama koje podrivaju sistematske napore da se zločinci poput Krajišnika, Plavšićke i drugih rehabilitiraju a njihovi zločini legitimiziraju Međutim, ne znam objasniti nezainteresovanost urednika javnih servisa i intelektualnih krugova koji nominalno rade na izgradnji boljeg društva u Bosni i Hercegovini.Suđenje Mladiću bilo je, naprimjer, zlatni rudnik priča iz kojih možemo jasno vidjeti kako je tekao proces dehumanizacije Bošnjaka koji je omogućio da se toliki broj Srba uključi u projekat istrebljenja njihovih dojučerašnjih komšija sa teritorije predviđene za stvaranje srpske drzave zapadno od Drine. U okviru tih priča mogle su se jasno vidjeti uloge banalnih likova poput Ratka Mladića, ali i mnogih drugih klipova te mašine, koji su u suštini odrađivali jedan vrlo prljav, odvratan posao u ime percipirane dobrobiti svoga naroda. Moglo se jasno vidjeti kako to nisu nikakvi mitski likovi, niti čudovista u koja ih stvara bosnjački narativ žrtve, niti heroji i “očevi nacije” u koje ih promiče dominatna srpska politika, vec banalni, samoljubivi, sujetni, oportunisti opijeni neograničenom moći da upravljaju ljudskim životima. Osim ovih “velikih istina” koje se ukazuju na suđenjima poput Mladicevog, bilo je tu niz istinski zanimljivih pojedinosti, poput one da se za većinu svjedoka Mladiceve odbrane u unakrsnom ispitivanju ispostavilo da su i sami debelo umiješani u zločine. Ili kada je tužilac tako “rasturio” Andreja Demurenka, bivšeg ruskog Unproforca, na cijoj smijuriji od “istrage” se zasniva Dodikovo negiranje odgovornosti VRS-a za masakr na Markalama, da je ovaj doslovce pobjegao iz Haga, pa su ga morali ganjati i dovlačiti iz Moskve da završi svjedočenje. Bilo je tu odličnog materijala, nadam se da će ga urednici i profesori znati naći u arhivi i iskoristiti na pravi način.
VIJESTI.BA: Po nalogu Tužilaštva BiH pripadnici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) uhapsili su jutros osam osoba zbog optužbe da su počinili ratni zločin na području Općine Prijedor. Kako gledate na ova hapšenja?
HODŽIĆ: Drago mi je zbog porodica žrtava, znam mnoge od njih. Drago mi je i zbog mog Prijedora, lakše ce biti svima kada je manje zločinaca na ulici, pa i ovima koji danas kukaju zbog tih hapšenja i prozivaju Dodika da nije “zaštitio srpske junake”. Siguran sam da ni njima nije drago da im djeca svaki dan moraju dijeliti gradski prevoz sa ubicama neke druge djece, samo sto je to danas teško javno priznati kada je politika takva kakva jeste.
VIJESTI.BA: Kako komentarišete izmjene Krivičnog zakona Srbije, vezano za genocid u Kongu, dok se iste ne odnose na genocid u Srebrenici?
HODŽIĆ: Još jedna podla uvreda porodicama žrtava genocida u Srebrenici srbijanske vlade pod krinkom “progresivne politike”. Zakon tretira predmete u kojima su Međunarodni krivični sud ili srbijansko pravosuđe izrekli presude za genocide. Takvih predmeta ima – nula. Istovremeno, ze u zakonu ne pominju presude Međunarodnog suda pravde ili Tribunala. Travestija.
VIJESTI.BA: Čemu vrijednost presuda, ako živimo u post-truth vremenu? Prije par dana pročitao sam jednu Vašu zanimljivu konstataciju da bi šestoaprilsku nagradu trebalo posthumno dati ruskom ambasadoru Juliju Voroncovu?
HODŽIĆ: Pokojni professor Vojin Dimitrijević je jednom rekao kako mu je neizmjerno drago da smo se bas mi iz bivše Jugoslavije zatekli između čekica međunarodne politike i nakovnja međunarodnog prava, iz čega je proizišao Tribunal u Hagu. Vrijednost tamo utvrđenih činjenica i dokaza koje je taj sud prikupio je nemjerljiva, čak i ako zanemarimo presude i činjenicu da mi sami nikada ne bi uspjeli izvesti pred sud sve te visoko rangirane zločince. Da li cemo mi na ovim prostorima uspjeti iz tog ogromnog posla koji je Tribunal obavio za nas uspjeti izvući dugoročnu korist tesko je reci, naročito s obzirom na globalne tendencije u politici i međunarodnom pravu. U velikoj mjeri je do nas, jer imamo od čega početi. Pogledajte Siriju. Nema ni teoretske šanse da se uspostavi sud nalik Tribunalu u danasnjim okolnostima. Stoga i moja opaska o šestoaprilskoj nagradi Voroncovu, kao simboličkoj zahvalnici Rusiji sto je učestvovala u osnivanju ovog suda. Bila bi to jedna moćna podsjetnica na njen nekadašnji odnos spram međunarodnog prava i ratnih zločina, s obzirom na njenu današnju politiku.
Razgovarao: Nihad Hebibović
(Vijesti.ba)
Add comment