Besim Spahić: Čistunska teorija o nacijama je najveći paradoks!

Besim Spahić, doktor komunikologije, profesor na Fakultetu političkih nauka i na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, autor je 18 stučnih i naučnih knjiga sa područja komunikologije, političkog i kulturnog marketinga. Jedan od najznačajnijih teoretičara s područja političkog marketinga u regiji, profesor Spahić je poznat kao čovjek „bez dlake na jeziku“, ali i kao veliki ljubitelj muzike. Sa gospodinom Spahićem razgovarali smo o trenutnoj političkoj i društvenoj situaciji u Bosni i Hercegovini, gorućim problemima koji se tiču predstojećeg popisa stanovništva, te o uvijek nezaobilaznome i sveprisutnome nacionalizmu.

Piše:Majda Balić

Svako malo, kada se spomene predstojeći popis stanovništva, u medijima se počinje potencirati strah i ugroženost. Izgleda da je ovih dana lako ubijediti ljude u to da su ugroženi, bez obzira kojemu konstitutivnom narodu pripadali. Kako je došlo do toga?

Oduvijek smo u BiH, posebno u Sarajevu imali paradigmu „malog Jerusalema“, gdje su, što milom, što silom (ali na koncu uvijek više milom) živjeli ljudi različitih (osim kršćanstva, judaizma i islama) religija. Postojao je zdrav suživot. No, to ovdašnjim nacionalnim strankama uopće nije odgovaralo (i još uvijek ne odgovara) – sve naše starije i novije nacionalne stranke su nastale faktički iz crkve/džamije, bogomolje. Dakle, u crkvama je nastao HDZ, poslije džuma se organizirala stranka SDA, a i srpska pravoslavna crkva je odradila svoj dio sa SDS-om. To se odnosi i na kasnije frakcije postojećih ili novonastalih nacionalnih stranaka, što je u neku ruku i razumljivo jer su se kod nas etniteti i nacionalna svijest isključivo fomirali pod vodstvom vjerskih institucija, što je kod svih inter se i extra se izjednačilo pojmove nacije i vjere. Mnogi snimci iz rata nam jasno dokazuju prisustvo vjerskih službenika na ratištima, posvećivanju tenkova i vojske, kao i profesionalnih fanatičnih boraca islama. Vjera je u svemu. Normalno je da vlada strah; pobili smo se na vjersko-nacionalnoj, ali i na unutarnacionalnoj osnovi i to ne prvi put, svi su/smo na ovaj ili onaj način bili i jesmo žrtve „samih sebe“!

Evo primjera: Šta za muslimane znači „kjafir“ ili „vlah“? Nevjernik, nemusliman. Kakav odnos treba da bude prema njemu? To je konotativo čovjek manje (ili ničega) vrijedan, isto kao što kršćani ili Vatikan sve nekatolike nazivaju gotovo isto – „nevjernicima“. Takve izraze imate i u judaizmu… odmah imate materijal ili osnovu za konflikt i dalje segregacije! I već podsvjesno ili svjesno imate misao: „mi smo bolji od ostalih“.

Najintenzivnija borba se vodi oko pojma Bošnjak. Svepristuna je bojazan da će Bošnjaci nestati ukoliko se izjasne drugačije od „zadatoga“, ili ukoliko se ne osjećaju kao "pravi" Bošnjaci (Bošnjak, islam, bosanski jezik). Komentirajte nam dešavanja.

To su sve iluzije. Kod nas nikada nije bio nijedan subjekt koji bi se borio i izborio za integralno političko i državotvorno Bošnjaštvo/Bosanstvo, u periodu kada su se na tlu Evrope formirale suvremene nacionalne države; to uopće nije dalek period, tek početak i polovina devetnaestog stoljeća; tek sredinom XIX stoljeća je Bismarck je ujedinio Njemačku, a Garibaldi Italijane, a obojica su od puno različitih entiteta, koji i danas markantno postoje, napravili državotvorne nacije. Francuzi su na sličan način to učinili još u doba Karla Velikog, osnov je bio najveće keltsko pleme – Gali, kojima je franačkim osvajanjima dekretom dodijeljena germanska nominacija – „Franci“.

Dakle, i mnogim velikim narodima su njihovi osvajači u različitim historijskim periodima davali imena. Dok su neki već profilirani narodi sa svojim državama/carstvima/kraljevstvima naknadno primali kršćanstvo ili islam. O tim i drugima opcijama sam se malo više bavio u moj knjizi „Nacionalni antimarketing“, koja nije ostavila većeg traga u našoj duštvenoj i naučnoj javnosti!. Bila bi vrijedna čak i negacija nekih mojih postavki o našoj ex Jugoslovenskoj, a posebno bosanskoj većoj „istosti“, nego li različitosti, na kojoj se bezuspješno i dalje insistira.

Vratimo se BiH: kod nas nikada nakon propasti bosanskog Kraljevstva (koje je takodjer uvijek bivalo u sebi nadređenim vazalskim odnosima) nisu postojale vanjske niti unutrašnje prilike, kao ni politički (kulturološki i vojni) subjekat koji se borio za jedinstven domoljubni/rodoljubni osjećaj cijele bh populacije. Postojali su usamljeni pojedinci u sva tri nacio-vjerska korpusa, kojih su se „svoji“ odricali i tada i sada. Takvih pojedinaca je bilo najviše u redovima bosanskih franjevaca. No, de facto, osjećao se ipak taj bosanski duh sve do Prvog svjetskog rata, no niko ga kao takvoga nije definirao, niti politički profilirao; spontano (ali obezglavljeno) je nastajao i ostajao kod sve manjeg broja Žitelja BiH. Turci su, zapravo, uz svesrdnu pomoć zavađene i vlasti željne domaće vlastele, posijali prvu klicu raspada bosanskog Kraljevstva: prvo, nisu uspjeli očuvati obalne dijelove Kraljevstva (najveći dio Dalmacije sve do Boke kotorske je bio bosanski), a poslije i druge krajeve. Pred propast su i dio Novopozarskog Sandžaka dodijelili (bili prisiljeni berlinskim kongresom ili prodali?) Srbiji i Crnoj Gori. Za njihove preko četristogodina duge vladavine, islamizirani živalj se „superiorno“ počeo odvajati od istogovorećih i genetskom strukturom veoma sličnih ili etnički istih Sunarodnjaka. Tek tada (dakle istorijski nedavno, na prelasku iz XIX u XX vijek) počinje intenzivno buđenje srpske nacionalne svijesti kod Bošnjaka „naše vere“ (Načertanije) i još intenzivnije profiliranje Bošnjaka katolika u hrvatske nacionalne vode. Islamiziranim Bošnjacima je, uz otežavajuću okolnost da su ostali „čardak ni na nebi ni na zemlji“ i da nisu imali susjedne matične države i vladajuće religije, ostao islam i samosvijest da znaju šta nisu od te dvije (srpsko-pravoslavne i hrvatsko-katoličke) opcije.

Eto, u srednjem vijeku (uz niz validnih podataka) naši preci su sebe samodefinirali „dobrim Bošnjanima“, u austrougarskim spisima (kao i u prvom popisu 1879) piše da u Bosni žive Bošnjaci, „Bošnje“ „muhamedove“, „ortodoksne“ i „katoličke“ vjere, isto, dakle, kao i u Načertaniju (1844.)!? I niko ozbiljan (posebno kredibilan naučnik) te historijske činjenice ne može osporiti.  Ali isto tako, niko ne može osporiti ni činjenice da u tim sudbonosnim povijenim vihorima sami islamizirani Bošnjaci (skoro sve do raspada Jugoslavije) nisu politički bili sposobni da unaprijed jasno samo-definirani i politički spremni dočekaju izazove post-turske budućnosti; ni sebe ni svoje jedine države, na koju su se (što je bilo i za očekivati) žustro okomile srpska država i hrvatska opcija u formiranoj kraljevini SHS. Tu je već izostalo bošnjačko ime za sve, pa i islamizirane Bošnjake koji drugog imena nisu ni imali. Ali su ostali i bez ikakve vanjske potpore, koju su još dugo nostalgično i neuspješno očekivali od slomljenog osmaskog „arslana“. Tu je budućnost, već imenom razdvojene Bosne i Hercegovine krenula trojnom centrifugalnom vjersko-nacionalnom rastakanju, a ne unosnom bošnjačkom/bosankom centripetalnom domoljublju personificiranom zajedničkom i moćnom, u krajnjem slučaju sa drugim nacijama u prvoj južnoslovenskoj tvorevini de facto ravnopravnim statusom. Na djelu je, dakle, bio vjersko-nacionalni srpski i hrvatski (bez iukakvog bosanskog/bošnjačkog) prozelitizam.

Koji su „rezultati“ toga što se kroz historiju niko nije ozbiljnije bavio „bosanstvom“ i pokušajem očuvanja toga korpusa?

Znači, objektivno i subjektivno, kao jedinstven državotvoran bosanski narod, u modernom smislu, nikada, pa ni sada i nismo profilirani. Suverenitet postdaytonske BiH, baziran na (artificirano i sve više objektivno različita)  „tri konstitutivna naroda“, sa dva (a zašto onda ne tri?!) nelogična entiteta, ne daje osnove za ikakvu naučno baziranu skorašnju prosperitetnu „državu svih svojih žitelja“, odnosno građana, koji su podređeni usiljenoj torturi trojnog vjersko-nacionalnog „utoravanja“ na (ipak ne do kraja) etnički (ratom) očišćenih i mirom (uz pomoć MZ i susjednih država) pročišćenim teritorijama, što je itekakav razlog da se rat u kojem niko (osim savezničkih nacio-vjerskih opcija) nije pobijedio, kad tad nastavi ondje gdje je stao usiljenim Daytonskim sporazumom, koji legalizira Hrvatsku i Srbiju kao protektore „svojih“ nacionalnih i teritorijalnih segmenata unutar bh. populacije. Zar je normalno da su Milošević i Tuđman izjednačeni sa legalno i demokratski izabranim predsjenikom Republike BiH – Izetbegovićem? No, uprkos postojanju Bošnjaka muslimana i u Srbiji i u Hrvatskoj i u svim novonastalim ex yu državama, BiH kao država, kao ni vođe i lideri bošnjačkih stranaka, nikako nisu mogli (znali/htjeli?) učestvovati?!…

Dakle, mi (mislim na sve bh. građane) stoljećima nismo učili o sebi kako treba, o nama su nas tendenciozno učili drugi; državu (čak i kraljevinu SHS, SFRJ, pa i njen raspad) su nam po svojim aršinima pravili drugi; ovisno od toga kako je ko i kada na tlu BiH bio moćniji. Dovoljno je reći da sami nismo pravili i očuvali svoju državu za 437 godina osmanske imperije, pa onda za 40 godina Austro-ugarske monarhije, potom ni u dvadesetak godina Kraljevine SHS/Jugoslavije. Tek zahvaljući KPJ, AVNOJ-u i ZAVNOBIH-u Bosni (bilo bi opravdanije da se bar tada tako definirala) i Hercegovini je obnovljena državnost, ali sa već nacionalno profiliranim bh Srbima i Hrvatima i nacionalno neprofiliranim Bošnjacima.

Raspadom Jugoslavije je preovladala retrogradna i „bolesna“ varijanta ranoromantičarskih nacionalizama kroz „teorije krvi i tla“, odnosno „jedan narod, jedna vjera“; i što je vidljivo, od 1990. pa do danas je „normalno“ da jednu državu ili neki njen dio čini samo jedna vjera, jedan narod, jedna religija, jedan jezik… , što je svojevrsna perverzija u etnički i vjerski do kraja isprepletenoj BiH. Rješenje je nađeno u trojno prihvaćenom „humanom preseljenju naroda“, koji je rezultirao progonima i genocidima nad civilnim stanovništvom. I opet niko nije uspio, niti će ikada uspjeti (…)

RIBARI LJUDSKIH DUŠA

Spominjete problem izjednačavanja vjere i nacije kao glavni bh. društveni problem?

I ono o čemu je već bilo riječi, stalni problem koji prati BiH i region jeste izjednačavanje vjere i nacije – kod nas se niko nikada od lingvista i historičara nije podrobnije pozabavio time. Naši ljudi koji su (računajući i Nehrvate) išli studirati u Hrvatsku, učili su hrvatsku varijantu Bosne; da je sve to bila zapravo hrvatska zemlja. Isto je i sa onima koji su studiralli u Beogradu. Inače i u srpskoj i u hrvatskoj historiji se spominju te „hrvatske“ ili „srpske“ zemlje, kojih na tlu Bosne, nikada do poslije Daytonskog sporazuma (RS), nije bilo… Katolička crkva je profilirala hrvatsku nacionalnu svijest, izjednačila je katolike sa Hrvatima kod dotadašnjih Bošnjana. Najbolji dokaz koji ide tome u prilog je Shultzovo (Freudov rođak) opservacija o nacionalitetu/narodnosti/etnikumu žitelja „carske zemlje“ Bosne. Kada su Austro-Ugari zauzeli Bosnu, došao je zajedno sa Austrijancima i napravio istraživanje, te je zaključio da „tamošnji narod nema izgrađenu nacionalnu svijest“. „…Svi kažu da su Bošnjani/Bošnje, ali naglase da su katoličke, ortodoksne i muhamedanske vjere. To im je bila jedina odrednica…“

Ključ nacionalne/etničke situacije je malo kasnije zabilježen u nepravedno ocrnjenom „Načertaniju“ (samo nominalno) Ilije Garašanina. Inače, „Načertanijem“ oni, koji ga nisu ni pročitali, obično straše muslimane pričom „to je četnička Biblija, velikosrpska politika“ – moje je mišljenje da „Načertanije“, iako podstaknuto izvan Srbije, potpuno legitimno i normalno planira da srodne narode objedini pod skiptrom (tada jedine samostalne) Srbije. Upravo je propala osmanka/turska Carevina, koju su od svih južnoslovenskih naroda zapravo najviše zadužili Srbi, dajući im 7-8 (i velikih) vezira, a najmanje dva sultana imaju po ženskoj lozi nemanjičke krvi. Za koga su se vezale srpske princeze Olivera Lazarova i Marija Brankovićeva??!

U Bosni i Hercegovini se malo ko bavio integralnom historijom Bosne i Bošnjana, nego je svaka zvanična istorija bilo trojno reducirana vjerskim, a kasnije i nacionalnim podjelama. U Načertaniju lijepo stoji: „U Bosni žive Bošnjaci“, i to na 37 mjesta! Pročitajte! Intelektualcu čovjeku za to štivo treba otprilike sat i pol vremena da ga pročita i da vidi da „u Bosni žive Bošnjaci Muhamedove, katoličke i naše (ortodoksne) vere…“, te da Naša (svetosavska) crkva već usiljeno radi na buđenju srpske nacionalne svesti kod Bošnjaka naše vere. Katolička crkva je kod bosanskih katolika već poprilično pridobila „hrvatsku nacionalnu svest“ kod katoličkih Bošnjaka… Parafraziram, ali je to suština. I niko nema pravo postavljati pitanje (ne)legitimnosti srpskog ili hrvatskog nacionalnog (i vjerskog) prozelitstva, kao ni prethodnog osmanskog islamiziranja dijela Bošnjana/Bošnjaka. To se jednostavno desilo i činjenica je. Još je negdje osamdesetih godina Esad Čimić upozoravao na to da su se Bošnjaci (tada Muslimani) zakasnili nacionalno profilirati, jer za to je potreban validan nacionalni koncept, koji jedino mogu operacionalizirati validne (ne samo vjerske nego i ) nacionalne institucije.

To je potpuno legitimna djelatnost bilo koje religije. Isto, kao što je Sulejman veličanstveni širio islam prema zapadu, tako je i papa Leon XIII dao „darovnicu Hrvatima“, za njihovu misiju/zadaću širenja katoličanstva, što je ujedno značilo i hrvatstva, dok je Srpska pravoslavna crkva „budila“ srpsku nacionalnu svijest. Sve to se u ne malom obimu multilateralno dešava i u ovim zadnjim balkanskim ratovima. Dovoljno je i danas da se krstiš u katoličkoj crkvi i da si automatski Hrvat, kao kad se islamiziraš da postaneš Bošnjak. Nema tu ništa neregularno…, sve vjerske i nacionalne (kao i ideološke) opcijeto su ustvari svojevrsni „ribari ljudskih duša“. Do dan danas. I ova novonastala pojava selefizma u BiH i drugdje je inter se i pro se istog prozelitskog i misionarskog karaktera, kao i nekada širenje komunizma. Odnekuda (skoro uvijek iz vana) stižu neke pare, dobijaju se beneficije i donacije. Zar neko misli da, osim istinskih vjerskih osjećaja, iza šerijatskih brakova, „pokrivanja“, „podbrađivanja“, odlazaka na hadž ne stoji neki novac i čisti egzistencijalni i ekonomski interes, isto kao što je Kominterna finansirala jugoslovenski komunistički pokret, Vatikan katolicizaciju…?

Ko se interesirao za muslimanski dio stranovništva tadašnje Bosne?

Bošnjaštvom se zapravo niko do stranke SDA sa Izetbegovićem na čelu nije validno i doraslo imperativima bavio. Islam je dugo, pa i sada bio primarniji. Kada je propala Turska carevina (koja je „progutala“ intelektualnu elitu islamiziranih Bošnjaka u Bosni (a koristila ih je izvan Bosne po cijelom svijetu), taj islamizirani dio Bošnjaka je počeo propadati zajedno sa njom. (Po onoj A. Jidovskoj da „kad neprosvijećen narod ostane bez intelektualne elite i voditelja, taj narod hrli ka propasti“.) Ne mogu valjda islamizirani Bošnjaci očekivati da će nakon propasti Osmanskog carstva/Turske (nekoliko stoljeća „neprijatelja broj jedan kršćanskog svijeta“) biti u narednom periodu u milosti onih koje su Turci do tada osvajali, terorizirali, uništavali. Bilo je savršeno jasno da ti muslimani Bošnjaci zadugo neće biti u dobroj poziciji. Idejno, politički, vojno i materijalno obezglavljeni i bez sopstvenog subjektiviteta, nespremni da se preko noći otrijezne od sna svoje islamske superiornosti. Nikad ih ni do danas niko nije objektivno definirao, niti profilirao, a to nisu uradili ni sami.

I tako su prošla stoljeća… i došli smo dovde. Današnji Bošnjaci, koji su na neki način prisvojili od drugih etno-religijskih sunarodnjaka odbaćeno narodno, domovinsko ime, a dugo vremena rukovođeni samo vjerskom logikom, i povijest i kulturnu baštinu Bosne parcijalno i necjelovito promatraju samo sa stanovišta (za njih najznačajnije) islamske baštine i kulture, udaljujući se od predturskog blještavila i sjaja banovine i kraljevine Bosne, te naše kraljevske dinastije, koja je Eugenikom dosegla do mađarskih, poljskih, celjskih, anžuvijskih i napuljskih (ali „vlaških“) dinastija, dok istovremeno veličaju „poturčenu“ djecu naših plemenitaša, koji su radili na rastakanju i rušenju našega kraljevstva. Što se onda čuditi „srpskoj“ ili „hrvatskoj“ opciji BiH? Kada bismo ušli u etnogenezu prijašnjih i sadašnjih nacionalnih voditelja i izvan Bosne, vidjeli bismo koliko današnjih srbijanskih i hrvatskih, pa i slovenskih i crnogorskih (nacionalnih) političkih vođa vuku korijene iz Bosne. Ali, za razliku od Srba i Hrvata, bošnjacima je „Islamskom deklaracijom“ (potpisao Izetbegović) zadana svijest da im je važniji (ma kakav?) islam od domovine/države.

TROJNA VJERSKO-NACIONALNA CENTRIFUGALNA OPCIJA I POGREŠNE JEZIČKE FORMULACIJE

Je li postojao neko ko je mogao pokrenuti stvar, definirati i profilirati taj zbunjeni narod?

Eto, npr. bio je tu Safvet-beg Bašagić koji je napisao knjigu o hrvatskom podrijetlu bosanskohercegovačkih muslimana. Treba li išta više Hrvatima? Izetbegović je javno rekao (posredstvom TV) da „Srbi moraju dobiti svoj dio Bosne“. Eto im, uz sve naknadne posrtaje bošnjačko-muslimanskog vodstva i kvaziintelektualaca, najbolji alibi za sve što su uradili Bošnjacima i našoj zajedničkoj domovini BiH, koja kao država doslovno „crkava“. Za masu protibosanskih opcija i akcija imaju i svojevrsnu potporu od strane „najobrazovanijih“ i „najinteligentnijih“ muslimana Bošnjaka. Primjera radi, mlade muslimane prohrvatske (a i proustaške) orijentacije zanimala je samo religija, ne i nacija – u ustaškom sastavu je bilo preko 60 procenata muslimana. Prvi doglavnik od Ante Pavelića bio je prof.dr. Džafer-beg Kulenović, a drugi Adem-aga Mešić – sve to zaboravljaju muslimani, to tzv. „cvijeće hrvatskog naroda“. Zaboravlja se da su mnogi prihvatili tu odrednicu, odgovaralo im je. Sada po istoj logici, po istoj grešci (a to se isplatilo ne bh Hrvatima i Srbima, nego Republikama Srbiji i Hrvatskoj), niko u BiH (pa zašto bi i MZ?) i ne razmišlja o integralnom bosanstvu cjelovite bh populacije, nego se i dalje forsira isključivo trojna vjersko-nacionalna centrifugalna opcija,  koja se (osim ratnog stradanja bh pučanstva i države) očito iskazala i iskazuje nemogućom osnovom za efikasno funkcioniranja države BiH i prosperiteta njenih građana.

U prošlosti, islamska je zajednica promovirala samo islam, nije ju uopće zanimala nacionalna svijest. Jer, islam kao religija i ne poznaje nacionalne profilacije – primarno je bila važna vjera. Ali islam je došao i kod Perzijaca – oni su i do dana današnjeg ostali Perzijci, Iranci; Indonežani su ostali Indonežani i nakon dolaska islama kod njih…

Kad nas tako postoji sraz koji nas je doveo do pogrešnih jezičkih formulacija pojmova, kategorija, ljudi, države, jezika… I upravo te pogrešne jezičke formulacije naše ljude i  državu vode u sigurnu propast! To je isto kao da se definišete kao Kinez; a niti su vam „kose“ oči, niti imate pigmentaciju karakterističu za tu rasu – ali umrete u ubijeđenju da ste Kinez…

U takvim pogrešnim formulacijama, koje nema niti jedna zemlja na svijetu, kao što su„tri konstitutivnanaroda“, tri nacije, „Ostali“, tri različita jezika, „Tročlano predsjedništvo“, „Konvertibilna marka“ itd. ne može se ništa dobro izroditi. Pa šta se desilo Srbima sa pogrešnim (velikosrpskim) jezičkim formulacijama da „Makedonci i ne postoje – to su južni Srbi“, „Bugari  i Rumuni u Srbiji ne postoje – to su istočni Srbi“, „nema ni Crnogoraca, i oni su Srbi“, „Arbanasi su kao divlja bića došli na srpsko tlo“, „Bosna i Hercegovina – sve su to srpske zemlje“ itd., itd. Eh, da li je danas Makedonija u sastavu Srbije? Da li je Kosovo? Da li su ubijedili Crnogorce da su Srbi? Jesu su li Bošnjaci „poturčeni Srbi“? Je li područje istočne Hrvatske „Karlobag-Virovitica“ danas granica Srbije?

TRI NACIONALNA TORA I NJIHOVI VLASNICI

Otvoren poziv na jasno izjašnjavanje vodi nas do tri potpuno čista „nacionalna tora“? Dokle će Bosnu i Hercegovinu to dovesti?

Čistunska teorija o nacijama je najveći paradoks! Evo primjer: „Ja se zovem Ante Bošnjak i čistokrvni sam Hrvat“, „Ja sam Mirsad Hrvat, i Bošnjak sam“… „Ja sam čistokrvni Srbin-Jovan Bošnjak“.

Jedino što je dvodecenijskom nacio-vjerskom politikom odlučeno da trenutno bude „ispravno“ jeste izjednačavanje pojmova katolik-Hrvat, pravoslavac-Srbin, a tek početkom devedesetih (kraj XX stoljeća) probudila se i nacionalna svijest koja izjednačava pojmove „musliman-Bošnjak“. Muslimanski prvaci sastali su se ‘93 godine i (sa ogromnim zakašnjenjem) dogovorili su Bošnjaci. A paradoks je Zulfikarpašićeva i Filipovićeva „Bošnjačka muslimanska stranka“ (…), čime je (za bar do tada eksplicitno neizjašnjavane pravoslavce i katolike kao Srbe i Hrvate u BiH) otpala mogućnost uključenja ostalih u Bošnjane. Tako su izravno iz Bošnjaštva/Bosanstva „odbačeni“ i oni pravoslavci i katolici, koji su to ili bi još uvijek željeli biti. Isto je i sa „Mješovitim“, jer im je ANTILOGIČKI bošnjaštvo bilo uslovljeno islamizacijom. Greška za greškom!? I tako i „ljiljan“ posta „muslimanski“ određen znak (SAMO) Bošnjaka…

Historijske činjenice ne znače ništa kada je riječ o ideologijama nacionalnog mesijanstva vezanog uz religiju, a kada imaš religiju uz sebe, što god opljačkaš i koga god ubiješ na njegovom putu, tebi tvoj Bog oprosti. Tako su Hrvati „dežurni katolici na Balkanu“ („Predziđe katoličanstva“), pravoslavci i nasljednici Bizanta su Srbi („brana prodoru Muhamedove veresa istoka i katoličkog hrišćanstva sa zapada“), a muslimani se izjednačavaju sa Bošnjacima („štit islama u srcu Evrope“). Tim nacio-vjerskim samozabludama u BiH je i Bog nacionaliziran.

Tako je BiH ostala predivnih, ali politički i državotvorno zemlja „zapuštenih“ ljudi, koji integralno ne uče o svojoj domovini, nego o susjednim i maloazijskim domovinama. Ovdje su uglavnom vjersko-nacionalno dominantne vladajuće stranke i vjerske zajednice doslovce vlasnici svojih segmenata bh. populacije, a svi skupa negiraju skoro milion „Ostalih“, koji nemaju nikakva građanska/politička prava ?!!(…) Gora varijanta rasizma u koji su (milom ili silom) uvučeni pravovjerni pripadnici tzv. tri konstitutivna naroda sa pripadajućom im vjerom. Ipak, ima nade; preliminarni popis 2012. na 66 lokaliteta na cijelom području BiH, pokazao je da imamo cca 36 procenata „Ostalih“, čime trojni ekskluzivni vlasnici svojih „ovaca“, koje su opljačkali i iznevjerili bezbroj puta u zadnjih dvadesetak godina, postepeno gube svoje stado. I zato su nervozni i prave smiješne kampanje za izjašnjavanje na popisu, svaki u svome dijelu države, koji su pretvorili u svoje privatne pašaluke isključivo u funkciji i daljeg zaglupljivanja i utoravanja poslušnih jednodimenzionalnih budala-glasača.

„ČISTOKRVNE NACIONALNE VOčE“

Jer, pogledajte ko vodi sva ta stada, sve „čistokrvni“: Špirićeva žena je muslimanka, Radmanovićeva žena je katolkinja, majka Borisa Tadića je muslimanka, pradeda Vuka Jeremića je Nurija Pozderac… Običan Srbin ne smije da zna da je dinastija Karađorđevića iz albanskog pravoslavnog plemena Klimenta, da je Jovan Sterija Popović Cincar (a Cincari su albano-jermenci iz područja Moskopolja u Albaniji), ne smije običan Srbin da zna da je Branislav Nušić malo Jermenac, a malo Cincar, da mu je maternji jezik albanski; ne smije znati Slovenac da je Janez Drnovšek Albanac po ocu, Slovenac po majci, da mu je donedavni predsjednik Danilo Türk, po ocu zapravo Turčin…

Zašto je postalo gotovo nemoguće pronaći bosanskoga katolika ili bosanskoga pravoslavca kojega identitet veže za srednjovjekovni pojam Bošnjana i koji se sada želi izjasniti Bosancem?

Crkve i propaganda su zaista odradile svoje. Ono malo ljudi što se nije opredijelilo su postali nepodobni početkom rata. Mada sam već nešto rekao, moram ponoviti da je SDA 1990. imala podslogan „Muslimanska stranka“, dakle odmah je od sebe udaljila Bošnjake/Bosance, kojima je državni identitet u prvom planu. Onda se pojavila Bošnjačko-muslimanska organizacija, odnosno, od SDA-a su se odvojili Adil-beg Zulfikarpašić i Muhamed Filipović, koji su već tada kao najveći problem spominjali to da „bh Srbi i Hrvati neće da budu Bošnjaci“, a pri tome „zaboravljaju“ da su upravo oni napravili Bošnjačko-muslimansku stranku. Dakle, valjda bi i tada a i sada ti Srbi i Hrvati „samo“ trebali da pređu na islam i da postanu Bošnjaci. Pa nisu valjda očekivali da će oni ili njihova stranka uspijti ono što Turcima za 500 godina nije uspjelo, a niti im je bila namjera?! To niko neće da vidi vidi racionalno/logično. A profesor Filipović je penziju zaradio kao profesor logike?!

SULEJMAN SRBIN VELIČANSTVENI !

Za one koji su se za historiju zainteresovali preko turskih serija i Sulejmana veličanstvenog: dovoljno je reći da je Hurem Ukrajinka i kći pravoslavnoga popa, rodila idućega sultana; Sulejmanov je dedo Bajazit oženio je sprsku princezu Lazarevićku, a njeno vezivanje sa Bajazitom pokazalo se i kao najracionalnije rješenje za opstanak srpskog naroda i kasnije obnovljene države. Nijedna sultanija nije bila iz Osmanske imperije, toliko o čistoti loze: nijedan sultan nije bio čisto osmanske krvi. Narodi nastaju, formiraju se i nestaju, možete uzeti za primjer bilo koji narod. Sam pojam suvremene nacije postoji od XIX stoljeća i sa stanovišta globalizacije igra sve manju ulogu u današnjem svjetskom poretku. Pojam nacije je isključivo nastao zbog ekonomije, zbog potrebe unifikacije žitelja jedne države, zbog mobiliziranja većeg broja ljudi na istoj osnovi. Kada nije bila dovoljna samo religija, nacija je ta koja je koagulirala i unificirala različite plemenske i etnoskupine i isključivo je bila vezana za državu.

NA „OSTALIMA“ BUDUČNOST OSTAJE?

Neki nagovještavaju još političkih sukoba nakon popisa stanovništa, što mislite da nas čeka u budućnosti?

Ovaj popis će pokazati i razotkriti laži i Srbima, i Hrvatima, i Bošnjacima i sigurno će biti u korist onih „Ostalih“ – čiji je otac Jovan, a majka Hatidža, otac Muhamed, a majka Eržika, otac Josip, a majka Mara… Tih „ostalih“ je još uvijek najviše i najbolja su baza konstitucije države na pravima građana, uz sve postojeće etničke (u našem privremenom ustavu se nacionalitet i ne spominje!?) i vjerske odrednice. Ali ovaj, skoro milonski segment bh. populacije, koji je opet rasprostranjen u oba etniteta, niko ne predstavlja na bilom kojem državnom nivou. Šta to drugo znači nego da smo fašističko društvo; hoćemo da ih na silu doislamiziramo/bošnjiziramo, dokatoliciziramo/kroatiziramo, odnosno dosrbimo/pravoslaviziramo. Eto izvora straha za vjersko-nacionalne „konstitutivce“. Šta će oni, kao ekskluzivni vlasnici svojih egzistencijalno ugroženih stada (uz još oko 200 stanaka i strančica u BiH) uopšte raditi kada većini postane najvažnija funkcionalna država i državni identitet, uz uvažavanje svih ljudskih prava za sve? Jasno je da smo politički, nacionalno i posebno državotvorno potpuno nezrelo društvo.

Što nam je potrebno da se spasimo toga neznanja i duboko ukorijenjenih predrasuda?

Potrebni su nam razum i nauka, potrebno je, uz domaće bez ikakvog prefiksa osim „vrhunski stručnjaci“, dovesti i svjetske eksperte koji treba da potvrde da, to što je Holbroke napravio po zadatku da se ništa osim prestanka rata ne riješi, nije normalno. Kako sada stvari stoje ni Međunarodnoj zajednici ne odgovara da se išta U BiH riješi po demokratskim standardima. Vrlo izvjesno bi se deduktivnom analizom moglo pretpostaviti da smo predviđeni da se opet pobijemo i da smo taktički isplanirani kao buduće „bure baruta“ na Balkanu. Zato, ne možemo kriviti samo domaće lidere; ni političare, a ni vjerske starješine – oni su samo dio naslijeđa onoga što su nam već prije raspada Jugoslavije iz vana kreirali. Kreirani su nam i iz vana nametnuti i Alija, i Franjo, i Slobo!

Pojam Bosanac se u medijima uporno suprotstavlja pojmu Bošnjak – što je Bošnjak Bosancu? Može li Bosanac biti konstitutivan?

Bosanac je (iako etimološki od tračkog plemena Besa/Bosona ispravnija) novija (bolje reči od tursko „bošnak“) objnovljena varijanta, kako se jezik mijenjao. Od banovine do danas zemlja se zvala Bosna, pa bi bilo najnormalnije da se njeni žitelji zovu (da im je državni identitet) Bosanci. Pojam Bosanac ne negira etničku i religijsku šarolikost Bosne (i Hercegovine/ Zahumlja kao skoro milenijsko povjesne bosanske regije) i jedino ispravno nas vodi u demokratsko građansko društvo. Ali (ne samo nacionalnim i vjerskim) stranačkim elitama ne odgovara država koja naginje građanstvu, jer daytonskim sporazumom nije na građanstvu ni stvorena. Nigdje u svijetu ne postoji država koja svoje građane dijeli na „konstitutivne“ i „nekonstitutivne“. Dakle, konstitutivan je „Marsovac“ koji se deklariše kao Bošnjak i musliman, Hrvat i katolik ili Srbin i pravoslavac, a oni koji hoće da identitet grade na povijesnom imenu države i da budu građani, su nekonstitutivni?! Nonsens!

Šta to znači da su ostali nekonstitutivni? Čak i ako ih je više (sigurno od jednog) i od pojedinačnih tzv. konstitutivnih naroda??? Nas Bosanaca je cca 4,5 miliona, a od toga se pretpostavlja da oko 700 hiljada do milion živi izvan BiH. Dakle, sada je ovih ostalih više nego Hrvata u BiH, za koje EU pretpostavlja da ih u matici domovini živi oko 400 hiljada (prepolovljeni dogovorima Tuđman-Milošević) o „humanom preseljenju naroda“. A konačan popis će razočarati možda i one koji su neodgovorno tvrdili (a neki i danas tvrde) da ih je pobijeno 300.000, a preko 700.000 „bespovratno protjerano“.

Nakon budućeg popisa, kojeg se isključivo boje nacionalni dušebrižnici (većina u skupini devedesetak ANONIMNIH milionera i dvadesetak milijardera) ustanovit će se da i u RS-u nisu svi „čistokrvni Srbi pravoslavci“. Taj namjenski odugovlačen popis (koji u normalnim zemljama primarno ima ekonomski i sociodemografski značaj zbog planiranja buduće samoodrživosti zemlje) je upravo „opasan“ zbog utvrđivanja realnih činjenica sa stanovišta trojnog nedjela nacio-vjerskih stranaka, koje su i nakon 23 godine katastrofalnih posljedica za bh. populaciju i državu BiH, spremne manipulirati strahom od istrebljenja ostatka svojih stada, koje su upravo oni i njihova naciočistunska politika već podobro istrijebili. Cifre će biti katastrofalne i prazne za sve tri izgladnjele i besperspektivne opcije.

Vladajuće trojke i nacionalne stranke onemogućuju prirodne tendencije normalne unifikacije državljanja svih provenijencija u državotvornu/domovinsku identifikaciju. I što je najgore trojno se međusoibno pothranjuju. Jednostavno jedni bez drugih ne mogu! To vam je ono „Hvala Bogu da imamo Dodika, da se fokusiramo na njega ne uočivši što naš Bakir radi.“ I vice versa. Onda, „neka i naši imaju još bolje vile od one 5,5 miliona vrijedne Čovićeve“.

Bošnjaci, kojima, osim usiljene islamizacije, niko nije definirao niti jedan od deset krucijalnih indikatora bošnjačkog etniteta“ samo daju alibi i preživjeloj velikosrpskoj i velikohrvatskoj opciji BiH, a ujedno i Evropi i kršćanskom svijetu uopće (…) A zašto bi kršćani voljeli muslimane kad muslimani Bošnjaci ne vole Osmana (tzv. bošnjačko muslimansko ime) koji je kćeri dao „vlaško“ ime „Višnja“…? Zašto niko bh. populaciji ne objasni da ne postoje nikakva muslimanska, hrvatska, katolička, srpska, pravoslavna imena? Postoje slavenska, semitska/arapska, perzijska, germanska imena, a među njima su pripadnici svih religija!

Sasvim je logično da se sije strah, jer, što će biti sa vlastodršcima ako se većina njihovog stada izjasni kao „ostali“?! A ti „ostali“ samo mogu biti Bosanci!

BiH – DRŽAVA ZBRKANIH POJMOVA

Budućnost Bosne i Hercegovine?

Što nam drugi odrede. Mi sami nismo u stanju da mislimo – svi su nam pojmovi zbrkani,  nenaučni i netačni. Na njima se ne da ništa dugotrajno i valjano napraviti. Imamo fiktivne komplekse superiornosti, a ustvari smo za svjetske procese i cca 7 milijardi (po svim svetim knjigama pred Bogom jednakih) ljudskih bića nevažni. Nešto kao „kolateralna šteta“, koja, bez „sopstvenog subjektiviteta i aktiviteta“ čeka da im vanjski, protivbosanski vjersko-nacionalni protektori pomažu. Mi smo zapuštena amorfna masa koja je u stoljetnom kulturno-komunikacijskom jazu sama sa sobom i sa okolnim svijetom.

Najbolje ljude, prije svega mislim na stručnjake, smo otjerali odavde i najveći dio tih najboljih ljudi su „Ostali“. Demoins u USA se bosnizirao, u Oslu i širom svijeta već značajne funkcije zauzimaju nekada djeca-izbjeglice. Hvalimo se pametnim Bosancima (šta god da su ovdje, tamo ih svako oslovljava Bosancima) po svijetu. I bivši, i poratni bh. vrhunski stručnjaci su i sada najveći bosanski patrioti i najbolja su baza za ono što bi trebali biti svi bh građani (uz jedini ispravni – građanski koncept Bosne i Hercegovine) su otišli odavde ili ostali tamo gdje su se zatekli i školovali. Jer, kada u konstituciji imamo zagarantovana građanska prava, onda ničim ne mogu biti ugroženi ni Kinezi koji žive u BiH, ni Rusi, niti mormoni ili „queer populacija“, a kamoli izvorni multietnički i multikonfesionalni Bosanci, prema kojima se ponašamo aparthejdistički… Najjače pravo jeste građansko pravo! Jače i univerzalnije je od bilo kojega vjerskog ili nacionalnog prava.

Eh, a šta će onda raditi ove silne stranke – njih 207, od kojih se za većinu uspostavilo da su više kriminogeni klanovi?? Šta će one sutra raditi kada se ljudi jasno izraze da žele biti građani, da ih više zanima kvalitet škole u koju idu, da imaju dobar javni prevoz, da imaju zaposlenje, mogućnost napredovanja, svakovrsnu perspektivu i platu, negoli ko se kojemu bogu moli i da li se pozdravlja na tuđim jezicima?!

Preporučujem ljudima da konačno shvate da nam vjersko-nacionalna zamka i nacionalne stranke nisu donijele ništa dobro, napravile su nam još veću zbrku: da sada ne znamo ni gdje smo, ni šta smo. Pa zar možemo i inter se i extra se ostati na definicijama „pravog“ Srbina kao „četnika“, Hrvata  kao „ustašu“, Bošnjaka kao „mudžahedina“ ? A to je naša svakodnevnica na koju smo oguglali i koja nas sigurno, kao i svi pogrešni pojmovi kojima smo govorili, vodi u naredni međusobni pokolj. Ko će izaći kao pobjednik?

Ako, koristeći iskustva normalnijih i demokratskijih zemalja, ne dođemo do svijesti da država treba da bude majka svih Bosanaca i da se logično zove Bosna, a da je najvažnije da je ekonomski samoreproduktivna i stabilna, onda rizikujemo da ostanemo bez nje; bilo kao priljepci Srbije i Hrvatske, bilo kao apatridi „islamske nacije od Indokine do Peloponeza“. Treba da prisilimo i Međunarodnu zajednicu i domaće političare kojima ćemo davati glasove da se vratimo, odnsnoso da dođemo do BOSANSKE autohtone autentičnosti bez ikakvih izvanjskih premisa, te da kao takvi sa punim sui generis specifičnostima obogatimo Evropu i svijet, a ne da budemo prosjačka nedonošćad, koja čeka milostinju…

Znam da je to najteže postići. Ali politika je umjetnost mogućeg, koju ne mogu voditi politički analfabeti najraznorodnijih profesija i kriminogeni zaštitnici i nacionalnih i vjerskih interesa, koji se jedino mogu neodgovorno bogatiti na ovoj gluposti od države i gluposti svojih zastrašenih stada. No, isti smo narod, diferenciran na osnovu vjere i to će nas „kočiti“ sve dok ne stasa prava građanska klasa kojoj će biti važnija samoreproduktivna i uspješna Bosna (i Hercegovina), a ne broj Hrvata, Srba, Bošnjaka sa automatski „betoniranom“ religijom u njoj.