U Danu bijelih traka, 31.maja 2014.godine, na glavnom gradskom trgu u Prijedoru u krug su poredane bijele ruže sa imenima 102 ubijenih i nestalih dječaka i djevojčica u prošlom ratu. Na istom mjestu su bile postavljene i prošle godine i opet se ponovila ista stvar. Građanima Prijedora nisu zasmetale ruže, baš niko se nije usprotivio obilježavanju Dana bijelih traka. Niti jedan povik nije upućen na povorku koja se dostojanstveno kretala pješačkom zonom, muzika u kafeima je utihla, sve je nekako stalo dok su se jedino ljudi sa ružama u rukama kretali ka mjestu gdje će ih položiti. Od ruža je načinjen krug i to je simbolično postao jednodnevni spomenik.
Roditelji ubijene djece su pokrenuli inicijativu da se podigne spomenik koji će trajno sačuvati sjećanje na njihove prerano zaustavljene živote. Tog 31.maja je simbolično započela kampanja prikupljanja potpisa. Hiljadu potpisa kada se prikupe dostavit će gradskoj Skupštini na razmatranje i odlučivanje. Predsjednik Skupštine Sead Jakupović je tog dana prošao pored ružinog simboličnog spomenika za ubijenu djecu Prijedora a da ga nije ni pogledati htio. Jasno se to vidi i na ovom snimku. On će imati popravni ispit kada mu u ruke dođe hiljadu potpisa.
Građani Prijedora su za razliku od predstavnika vlasti i ove godine kao i prošle položili ispit. Na stotine ljudi je prišlo ružinom krugu i niko nije pomjerio niti jedan cvijet. Svi su se sa puno pijeteta odnosili prema imenima ubijene djece. Najviše su prilazili mlađi ljudi i tinejdžeri. Nema razloga da ne vjerujemo da ih je pogodilo saznanje da je neko u njihovom gradu počinio tako strašan zločin nad nedužnom djecom. Mladi Prijedorčani, koji nisu upamtili rat, će naći nekog da mu postave pitanje: šta se to desilo sa njihovim vršnjacima? Učitelji će morati pronalaziti nova objašnjenja, neki roditelji će se vjerovatno zastidjeti, a svima će biti neugodno. Neugodno je i roditeljima ubijene djece da traže nešto što im po svakom civilizacijskom načelu pripada, neugodno će biti i onima koji se usude biti protiv izgradnje spomenika ubijenoj djeci Prijedora. Kroz tu neugodnost stanovnici Prijedora moraju proći da bi nove generacije koje dolaze jedni drugima gledali u oči bez mržnje.
Ovo sa spomenikom je naša stvar, prijedorska, kao što su ovo bila djeca prijedorska koja su ubijena u našoj zajedničkoj tragediji, prijedorskoj.
Hvala svima koji su se uključili u ovogodišnje obilježavanje Dana bijelih traka, naročito onima koji su došli iz Mostara, Banja Luke, Sarajeva i drugih gradova. Hvala ponajviše inicijativi Jer me se tiče, Emiru, Goranu i drugima na uspješnoj organizaciji. Bijele trake nisu samo simbol nas Prijedorčana. Bijele trake su postale simbol borbe protiv diskriminacije u Bosni i Hercegovini, pa i u regionu bivše Jugoslavije.
(IZVOR)
Add comment