Dzuma…

“O vjernici, kada se u petak na molitvu pozovete, kupoprodaju ostavite i pođite da molitvu obavite; to vam je bolje, neka znate! A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite” (El-Džumu'a 9. i 10.)

“O vjernici! Neka vas imanja vaša i djeca vaša ne zabave od sjećanja na Allaha. A oni koji to učine, bit će izgubljeni…” (El-Munafikun, 9-11.)

Allah je Onaj čijim se spominjanjem srca smiruju, Onaj čijoj se spoznaji raduju ljudska srca, jer je jedino On – savršen, On je Taj koga se rob plaši i kod koga traži utočište, jer ga niko ne može zaštititi mimo Njega. Rob nema istinskog pomagača mimo Njega.

Njega srca mu’minska vole, s Njim su zadovoljna, za Njim žude. On je uzvišen i savršen u svim Svojim svojstvima. On je Taj kome se robovi pokoravaju, koga obožavaju, kome robuju, kome su ponizni i pred kim su potpuno skrušeni.

Takvo srce daje prednost Allahovom, dželle ve ‘ala, zadovoljstvu nad sopstvenim zadovoljstvom u svim situacijama, ono izbjegava Njegovu srdžbu na sve moguće načine. Sve ove vrste obožavanja zaslužuje Allah, jedini Gospodar koji se istinski obožava.

Ovo je najvrednije značenje ovog uzvišenog Allahovog imena. Allah, tebareke ve te‘ala, ni ljude ni džinne nije stvorio ni zbog čega drugog osim za ostvarenje ovog velikog cilja – istinskog obožavanja. Uzvišeni Allah kaže:

“Džinne i ljude stvorio sam samo zato da Mi ibadet čine.” ( Ez-Zarijat, 56.)

Imam Kurtubi, rahimehullah, u svom Tefsiru, navodi Hasanovo tumačenje ajeta: “…od sjećanja na Allaha…”, u kojem on kaže da se to odnosi na sve farzove, tj. stroge Allahove naredbe. Dakle, značenje ovog ajeta je: “Neka vas imanja vaša i djeca vaša ne zabave od pokornosti Allahu. A oni koje njihovi imeci i djeca zabave od pokornosti Allahu – takvi su izgubljeni.”

Najuzvišenija rečenica koja sadrži ime Allah je “la ilahe illallah”. To su riječi koje vode do potpune sreće i zadovoljstva i na dunjaluku i na ahiretu, riječi zbog kojih je Allah slao poslanike, spuštao Knjige, stvorio dunjaluk i ahiret, Džennet i Džehennem, riječi koje čovjeka čine sretnim ili nesretnim i koje će biti razlog uzimanja knjige desnom ili lijevom rukom na Sudnjem danu.

Ove riječi će otežati ili olakšati tas vage dobrih djela, izbaviti onoga koji jedno vrijeme bude u Vatri zbog svojih loših djela i sačuvati ga od vječnog boravka u Džehennemu.

La ilahe illallah su riječi uspjeha, riječi zbog kojih će ljudi biti nagrađivani i kažnjavani na Dan obračuna.

Najveća Allahova blagodat prema stvorenjima jeste da ih On uputi na ove plemenite i velike riječi istine.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, čuo je mujezina kako izgovara: “Ešhedu en la ilahe illallah!”, pa je rekao: “Izašao si iz Vatre.” (Muslim)

U drugom se hadisu prenosi od Ubade b. Samita da je čuo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: “Ko posvjedoči da nema istinskog božanstva osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, Allah mu je zabranio (ulazak u) Vatru.” (Muslim)

Najbolji zikr kojim se veliča i slavi Allah, tebareke ve te‘ala, su riječi la ilahe illallah.

Ove riječi su najteže na vagi dobrih djela, kao što se prenosi u hadisu od Abdullaha b. Amra, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Rekao je Nuh svome sinu prije smrti: ‘Naređujem ti riječi la ilahe illallah! Kada bi se sedam nebesa i sedam zemalja stavile na jedan tas vage, a na drugi tas riječi la ilahe illallah, prevagnule bi riječi la ilahe illallah. Kada bi se sedam nebesa i sedam zemalja i sva stvorenja koja se nalaze na njima, stavila na jedan tas, riječi la ilahe illallah bi prevagnule.’” (Ahmed, sahih)

Spoznaja Uzvišenog Allaha ostavlja veliki trag kako na vjernikovo srce, tako i na njegova djela.

Srce ispunjeno spoznajom shvatilo je suštinu njegovog postojanja, a to je da On,  Allah jedini, zaslužuje da Mu se ibadet čini i da se obožava, a sva druga božanstva su lažna i bezvrijedna.

Shodno tome, život ovakvog čovjeka bit će ispunjen obožavanjem Allaha, subhanehu ve te‘ala, njegovo srce bit će ispunjeno ljubavlju prema Njemu, subhanehu ve te‘ala, njegov cilj bit će zadovoljstvo Uzvišenog Allaha, strahovat će samo od Njega i nadati se samo od Njega, uzdat će se samo u Njega i molit će i tražiti samo od Njega, tebareke ve te‘ala.

Ova veličanstvena spoznaja vodi na put napuštanja robovanja strastima i raznim idolima, na put napuštanja šejtana i njegovih obmana, vodi na put približavanja Uzvišenom Gospodaru – Allahu, dželle dželaluhu.

Molimo Allaha, dželle ve ‘ala, da nas učini od onih čija se srca smiruju i smekšaju kada se spomene Njegovo ime El-‘Alijjul-Ekber – Veličanstveni, Veliki Allah.