Kamo dalje, rodjace?

Pise: Refik Hodzic

Danas je Zalbeno vijece Haskog tribunala donijelo dugo ocekivanu odluku po zalbi Tuzilastva da se Karadzic oslobodi optuzbi za genocid u sedam opstina u Bosni i Hercegovini, ukljucujuci i Prijedor. Usvojena je zalba, sudija Meron je jasno potvrdio da je do sada podneseno dovoljno dokaza za razumnu sumnju da je u Prijedoru pocinjen genocid.

Nije to bilo neko iznenadjenje, s obzirom da je u presudi njegovom ortaku Momcilu Krajisniku vec utvrdjeno da je na podrucju Prijedora pocinjen “actus reus” genocida – krivicno djelo – ali da Krajisniku nije dokazana “genocidna namjera”. Sada ce Karadzic morati da dokazuje da je ni on nije imao, ali sudije smatraju da dokazi jasno govore da krivicna djela pocinjena tokom kampanje istrebljenja nesrpskog stanovnistva na podrucju opstine Prijedor ukazuju na genocid.

U maju 2005. godine, na konferenciji u prijedorskom pozoristu, tadasnji, a i sadasnji, gradonacelnik Marko Pavic izjavio je da je sretan sto niko iz Prijedora nije osudjen za genocid. “Mozda smo u toj nesreci stali,” bio je iskren Pavic, “nismo otisli dokle su neki otisli. Svaki zlocin je zlocin, ali ipak moramo priznati da je genocide najveci zlocin.” Grdne moje rane…

Na sudjenju Karadzicu ce se, valjda, pravnicki precizno utvrditi dokle su ti “oni” koje Pavic zove “mi” otisli u zlocinima u Prijedoru. Ali jedno je sigurno, Pavic i njegovi saradnici u opstinskoj vlasti su otisli daleko, najdalje u Bosni i Hercegovini u progonu aktivista, boraca za prava zrtava i svih koji su se usudili zlocine pocinjene u ovom gradu nazvati genocidom. Otisao je Pavic i dalje u diskriminaciji i vrijedjanju zrtava, nazivajuci obiljezavanje Dana bijelih traka “slavljem” i “gej paradom”, od cega ga danas brane njegovi koalicioni pajdasi iz SDA i drugih “probosanskih stranaka”, ali o tome cemo, nadam se, na sudu.

U ovom clanku cemo malo da se pozabavimo konkretnim i direktnim implikacijama odluke da se Karadzicu sudi i za genocid u Prijedoru.

Da podsjetimo, prijedorska Skupština je u zakljuccima usvojenim zasjedanju od 7. juna 2012. zahtijevala je od načelnika opštine da podnese krivičnu prijavu MUP-u Republike Srpske protiv organizatora programa obilježavanja dvadesetogodisnjice zlocina u ovom gradu jer, kako se navodi u zakljuccima, spominjanjem „genocida u ovom gradu su iznošenjem mržnje nanijeli ogromne štete opštini.” Takodjer, Skupstina je zatražila od svih nadležnih opštinskih i republičkih organa da ne dozvoli održavanje bilo koje manifestacije iz programa koje nose naziv „genocid“.

Gdje Skupstina okom, tu Pavic i prijedorska policija  skokom: nakon informativnih razgovora podnosena je krivicna prijava protiv Sabahudina Garibovica, predsjednika Udruzenjua logorasa Kozarac nakon skupa “Za jednakost i pravo na sjecanje “ odrzanog 5. augusta 2012. Prije nesto vise od mjesec dana, 6. Juna, odrzano je i prvo rociste u ovom predmetu.

Na osnovu ovih zakljucaka, sacinjena je “crna lista” prijedorskih udruzenja koja su cinila Odbor za obiljezavanje stradanja nevinih Prijedorcana kojima je zabranjena bilo kakva pomoc iz opstinskog budzeta. Na njoj se nalaze Udruzenje Prijedorcanki “Izvor”, oba udruzenja logorasa, Udruzenje “Optimisti” i drugi. Pritisci na aktiviste ovih udruzenja se nastavljaju, kao i odbijanje bilo kakve primisli da se u gradskom jezgru podigne spomen obiljezje nasrpskim zrtvama.

Gradonacelnik Pavic je bio eksplicitan i konzistentan u svom stavu o dovodjenju Prijedora u vezu sa genocidom pa je 22.05.2012 izjavio je da “nijedan sud nije dokazao da se u Prijedoru dogodio genocid, te da će od MUP-a Republike Srpske zatražiti da ne dozvoli nijednu manifestaciju koju tim povodom želi da obilježi nevladin sektor.” On je na tada odrzanoj konferenciji za novinare istakao i da će “posebno zatražiti da se njihovo održavanje zabrani na javnim mjestima u vlasništvu opštine i u opštinskim institucijama i objektima.”

O svemu ovome obavijesten je i Visoki predstavnik jos 26. juna prosle godine, ali se do danas nije udostojio poduzeti bilo sta da se diksriminacija i pritisci zaustave. Medjutim, sada ce i Inzku biti malo teze ignorisati nedopustivo ponasanje gradskih vlasti u Prijedoru. On ce u Prijedoru morati poceti raditi svoj posao.

I uzalud ce biti Pavicevo zaklanjanje iza koalicionih partnera iz SDA, SDP-a i SBiH, koji ce ignorisati stvarnost i objasnjavati kako on nema veze sa zabranama, i kako ”je problem korištenje riječi genocid u takvim situacijama, te da nema sudske odluke koja kaže da je tu genocid.”

Eto, sada ima i sudska odluka. Kao da nam je ona bila potrebna da znamo sta se u Prijedoru dogodilo. Kao da nam je ona bila potrebna da opstina dostojno obiljezi 3173 ubijena Prijedorcanina, stradala zbog svog imena i porijekla. Kao da nam je trebala sudska odluka da pogledamo u oci jedni drugima. Kao da nam je ona trebala da budemo ljudi.