Tomašica, ha?

 Kako glasi univerzalna riječ – riječ bez koje bi komunikacija išla drugim tokom. Ha? Potpuno ste u pravu, javljaju psiholingvisti iz holandskog Nijmegena. Diljem planete, koristeći riječi kao što su ha, huh, hä i hyÌŒ, govornici signaliziraju da nešto nisu shvatili. Dakle, kada na šalteru banke, kroz pancirno staklo, idući put podviknete: «Ha?», niste postupili nekulturno. Učinili ste ono što ste morali. Izveli ste civilizacijski relevantnu jezičku intervenciju. Iskopali jednu od najstarijih ljudskih riječi.

Kad smo već kod nestalih civilizacija – kako u Tomašici zvuči riječ «Ha»?

Otac je tamo počeo psovati. Prije Tomašice, on nije bio prost. Četverobrigadni sistem. Dvoje male djece. Živci. Citat mama. Možda je, prije nego što smo se vjenčali, tu i tamo znao lanuti, ali, prije nego što je počeo raditi u Tomašici vaš otac nikad nije opsovao «sunce žarko», makar ga ja nisam čula, sad mu je svaka druga «sunce žarko». Tomašica je to u njemu probudila. Tamo je prokletstvo počelo. Dobro, ako ćemo iskreno, nije huja samo od posla, ima tu genetike, zaključivala bi majka.

 Hiljadu godina kasnije, u rudniku u kojem je počela očeva psovačka karijera, otkrivena je masovna grobnica – po svemu sudeći, najveća u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Kako je moguće da niko tako dugo nije znao za nju? Otac je u Tomašici bio zadužen za održavanje mašina. Raskopaše li njegovim bagerima zemlju? Jesu li njegovim kamionima ubice dovozile leševe, kakve je snove, čije je noćne more sanjao mladi mašinski inženjer, nekog davnog novembra, do koljena zaglibljen u blatu površinskog kopa Tomašica?

Očeva rudarska psovka – trbuhozborstvo pokvarene budućnosti.

Valjalo je iznijeti milion i dvije stotine tona željezne rude godišnje. Kao što rječica «ha» popravlja kvar u komunikaciji, tako je, valjda, mašinac psovkama rješavao zastoje pogona u Tomašici. Iz njegovog rudnika, danas, iskopavaju posmrtne ostatke pogubljenih Prijedorčana. Identificiraće ih putem DNK.

Prepoznati po čizmama, satovima, dokumentima. Već sad se vidi da su ljudi. Samo ljudi. Već sad masovna grobnica mjestu Tomašica dodjeljuje univerzalno značenje.

U Tomašici je zakopana univerzalna riječ: «Ha?».
Psovka tamo više nema šta da traži.
Zato što je u Tomašici zakopano «Huh?».
U Tomašici je «Hä?».
U Tomašici je «HyÌŒ?».
Tamo nijedna riječ više ne zvuči kulturno.

(Amir Kamber, DW)