„Sa'd Ibn Malik, r.a., kaže: – Čuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako veli: – Hočete li da vas uputim na najuzvišenije Allahovo,dž.š., ime, s kojim kada On bude pozvan odazove se, a, kada se od Njega nešto traži s tim imenom, On to dadne. To je dova kojom se molio Junus, a.s., kada Ga je pozivao iz trostruke tmine: „La ilahe illa ente subhaneke, inni kuntu minez-zalimin.“ (Nema Boga, osim Tebe, hvaljen neka si, a ja sam se zaista ogriješio prema sebi !) Onda jedan čovjek upita: – O Allahov Poslaniče, je li ta dova posebno za Junusa, ili je za sve vjernike uopšte? Poslanik, s.a.v.s., mu odgovori: – Pa zar ne čuješ šta (dalje) kaže Allah, dž.š.,: „Mi mu se odazvasmo i tegobe ga spasismo: eto tako Mi spasavamo vjernike.“ Dalje reče Allahov Poslanik, s.a.v.s., – Koji god musliman, kada ga zadesi neka bolest, zamoli Allaha, dž.š.,ovim riječima četrdeset puta, pa umre u toj bolesti, biče mu data nagrada šehida, a ako ozdravi, ozdraviče, a Allah,dž.š., mu već oprostio sve njegove grijehe.“(Hadis bilježi Hakim, 1865 i Munziri u Tergibu i terhibu, 4;324)
Iz ovoga hadisa se vidi kolika je vrijednost ove kratke dove koju je učio Junus, a.s., kada ga je progutala riba. To se vidi i iz slijedećeg hadisa: „Sa'd ibn ebi Vekkas, r.a., kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao:- Dova Zun-nuna koju je učio u stomaku ribe „La ilahe illa ente subhaneke, inni kuntu minez-zalimin.“ je tako vrijedna da koji god čovjek musliman s njom zamoli nešto, Allah, dž.š. će mu dovu primiti i odazvati mu se.“(Hadis bilježi Hakim, 1863) Kur'an, a.š., Junusa, a.s., spominje na više mijesta, a jedna sura nosi naziv „Junus“. U suri „El Enbija'“, Kur'an Junusa naziva imenom „Zun-nun“, što se često može sresti i u hadisima koji govore o ovom poslaniku. Allah, dž.š., sve svoje robove stavlja na razne kušnje i ispite, a naročito teške kušnje su doživljavali najodabraniji ljudi – Allahovi poslanici.
Kušnja koju je doživio Junus, a.s., je zaista nesvakidašnja. Allah, dž.š., je odredio da njega, nakon raznih doživljaja, proguta veliki morski kit, u čijoj je utrobi Junus, a.s., bio živ, ali nemoćan da išta učini kako bi se spasio. Znao je da je Allah htio i odredio da se to tako desi, i da je Allah, dž.š., kadar i da ga izbavi iz te veoma teške situacije. Junus je ostao pribran i smiren, te je počeo upučivati Allahu, dž.š., dove da ga spasi…
Ovu kratku dovu, koju je on učio, preporučuje nam i Muhammed, s.a.v.s., u ovim hadisima. Allah, dž.š., je primio Junusove dove i spasio ga iz utrobe velikog morskog kita, a naš Poslanik, s.a.v.s., nam poručuje da i mi možemo, učeći ovu dovu steći Allahovu, dž.š., naklonost i Njegovu pomoć, odnosno, da će nam On zbog učenja ove dove pružiti pomoć u svakoj situaciji i dati nam neki izlaz ili olakšicu.
U prvom hadisu se spominje i najuzvišenije (najveće ili najveličanstvenije) Allahovo, dž.š., ime, za koje se i u drugim hadisima kaže da, ko stim imenom nešto zamoli Allaha, dž.š., sigurno će mu dova biti uslišana.(Hadise sa ovim značenjem bilježe Ibn Madže,Ahmed i Darimi) Medžutim, Muhammed, s.a.v.s., nam ne govori kako tačno glasi to ime, kako se ne bi ograničavali samo na njega, nego nas upućuje na pojedine ajete i sure iz Kur'ana, gdje bi se to ime trebalo nalaziti.
A šta da se traži veće i vrijednije od riječi „La ilahe illa ente“ – „Nema Boga osim Tebe“, koje je Junus, a.s., ponavljao, dodajući riječi „subhaneke“-„slavljen (hvaljen) neka si!“ Nešto što je sigurno u našim dovama koje upućujemo svome Gospodaru je takozvani „I'tiraf“, tj. priznanje da smo obični ljudi, smrtnici, Allahovi, dž.š., robovi, a uz to i griješnici, pa zato Junus, a.s., svoje dove stalno završava riječima:“Inni kuntu minez-zalimin“(Sura El-Enbija’, 87) – „ja sam se, zaista, (prema sebi) ogriješio“.
Pošto je ova kur'anska dova kratka, preporučujem svima da je nauče napamet, te da je stalno, bez obzira na situaciju u kojoj se nalaze, uče i tako se obraćuju Allahu, dž.š., za pomoć koja nam ja uvijek potrebna i bez koje druge pomoći nema. A kad je naučite proslijedite ovo dalje kako bi uputili i druge a samim tim povečali sebi nagradu.
Add comment