O adabima dove
Najistaknutiji od ovih adaba je da se izbjegava haram, bio on u odjeći, jelu ili piću, da se bude iskren prema Allahu (ihlas), da se ranije uradi dobro djelo, da se bude pod abdestom, okrenut prema Kibli, da se dova čini poslije namaza, na koljenima, da se zahvali Allahu, da se donese salavat na Njegovog Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i na početku i na kraju dove, da se rašire ruke i uzdignu u visinu ramena, da se skrušeno rašire, da se bude skrušeno, ponizno i smireno, da se Allaha moli Njegovim veličanstvenim i lijepim imenima, da se upućuju kur'anske i hadiske dove, da se Allahu obraća preko Njegovih Poslanika i evlija tihim glasom, priznajući grijeh.
U dovi početi od sebe, a ako je imam onda tražiti za sve vjernike a ne samo za sebe, tražiti od Allaha odlučno, žudno, trudeći se i predajući se dovi. Potruditi se da i srce bude uključeno i da bude ubijeđen da će mu se želja ostvariti. Ponavljati dovu i uporno tražiti. Ne moliti grijeh, prekidanje rodbinskih veza, niti nešto stoje okončano, niti ono stoje nemoguće, niti treba ograničavati dovu. Tražiti od Allaha sve što mu je potrebno. Na dovu učiti amin i onaj koji dovi a i onaj koji dovu sluša. Kada završi s dovom potrati lice rukama. Ne požurivati s odgovorom, ili govoriti: – Molio sam a nije mi udovoljeno…
Add comment