Džuma…

“O vjernici,kada se u petak na molitvu pozovete, kupoprodaju ostavite i pođite da molitvu obavite; to vam je bolje, neka znate! A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite” (El-Džumu'a 9. i 10.)

Zahvalnost je ibadet koji je, u suštini, utemeljen na zikru, spominjanju Uzvišenog Allaha. Prenosi se da je Mudžahid, govoreći o Allahovim riječima: On je, doista, bio rob zahvalni – rekao: „Nikada ništa nije pojeo a da nije zahvalio Allahu, i nikada ništa nije popio a da nije zahvalio Allahu. Nikada nije ništa rukom dohvatio a da nije zahvalio Allahu, pa ga je Uzvišeni pohvalio i nazvao zahvalnim robom. On, a.s., se toga držao uvijek i nikada nije prekidao.“

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Uzvišeni Allah je zadovoljan robom koji kada nešto pojede zahvali Allahu i kada nešto popije zahvali Allahu.“(Muslim)

Zbog toga je naredio vjernicima da konstantno zahvaljuju Uzvišenom Allahu i hvale Ga za blagodati i ni’mete koje im je darivao kako bi na taj način stekli Njegovoo zadovoljstvo.

Izbjegavanje grijeha

Neki učenjaci selefa su kazali: „Zahvalnost Allahu je ostavljanje grijeha.“

Prenosi se da je Alija, r.a., rekao: „Čuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da kaže: „Robe moj, nepravedan si prema Meni, Ja ti se umiljavam Svojim blagodatima, a ti izazivaš moj prijeir svojim grijesima. Dobro od Mene se na tebe spušta, a tvoje zlo se prema Meni uzdiže. Plemeniti meleki svakodnevno se k Meni penju s tvojim lošim djelima. Robe Moj, kada bi čuo kako o tebi drugi govore, a da ne znaš da se o tebi radi, doista bi požurio da zamrziš tog čovjeka.“[3]

Uzvišeni Allah želi od Svojih robova da Mu na dobročinstvo i blagodati uzvrate pokornošću i poštivanjem Njegovih odredbi zabrane i naredbe. Ukoliko čovjek na sve te blagodati uzvrati grijehom, nalazi se u velikoj opasnosti i riziku da ih izgubi, da se na njega spusti Allahova srdžba i ljutnja, pa da čovjek izgubi i dunjaluk i Ahiret.

Nastojanje da se očisti srce od svih oblika bolesti sumnje, sve dok ne postane potpuno zahvalno

U ovome se treba povoditi za riječima Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji je u hadisu kojeg prenosi Sevban rekao: „Neka tvoje srce bude zahvalno, tvoj jezik neka spominje Allaha i oženi suprugu vjernicu koja će te pomoći u stvarima Ahireta.“

Vjernik se kloni svega onoga što se može ispriječiti između njega i njegovog srca i pokvariti njegovu vjeru.

Iz tog razloga se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., veoma često izgovarao dovu: „Allahu, Ti koji okrećeš srca, učvrsti moje srce na Tvojoj vjeri.“ Mi smo tada rekli: „Allahov Poslaniče, mi vjerujemo u Allaha i vjerujemo u ono što si ti donio, bojiš li se za nas?“ On reče: „Da, jer srca su između prstiju Uzvišenog Allaha i On ih okreće.“

Priznanje blagodati Onome ko ih je darivao, zahvalnost Njemu, pričanje o blagodatima i čovjekova svijet da će za njih na Sudnjem danu biti pitan.

Uzvišeni Allah kaže: A toga dana će te za blagodati biti pitan.

Uzvišeni Allah će pitati čovjeka za sve blagodati koje Mu je dao, pa i za hladnu vodu, a svako onaj oko čijeg računa bude vođena rasprava bit će kažnjen.

Aiša, r.a., je kazala Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.: „Allahov Poslaniče, zar u Kur’anu ne stoji: A onaj kome njegova knjiga bude data u desnu ruku, on će lahko račun položiti. Poslanik, s.a.v.s., reče: „To se odnosi na izlaganje djela, a svako onaj oko čijeg računa bude vođena rasprava bit će kažnjen.“

Čovjek treba biti svjestan svog stajanja pred Uzvišenim Gospodarom i Njegove blagodati ne koristiti u grijehu. Također, čovjek treba govoriti o Allahovim blagodatima hvaleći Ga jer je govor o blagodatima zahvalnost, a ostavljanje govora nezahvalnost. Ko nije zahvalan na malo neće biti zahvalan ni na puno. Ko nije zahvalan ljudima nije zahvalan ni Allahu. Ovo se zasniva na vjerodostojnom hadisu kojeg prenosi En-Nu’man b. Bešir, r.a., gdje stoji da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Pričanje o Allahovim blagodatima je zahvalnost, a ostavljanje priče nezahvalnost. Ko nije zahvalan na malo neće biti zahvalan ni na puno, a ko nije zahvalan ljudima nije zahvalan ni Allahu. Džemat je bereket, a razjedinjenost kazna.“

Gledanje na ljude nižeg stupnja u trenucima iskušenja i nedaća

To će čovjeka podstaći da cijeni blagodati koje ima i da ih ne potcjenjuje i minimizira. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Kada neko od vas pogleda u onoga ko je u imetku i izgledi iznad njega, neka pogleda i u onoga nad kime je on odlikovan.“

U drugoj verziji hadisa stoji: „Gledajte u one koji su ispod vas, a nemojte gledati u one koji su iznad vas, pa da izgubite blagodati koje su vam darivane.“

Et-Tibbi je kazao: „Ovaj hadis objedinjuje sve vidove dobra, jer ukoliko čovjek vidi nekog ko je u boljem položaju na dunjaluku od njega, duša to zaželi, zanemari blagodati koje su njemu darivane i nastoji se približiti takvoj osobi. Ovo je preovlađujuće stanje kod većine ljudi. Ukoliko čovjek pogleda onoga ko od njega ima manje blagodati, postat će mu jasan njihov značaj, bit će zahvalan Allahu, skroman i činit će dobro.“

Imam El-Menavi u djelu Fejdu-l-kadir, kaže: „Gledajte u one koji su ispod vas – odnosi se na dunjalučke stvari i to je bolje i odabranije. Nemojte gledati u one koji su iznad vas u dunjalučkim stvarima pa da tako potcijenite blagodati koje vam je Allah dao. Kada čovjek pogleda u one koji su u dunjaluku iznad njega, zaželi biti takav i zanemari Allahove blagodati i nastoji se približiti toj grupi ljudi. A ukoliko čovjek gleda u onoga ko je slabiji od njega, bit će zahvalan na blagodatima, skroman i veličat će Uzvišenog.“

El-Gazali je kazao: „Čudno je stanje čovjeka kako ne gleda istim očima na dunjaluk i vjeru drugih ljudi. Kada osjeti prijekor svoje duše zbog grijeha koji čini pravda se time što je na svijetu mnogo viših grješnika nego je to on. U vjeri gleda onoga ko je niži od njega, a zašto tako ne postupi i sa dunjalukom.“

El-Hakim je kazao: „Čovjek će neprestano rasti i uzdizati se stepen po stepen i to će se dogoditis vaki put kada dostigne stepen kojem ga njegove ambicije vode prema pogledu iznad sebe. Ako pogleda one koji su u vjeri na nižem stepenu od njega, obuzet će ga samodopadanje, zadivit će se sobom i i smatrat će svoj stepen visokim. Sa te visine će se stropoštati i svaki svoj ud i organ polomiti. Isti je slučaj i sa čovjekom koji u stvarima dunjaluka gleda ljude ispod sebe pa se uzoholi, uzdigne se nad Allahovim robovima i tako uništi svoju vjeru.“