Džuma…

“O vjernici, kada se u petak na molitvu pozovete, kupoprodaju ostavite i pođite da molitvu obavite; to vam je bolje, neka znate! A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite” (El-Džumu'a 9. i 10.)

Enes ibn Malik el-Ensari, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik ,sallallahu alejhi we sellem, rekao:

”Allah, dželle še'nuhu ,se više obraduje tevbi Svoga roba, koji se pokaje, nego što bi to učinio neko od vas kada bi putovao na devi kroz pustinju i ona mu pobjegne, a na njoj mu sva hrana i voda, pa je dugo tražio, i izgubivši svaku nadu da će je pronaći, legao u hlad jednog drveta da se odmori, te u takvom stanju očaja, odjedanput, ugledao svoju devu u neposrednoj blizini kako mirno stoji, skočio i uhvatio je za povodac i od silne radosti, uzviknuo: ”Bože moj, Ti si moj rob, a ja sam tvoj gospodar.” Pogrešno se izrazivši od silne radosti.

(Muslim)

Ne postoji čovjek kojem nije određeno da griješi i pravi prijestupe. Zato je svakom naređeno da se pokaje Allahu dž.š., vrati se svome Gospodaru, ostavi grijehe koje je učinio i zamoli za njihov oprost. Ova konstatacija je u skladu sa čovjekovom prirodom sa kojom je stvoren. O njoj govore i potvrđuju je Kur'an i Sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem.

Imam Tirmizi bilježi hadis u kojem Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem kaže: ‘‘Svaki sin Ademov (čovjek) griješi, a najbolji griješnici su oni koji se mnogo kaju.”

U drugom hadisu kojeg bilježi imam Muslim od Ebu Hurejre, r.a. stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, rekao: ”Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, kada vi ne biste griješili, Allah dž.š. bi vas zamijenio narodom koji će griješiti i moliti Allaha dž.š. za oprost, a On će im praštati.”

Pokajanje u islamu nije stvar do koje je nemoguće doći, niti se radi o komplikovanim etapama kroz koje pokajnik može proći samo uz uloženi veliki trud i napor. Pokajanje je jednostavno i lahko. Njegova vrata su u svakom trenutku otvorena i na njih može ući ko god se želi pokajati i od grijeha očistiti.

Od Allahove dž.š. milosti ga neće niko otjerati, sa Allahovih vrata ga neće niko vratiti. Između njegove tewbe i Allaha dž.š. nema nikakvog posrednika ma koliko bili veliki i mnogobrojni njegovi grijesi.

Kaže Uzvišeni: ”Reci: “O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.” (Ez-Zumer, 53.)

Islam ne posmatra pokajanje kao običnu stvar čije je postojanje i izostanak na istom stepenu. Pokajanje čini sam čovjek i radi svoje lične koristi. Najprječe je da se pobrine za sebe. Ako sebi želi dobro pokajat će se, a ako želi nešto mimo toga onda nek radi šta hoće.

Islam podstiče i budi u čovjeku želju za pokajanjem. Naređuje mu da požuri s tewbom i ostavljanjem grijeha prije nego dođe Dan u kojem griješnik neće moći ostvariti ono što želi, dan u kojem neće moći nadoknaditi ono što je propustio. Toga dana će se kajati zbog učinjenih grijeha, teško će mu biti zbog stanja u kojem se nalazi i svega što ga je prošlo.

Veliki broj kur'anskih i hadiskih tekstova ukazuje na Allahovu dž.š. ljubav prema pokajnicima i Njegovu radost zbog njihovog pokajanja.

Kaže Uzvišeni:”Allah zaista voli one koji se često kaju i voli one koji se mnogo čiste.” (El-Bekare, 222.)

Bilježi imam Muslim od Ebu Hurejre, r.a. da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, rekao: ”Allah dž.š. se više obraduje pokajanju Svoga roba nego što se neko od vas obraduje pronalasku svoje izgubljene životinje.”

Islam od osobe koja je učinila grijeh traži samo da ga odmah napusti, osjeti grižnju savjesti zbog učinjenog, čvrsto odluči da se neće vratiti tom grijehu, te zatraži oprosta od Allaha dž.š. za sve što je uradio.

Kaže Allah dž.š.:’‘Onaj ko kakvo zlo učini ili se prema sebi ogriješi pa poslije zamoli Allaha da mu oprosti – naći će da Allah prašta i da je milostiv.” (En-Nisa, 110)

Bilježi imam Ahmed da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, rekao: ”Otkup za učinjeni grijeh je kajanje.”

Kroz ovaj kratki osvrt na pokajanje primjećujemo koliko je islam lagahna vjera, kako je tolerantan kad je u pitanju tewba pokajnika i kako apsolutno ne otežava onome ko se želi pokajati i vratiti na Pravi put.

Uočili smo, također, veliku razliku između islama i drugih vjera, kako u ovom tako i drugim segmentima. Islam nije vjera koja griješnika zauvijek protjeruje tako što mu ne oprašta grijeh, ne prima njegovo pokajanje osim ako izvrši samoubistvo, pati svoje tijelo ili da njegova duša ostane u prljavim i nečistim tijelima desetine ili stotine godina.

Ova vjera ne želi osramotiti griješnika niti drugima dati do znanja koji je grijeh počinio. Ne traži od čovjeka da na kućnim vratima napiše i obznani kakav je prijestup počinio kao što je to slučaj sa zakonom jevreja.

Islam ne želi otkriti počinjeni grijeh osim onoliko koliko to sam čovjek uradi. Naprotiv, on podstiče čovjeka da sakrije i ne govori drugima za prijestup koji je napravio te da koristi sva preporučena sredstva za opraštanje tog grijeha.

Za pokajanje u islamu nam nisu potrebni svećenici, stolica i ispovijedanje pred nekim drugim mimo Allaha dž.š. Ono ne ostaje lebditi nad čovjekovom glavom od čega navodno ne može nikada pobjeći niti ga se riješiti.

U islamu za iskreno pokajanje nije protrebna indulgencija koju griješniku daje svećenik, shodno ovlaštenjima koja mu je crkva dodijelila.

Put islama nije nepristupačan i ne traži od griješnika da prođe kroz sve te složene i komplikovane procedure. To ukazuje na savršenost u postavljanju vjerskih propisa, pravednost njegovog zakona i lahkoću puta kojem poziva.

A naša posljednja dova je, neka je hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova!