Gradonačelniče Paviću,
Dvadeset godina nakon početka rata u Bosni i Hercegovini, zemlja još uvijek otkriva sudbine osoba nestalih tokom košmarnog nasilja iz ranih devedesetih godina prošlog vijeka. Nedavno objavljeni izvještaji govore da masovna grobnica u Tomašici, koja se nalazi u prijedorskoj opštini kojom Vi upravljate, krije tijela desetina, ako ne i stotina, prijedorskih civila kojima se svaki trag izgubio 1992. tokom kampanje “etničkog čišćenja” koju su nad svojim komšijama Bošnjacima i bosanskim Hrvatima provele tadašnje vlasti bosanskih Srba.
Više od 3000 građana Prijedora ubijeno je, ili prisilno odvedeno u nepoznatom pravcu, tokom sistematske, organizovane kampanje progona koja je detaljno dokumentovana pred međunarodnim i bosanskohercegovačkim sudovima. Slike izgladnjivanih zatočenika iza bodljikave žice u logorima poput Omarske, Trnopolja i Keraterma su još uvijek urezane u pamćenje svjetske javnosti kao simbol užasa. Više od 1200 osoba prisilno odvedenih u te logore se još uvijek vode kao nestali. Nakon svih ovih godina, njihove porodice ne znaju šta se s njima desilo, niti imaju makar utjehu nadgrobnog spomenika nad kojim bi mogli da žale svoje najmilije.
Sa svoje pozicije gradnonačelnika, Vi ste do sada odbijali izgradnju spomen-obilježje ovim žrtvama u Prijedoru, te ste lično zaustavili inicijativu da se izgradi spomen obilježje na lokaciji zatočeničkog logora Omarska. Takođe, koristeći javnu funkciju koju obnašate, ciljano ste vršili pritisak na porodice žrtava i preživjele zbog organizovanja javnih skupova u kojima su koristili riječ “genocid” da opišu ono kroz šta su prošli. Istovremeno, Vi i organi vlasti koje vodite, niste se protivili izgradnji spomenika druge vrste: Vaše vlasti izgradile su brojne spomenike srpskim vojnicima poginulim tokom rata. Ustvari, Vaše vlasti aktivno rade na sprečavanju javnog sjećanja na nesrpske žrtve u Prijedoru: gdje su do juče zatočavani ljudi, danas se zabranjuju uspomene na njih.
Mi, potpisnici ovog pisma, pozivamo Vas, gospodine gradonačelniče, kao i organe vlasti kojima upravljate, da ispoštujete univerzalno priznato pravo žrtava na istinu, koje uključuje osnovno pravo na obilježavanje stradanja najmilijih. Od Vas tražimo da, u saradnji sa Vašom administracijom, preduzmete hitne i konkretne korake da:
Pokrenete izgradnju spomen-obilježja stradalim građanima Prijedora nesrpske nacionalnosti, koje će biti osmišljeno i izgrađeno uz konsultacije sa porodicama žrtava i preživjelima;
Dozvolite izgradnju spomen-obilježja žrtvama stradalim u logoru Omarska, koje će biti osmišljeno i izgrađeno uz konsultacije sa porodicama žrtava i preživjelima, i u saradnji sa kompanijom Arcelor Mittal, u cijem vlasništvu se nalazi lokacija logora;
Javno podržite istinito, konstruktivno i sveobuhvatno obrazovanje javnosti o događajima koji su se odigrali u Prijedoru od 1992. do 1995, te da bez odlaganja povučete sve mjere usmjerene protiv udruženja porodica žrtava i aktivista iz Prijedora koji se terete zbog praktikovanja svog prava na slobodu izražavanja.
Otkriće masovne grobnice u Tomašici ponovo je ilustrovalo razmjere patnji kojima su građani Prijedora izloženi tokom devedesetih. Ostaci ekshumirani iz ove i drugih masovnih grobnica govore tešku istinu o masovnim zločinima i ne ostavljaju prostora za njhovo negiranje. Gospodine Paviću, pozivamo Vas, kao gradonačelnika Prijedora, da se izdignete iznad uskih nacionalnističkih i političkih interesa i pružite ruku svojim najugroženijim građanima – porodicama žrtava.
Napredak ka izgradnji međusobnog povjerenja kod građana i trajnog pomirenja može da se zasniva samo na iskrenom priznavanju zločina i patnje koju su oni nanijeli. Dvadeset godina nakon rata u Bosni i Hercegovini, istina o zločinima i sjećanje na njih moraju biti temelj jednakosti za sve građane i vladavine prava.
Potpisnici:
Juan Mendez, Specijalni izvjestitelj UN-a o torturi i drugom okrutnom, nehumanom ili ponižavajućem postupanju ili kazni
David Tolbert, Predsjednik Međunarodnog centra za tranzicionu pravdu
Elizabeth Silkes, Izvršni direktor, Međunarodna koalicija memorijalnih muzeja
Sahr Muhammedally, Centar za civile u ratu
Gaston Chillier, Izvršni direktor, Centar za pravne i društvene studije, Argentina
Ricardo Brodsky Baudet, Izvršni direktor, Muzej sjećanja i ljudskih prava, Čile
Youk Chhang, Direktor, Dokumentacioni centar Kambodže
Wadad Halwani , Predsjednica, Komitet porodica otetih i nestalih, Liban
Camilo González Posso, Direktor, Centar za sjećanje, mir i pomirenje, Kolumbija
Kate Turner, Direktor, Oporavak kroz sjećanje, Sjeverna Irska
José Pablo Baraybar, Direktor, Forenzički antropološki tim, Peru
Shirley Gunn, Khulumani grupa za podršku i Centar za medije i ljudska prava, Južna Afrika
Freddy Pecerelli, Direktor, Fondacija za forenzičku antropologiju Gvatemale, Gvatemala
Dostavljeno:
Ban Ki-Moon, Generalni sekretar, Ujedinjene nacije
Navi Pillay, Visoki komesar za ljudska prava Ujedinjenih nacija
Damir Ljubic, Ministar za ljudska prava i izbjeglice, Bosna i Hercegovina
Catherine Ashton, Visoka predstavnica Evropske Unije za spoljnu i sigurnosnu politiku
Ekmeleddin Ihsanoglu, Generalni sekretar Ogranizacije islamske saradnje
Samantha Power, Stalni predstavnik Sjedinjenih Američkih Država pri Ujedinjenim nacijama
Vitaly Ivanovich Churkin, Stalni predstavnik Ruske Federacije pri Ujedinjenim nacijama
Valentin Inzko, Visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini
Peter Sorensen, Specijalni predstavnik Evropske Unije u Bosni i Hercegovini
Add comment