“O vjernici,kada se u petak na molitvu pozovete, kupoprodaju ostavite i pođite da molitvu obavite; to vam je bolje, neka znate! A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite” (El-Džumu'a 9. i 10.)
“I ispricaj im pricu o dvojici Ademovih sinova, onako kako je bilo, kad su njih dvojica zrtvu prinijeli, pa kad je od jednog bila primljena a od drugog nije, ovaj je rekao: ‘Sigurno cu te ubiti!’ – ‘Allah prima samo od onih koji su bogobojazni – rece onaj.” “I kad bi ti pruzio ruku svoju prema meni da me ubijes, ja ne bih pruzio svoju prema tebi da te ubijem, jer ja se bojim Allaha, Gospodara svjetova.” “Ja zelim da ti poneses i moj i svoj grijeh i da budes stanovnik u vatri. A ona je kazna za sve nasilnike.” “I dusa njegova navede ga da ubije brata svoga, pa ga on ubi i postade jedan od izgubljenih.” “Allah onda posla jednog gavrana da kopa po zemlji da bi mu pokazao kako da zakopa mrtvo tijelo brata svoga. ‘Tesko meni!’ – povika on – ‘zar i ja ne mogu, kao ovaj gavran, zakopati mrtvo tijelo brata svoga!'I pokaja se.” (Al-Ma'ide 27.-31.)
Uzviseni Allah objasnjava posljedice gnusne nepravde, zavidnosti i tiranije u kazivanju o dvojici Ademovih sinova, Kabilu i Habilu; kako je jedan napao na drugoga i ubio ga nepravedno iz zavisti zato sto mu je Allah darovao Svoju blagodat i primio njegovu zrtvu koju je on prinio iskreno Uzvisenom Allahu.
Tako je uspio ubijeni Habil postici oprost grijeha i ulazak u Dzennet, a ubica Kabil je izgubio na oba svijeta.
Uzviseni Allah kaze: “I ispricaj im pricu o dvojici Ademovih sinova, onako kako je bilo”, tj. ispricaj ovim jevrejima i njima primjerenim i slicnim zlikovcima i zavidnicima, srodnicima svinja i majmuna, kazivanje o dvojici Ademovih sinova.
Njegove rijeci: “onako kako je bilo”, tj. jasno i bez ikakve zamrsenosti, lazi, pretpostavke, promjene, dodavanja ili umanjivanja, kako i kaze Uzviseni Allah: “To je, zaista, istinito kazivanje.” (3:62)
Kazivanje o njima dvojici, kako to navode mnogi iz ranijih i kasnijih generacija, desilo se ovako: Uzviseni Allah propisao je Ademu, a.s., da udaje svoje kceri za svoje sinove, zbog nuzne potrebe. Medjutim, kako kazu, u svakom porodu radjala su mu se dvojencad, i to jedno musko i jedno zensko dijete, pa je on udavao zensko iz ovog poroda za muskarca iz drugog poroda. Sestra koja se rodila sa Habilom bila je manje lijepa, dok je sestra koja se rodila sa Kabilom bila prava ljepotica, pa ju je zelio Kabil prisvojiti za sebe naspram svoga brata, ali je to Adem odbio, osim ako bi njih dvojica prinijeli zrtve /kurban/, pa onaj od kojega bude primljena njemu ce pripasti. Tako su i uradili, ali je kurban primljen od Habila, a ne od Kabila, pa se desilo medju njima ono o cemu kazuje Uzviseni Allah u Svojoj Knjizi.
Ibni Ebi-Hatim prenosi od Ibn-Abbasa: “U vjero-zakonu objavljenom Ademu bilo je zabranjeno da se zensko uda za svoga brata blizanca, a naredjeno da je ozeni neko drugi od njene brace. U njega se nalazilo sve po dvoje djece, musko i zensko, sve dok mu se nisu rodili blizanci sa izrazito lijepom sestrom, i poslije njih blizanci sa manje lijepom sestrom. Brat manje lijepe je rekao: “Ozeni me svojom sestrom, a ja cu tebe svojom.” Drugi brat je odgovorio: “Ne, ja imam vece pravo na svoju sestru.” Prinijeli su kurbane, pa je primljena od onoga koji je zrtvovao ovna, a nije primljena od onoga koji je zrtvovao usjeve, pa je on ubio svoga brata.” Lanac prenosenja mu je dobar.
El-‘Avfi prenosi od Ibni-‘Abbasa: U njihovo vrijeme nije bilo siromaha kojemu bi se mogla dati milostinja /sadaka/, vec samo kurban koji bi neko mogao zrtvovati. Tako su i dvojica Ademovih sinova, jedne prilike sjedeci, odlucila: Kada bismo mi prinijeli kurbane!? Tada kada bi neko prinio neki kurban i Allah bio zadovoljan sa tom njegovom zrtvom, On bi slao vatru koja bi ga progutala; u protivnom, ako Allah nije bio zadovoljan sa kurbanom, vatra ga ne bi doticala.
Tako su i njih dvojica prinijeli kurbane. Jedan je bio stocar, a drugi zemljoradnik; stocar je prinio najboljeg i najdebljeg brava, a drugi je prinio nesto od svoje ljetine. Vatra je dosla i spustila se izmedju njih dvojice, pa je progutala ovcu, a ostavila usjeve. Ademov sin je rekao svome bratu: “Zar da ti hodas medju ljudima, a da oni znaju da si ti prinio kurban koji je primljen, a moj da je odbijen? Ne, tako mi Allaha, ljudi nece gledati u mene , a da ti budes bolji od mene! Ja cu te, posigurno, ubiti!” Brat mu odgovori: “Kakav je moj grijeh? Allah prima samo do onih koji su dobri.” Prenosi ga Ibi-Dzerir. Ovo predanje ukazuje na to da prinosenje kurbana nije bilo poradi nekog razloga, niti poradi svadje zbog zene, kako je to ranije receno, a to je i vanjski smisao ovog kuranskog teksta:”kad su njih dvojica zrtvu prinijeli, pa kad je od jednog bila primljena a od drugog nije, ovaj je rekao:” Sigurno cu te ubiti!”- “Allah prima samo od onih koji su bogobojazni” – rece onaj.”
Iz konteksta vidljivo je da se on rasrdio i osjetio zavist prema njemu zato sto je bratov kurban primljen, za razliku od njegova. Opcepoznato je kod vecine (dzumhur), da se onaj koji je zrtvovao ovcu zvao Habil, a onaj koji je zrtvovao hranu Kabil i da je od Habila primljena njegova ovca. Ibni-Abbas smatra da je to cak bio ovan kojim je iskupljen Ismail, a.s., koji je bio odredjen za zrtvu, sto je i analogno, a Allah najbolje zna.
Rijeci Uzvisenog Allaha: “Allah prima samo od onih koji su bogobojazni “, tj. od onoga ko se Allaha boji u svome djelovanju. Prenosi Ibn Ebi- Hatim od Temima, znaci Ibn-Malika El-Mekarrija: Cuo sam Ebu-Derda'a da kaze: “Kada bih bio siguran da je Uzviseni Allah primio od mene jedan namaz, bilo bi mi draze od ovog svijeta i svega sto je na njemu, jer Uzviseni Allah kaze:”Allah prima samo od onih koji su bogobojazni.”
Takodjer, Ibn Ebi-Hatim prenosi od Mejmuna ibn Ebi-Hamze da je rekao: Sjedio sam kod Ebu-Vaila kad je usao neki covjek koji se zvao Ebu- ‘Afif i bio je iz drustva Mu'azovog. Upitao ga je Sekik ibn Seleme: “Zar nam neces ispricati nesto od Muaz ibn Dzebela?” Odgovorio je: Svakako, cuo sam ga gdje kaze: “Ljudi ce biti zadrzani na jednoj poljani, pa ce neko povikati: “Gdje su bogobojazni?” Pa ce oni ustati u okrilju Milostivog, a On se od njih nece zastirati koprenama niti zakrivati.” Upitao sam: “A ko su bogobojazni?” Odgovorio je: “To su ljudi koji su se cuvali idolopoklonstva i obozavanja kumira, oni su iskreno robovali Allahu Uzvisenom pa ce produziti u Dzennet.”
Rijeci Uzvisenog Allaha:”I kad bi ti pruzio ruku svoju prema meni da me ubijes, ja ne bih pruzio svoju prema tebi da te ubijem, jer ja se bojim Allaha, Gospodara svjetova”, rekao je njemu njegov dobri brat od koga je Uzviseni Allah primio kurban, zbog njegove bogobojaznosti, kada mu je onaj prijetio da ce ga ubiti, iako se on nicim nije ogrijesio prema njemu; tj. ja tebi necu istom mjerom uzvratiti na tvoj ruzan postupak pa da ja i ti budemo jednaki u grijehu.
“Jer ja se bojim Allaha, Gospodara svjetova”, da bih ucinio ono sto ti zelis uciniti, vec cu se ja strpjeti nadajuci se nagradi od Uzvisenog Allaha. Kaze Abdullah ibn Amr: “Tako mi Allaha, on je bio jaci od njega, ali ga je zadrzala njegova poboznost.”
Prenosi imam Ahmed od Bisra ibn Seida da je S'ad ibn Ebi-Vekkas rekao u vrijeme iskusenja za vladavine h. Osmana: “Svjedocim da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Uistinu ce biti smutnje i iskusenja. Onaj ko bude u tom vremenu sjedio bolji je od onoga ko bude stajao, a onaj koji bude stajao bolji je od onoga koji bude hodao, a onaj koji bude hodao bolji je od onoga koji bude zurio.” Upitao sam: “A sta ako vidim da je neko usao u moju kucu pa pruzi ruku svoju prema meni da me ubije?” Odgovorio je: “Budi kao sin Ademov.”
Takodjer ga prenosi i Et-Tirmizi i ocjenjuje ga kao hasen hadis, a prenosi ga i Ebu-Davud od Husejna ibn Abdur-Rahmana El-Esdzaija da je on cuo S'ada ibn Ebi-Vekkasa, koji prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s., da je rekao /S'ad/ u ovome hadisu: “Allahov Poslanice, sta mislis ako udje u moju kucu i pruzi ruku svoju prema meni da me ubije?” Dalje S'ad nastavlja: Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovorio je: Budi poput sina Ademovog” i citirao ajet: “I kad bi ti pruzio ruku svoju prema meni da me ubijes, ja ne bih pruzio svoju prema tebi da te ubijem, jer ja se bojim Allaha, Gospodara svjetova.”
Rijeci Uzvisenog Allaha: “Ja zelim da ti poneses i moj i svoj grijeh i da budes stanovnik u vatri.” “A ona je kazna za sve nasilnike”, tj. grijeh moga ubojstva i svoj grijeh koji imas otprije. Mudzahid za rijeci Uzvisenog Allaha: “Ja zelim da ti poneses i moj (grijeh)” kaze: “S ubojstvom mene i svoj grijeh koji si ti imao prije toga.”
Rijeci Uzvisenog Allaha: “I dusa njegova navede ga da ubije brata svoga, pa ga on ubi i postade jedan od izgubljenih”, tj. navede ga, ucini mu lijepim i ohrabri ga na ubojstvo svoga brata, tj. poslije ove opomene i prijetnje.
Rijeci Uzvisenog Allaha: “i postade jedan od iz-gubljenih”, tj. na ovom i na vjecnom svijetu, a ima li vece propasti od ove?
Prenosi imam Ahmed od Abdullaha ibn Mesuda, koji kaze da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ne bude niko ubijen nepravedno, a da prvi Ademov sin nema udio u prolijevanju njegove krvi, jer je on prvi koji je pocinio ubistvo.”
Rijeci Uzvisenog Allaha: “Allah onda posla jednog gavrana da kopa po zemlji da bi mu pokazao kako da zakopa mrtvo tijelo brata svoga. “Tesko meni!” – povika on – “zar i ja ne mogu, kao ovaj gavran, zakopati mrtvo tijelo brata svoga!” I pokaja se. Es-Suddi prenosi svojim lancem prenosenja od ashaba, neka je Allah zadovoljan sa njima: Kada je izdahnuo djecak, brat ga je ostavio pod vedrim nebom, ne znajuci kako da ga sahrani, pa je Allah poslao dva gavrana koji su bili braca, pa se oni pobise i jedan ubi drugoga pa mu iskopa jamu pa posu zemlju preko njega. Kada je on to vidio, rece: “Tesko meni!” – povika on – “zar i ja ne mogu, kao ovaj gavran, zakopati mrtvo tijelo brata svoga!”
Rijeci Uzvisenog Allaha:“I pokaja se.” Hasan El-Basri kaze: “Uzviseni Allah ga je uzdigao zbog njegova pokajanja nakon propasti.”
U jednom hadisu navodi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: “Nijedan grijeh nije tako opasan da bi Allah ubrzao kaznu za njega na ovom svijetu, pored onoga sto je za izvrsioca pripremio na vjecnom, kao sto su nasilje i prekidanje rodbinskih veza.” U Kabilovom su postupku i jedan i drugi.
Mi smo Allahovi i mi cemo se Njemu vratiti.
Add comment