“O vjernici,kada se u petak na molitvu pozovete, kupoprodaju ostavite i pođite da molitvu obavite; to vam je bolje, neka znate! A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite” (El-Džumu'a 9. i 10.)
Braćo i sestre! Tema naše današnje hutbe je Mu'mini ispunjavaju preuzete emanete. Pod emanetom se u islamu podrazumijevaju: ispunjavanje obaveza prema Allahu, dželle še'nuhu, sebi i ljudima, čuvanje od grijeha, kupanje od dženabeta, hrabrost, iskrenost, darežljivost, pravednost, ne zakidanje na vazi i drugo.
Kaže Allah, dželle še'nuhu, u 72. ajetu Sure Al-Ahzab:
“Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo čovjek. On je zaista prema sebi nepravedan i lahkomislen. “
Kaže Allah, subhanehu ve te'ala, u 8. ajetu Sure El-Mu'minun i 32. ajetu Sure El-Me'aridž, govoreći o svojstvima mu'mina:
“I koji o povjerenim im emanetima i obavezama svojim brigu brinu!”
Islam stavlja svaki emanet u usku vezu sa vjerovanjem čovjeka i njegovim ponašanjem i zato ga poziva na odgovornost.
Emanet obuhvata sve stvari vjere: namaz, zekat, post mjeseca ramazana, hadž i ostale ibadete, preuzimanje uprave nad narodom, pravednu podjelu imetka, pomoć i ispunjavanje prava onoga kome je učinjeno nasilje, pravednost pri donošenju odluka i presuda i čuvanje tijela od svega zabranjenog.
Naši roditelji su naš veliki emanet i moramo im biti poslušni i izdržavati ih i pomagati im, a nakon smrti ih se sjećati dovama i sadakom. Naša Domovina je emanet i nju moramo čuvati i unaprijeđivati. Naše supruge i naša djeca su emanet, pa ih moramo čuvati, popravljati njihovo stanje, odgajati, školovati i izdržavati halal nafakom. Naš sluh je naš emanet, pa smo zato dužni slušati samo ono što je korisno, kao što je učenje Kur'ana, hadise, predavanja, savjete učenih ljudi i td. Naše uši trebamo čuvati od ogovaranja, svađa, prenošenja tuđih riječi, potvaranja, lažnog svjedočenja, razvratnih pjesama i muzike i slično. Naš vid je naš emanet i našim očima ne smijemo gledati ono što je haram; ženska tijela, razvratne filmove, emisije i fotografije i drugo. Naš jezik je naš emanet i njime moramo govoriti samo ono što je dobro i korisno, kao što su: učenje Kur'ana, čitanju hadisa, korisnih knjiga i svega onog sa čime je zadovoljan naš Gospodar. Nije dozvoljeno čovjeku da svoj jezik koristi u ogovaranju, potvaranju, psovci, ismijavanju muslimana, narušavanju tuđe časti i ponižavanju drugih. Naše noge i naše ruke su emanet, pa njima ne smijemo koračati, niti raditi ono sa čime nije zadovoljan naš Gospodar. Škole i fakulteti su naš emanet i valja nam se truditi da budemo što bolji učenici i studenti i da stičemo što više korisnog znanja. Naš imetak je emanet, pa ga ne smijemo sticati na nedozvoljen načini, niti ga smijemo trošiti na način kojim izazivamo Allahovu, dželle še'nuhu, srdžbu. Naša radna mjesta su naš emanet i sve naše poslove moramo obavljati savjesno i na najbolji način. Naši potčinjeni su naš emanet i ne smijemo zakidati njihova prava…
U hadisu koji bilježi Imam Tirmizija stoji:
Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Biće nadoknađena prava onima kojima pripadaju na Sudnjem danu, pa će se šukavoj ovci dati pravo od rogate ovce!” (Tirmizija)
Šejh Usejmin je u komentaru ovoga hadisa rekao: “Na Sudnjem danu Allah će presuditi između ove dvije ovce i namiriti će se pravo šukavoj ovci od rogate ovce, a to su životinje koje nemaju razuma i ne shvataju. Allah, azze ve dželle, je najpravedniji i kroz ovo On pokazuje Svojim robovima savršenstvo Svoje pravednosti čak ako se radi i o životinjama, pa kakav je tek slučaj što se tiče ljudi!”
Emanet utiče da se u društvu odgaja pojedinac, koji će valjano ispunjavati svoje obaveze prema Allahu, subhanehu ve te’ala, i prema drugim ljudima; tako će vladar pravedno vladati i držati se zakona, profesori će podučavati učenike i studente korisnom znaju, učenici će usvajati i primjenjivati to znanje, imami će živjeti i tumačiti vjeru i prenositi je na druge, trgovci će biti pošteni i neće podvaljivati neispravnu robu, bogataši neće uzimati kamatu, radnici će vrijedno raditi na svojim radnim mjestima, a sudci će pravedno suditi.
Jedne prilike je Abdullah ibn Omer El-Hattab, radijallahu anhu, bio sa svojim bratom u vjeri na putovanju, pa kad su osjetili umor i vrućinu, sjedoše pod jedno drvo ispod brda da se odmore. Dok su se odmarali pored njih naiđe jedan mladić sa stadom. Abdullah ga pozva i upita: ”Jesi li ti čuvar ovog stada?“ Odgovori mladić: “Jesam.“ Abdullah mu potom reče: ”Možeš li nam prodati jednu ovcu, da je pripremimo za jelo!“ Mladić mu odgovori: ”Ove ovce nisu moje. Ja ih samo čuvam vlasniku stada!“ Abdullah tada htjede da provjeri njegov emanet, pa pokuša da ga ubijedi: ”Ti nama prodaj jednu ovcu, a vlasniku stada kaži da je ovcu pojeo vuk ili da se izgubila!“ Mladić mu uzvrati oštrijim tonom: ”Šta ti je? Ako tako kažem vlasniku stada koji me ne vidi, šta ću reći Allahu Koji me vidi i Koji će me pitati za nju na Kijametskom danu!?“ Abdullah je bio presretan zbog mladićevih riječi, pa nije mogao zadržati suze u svojim očima. Kasnije je saznao da je mladić rob, pa je požurio njegovu vlasniku, otkupio ga i oslobodio, a od vlasnika otkupio stado i poklonio ih oslobođenom mladiću.
Braćo i sestre, ispunjavajmo preuzete emanete i natječimo se u činjenju dobrih djela, pripremajući se za Dan proživljenja, kada će se gledati samo naša djela!
(Nezim Halilović Muderris)
Add comment