“O vjernici, kada se u petak na molitvu pozovete, kupoprodaju ostavite i pođite da molitvu obavite; to vam je bolje, neka znate! A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite” (El-Džumu'a 9. i 10.)
Draga i poštovana braćo. Današnju hutbu ću posvetiti svakom slomljenom srcu, svakom onom ko u svojoj porodici ima bolesnog insana, svakom siromahu, svakom čovjeku koji je u velikim brigama, belajima i svakoj duši koja se ne osjeća rahatno na ovom dunjaluku.
Također, ovu hutbu posvećujem i onima koji žive u izobilju i raskošnosti. Onima koji nikada ne pomisle da bi mogli, ne daj Bože postati ljudi iz prve kategorije. Danas sam želio da se zajedno podsjetimo na jednog velikog Allahovog roba, Njegovog čestitog poslanika Ejuba a.s.
Uzvišeni Allah je Ejubu, a.s., dao nekoliko veoma primamljivih blagodati:
* Allah mu je dao toliko imanje i bogatstvo da se nije mogla procjeniti njegova vrijednost.
* Dao mu je na stotine robova koji su bili u njegovoj službi.
* Dao mu je pobožnu i izrazito lijepu ženu
* Dao mu je snažno i otporno tijelo
* Dao mu je 14 djece
* Dao mu je narod koji ga je slušao i koji je primjenjivao njegove naredbe i sve njegove savjete
* Dao mu je prijatelje sa kojima se konstantno družio i to prijatelje koje bi svako poželjeo imati
* Bio je ljubimac svojih komšija i sugrađana. Ljudi su ga pretjerano voljeli i pridavali mu posebnu pažnju itd.
Pogledajte, Ejub a.s. je bio materijalno, porodično, psihički i društveno situiran i živio je jednim odmjerenim i posebno lijepim životom. Ovako je živio punih i uzastopnih 50 godina.
I nakon svega toga, Allah dž.š. ga je želio iskušati jednim veoma teškim i tako reći nesnošljivim iskušenjem. Nakon svih ovih blagodati počele su nevolje. Zato u Ejubovom a.s. životu mogu utjehu pronaći oni koji su u nevolji, a pouku uzeti oni koji žive u izobilju i blagodatima.
Prvo: čime ga je Allah iskušao je izuzimanje imetka i Ejub a.s. je postao veliki siromah. Sav novac koji je uložio u trgovinu i poljoprivredu je propao!
Drugo: Umrla su mu sva djeca!
Treće: Svoje robove je prodavao kako bi preživo tako da ih je na koncu sve i jednog prodao.
Četvrto: Allah ga je iskušao, povrh svega pomenutog, sa bolešću koja ga je posadila u krevet i nije mogao ustati. Njegovi prijatelji i ljudi koji su ga voljeli su smatrali da je to smrtonosna i opaka bolest koja se prenosi i na druge, pa su ga ostavili kako ne bi i na njih prešlo. Svi su ga napustili osim… Šta mislite ko?
Naravno, to je bila njegova supruga. Također, navodi se da su uz njega ostala još samo njegova dva najbolja prijatelja.
Cijeli dunjaluk ga je napustio!
A mi danas čim nas igla ubode povičemo: Bože, zašto to? Bože, šta sam skrivio? Zašto ja? Itd…
Časni Kur'an kaže:
“Čovjek, kada Gospodar njegov hoće da ga iskuša pa mu počast ukaže i blagodatima ga obaspe, rekne: “Gospodar moj je prema meni plemenito postupio!”
A kad mu, da bi ga iskušao, opskrbu njegovu oskudnom učini, onda rekne: “Gospodar moj me je napustio!” A nije tako!”
Ejub a.s. je sve izgubio. Postao je siromah, nema nikakvog prevoznog sredstva, svi su ga prijatelji napustili.
Ovo je poruka za one koji ne poznaju neuspjeh. Spustite se na zemlju, nemojmo dozvoliti da nas dunjaluk zaslijepi i da zaboravimo da smo Allahovi robovi koji su ovisni o Njegovoj milosti.
Imaš puno para, imaš veliki uticaj u društvu, imaš funkciju i položaj, imaš, imaš… ne dozvoli sebi da te to udalji od Boga, da te udalji od tvojih ljudskih i vjerskih principa.
Ja ne želim ovim riječima sputati bilo koga da bude uspješan u životu. Pravi musliman će uz Allahovu pomoć biti najbolji u svom poslu, ali je problem kada taj “najbolji musliman” vremenom zaboravi na Boga i misli kako on vlada svime i svačim.
Kada je Ejub, a.s., postao siromah njegova žena je postala sluškinja kod naroda kako bi prehranila sebe i svoga bolesnog muža. Ovakva situacija je trajala punih 18 godina. Nekome dodije jedan dan iskušenje, nekome jedan mjesec, godina… a Ejub, a.s., biva na iskušenju punih 18 godina.
Zato, draga braćo, ako imate probleme u životu, saburite!? jer vaše iskušenje je sitnica prema iskušenju koje je imao vođa svih strpljivih, Ejub a.s.
Kada nam se neko požali na neke probleme pa mu mi kažemo: „Osaburi!“ Često čujemo odgovor: „Ma dokle više? Ne mogu!…
Allahov Poslanik Muhammed,a.s. kaže: “Strpljenje je svjetlo.”
Svako djelo i svaki tvoj pokret treba strpljenje. Za odustajanje od harama je potrebno strpljenje, za činjenje dobra je potrebno strpljenje, za obavljanje namaza je potrebno strpljenje, za čitanje ove hutbe potrebno je strpljenje… naš život je ustvari sabur!
Pogledajte koliko sabura treba suncu da se popne na sred neba. Svaka stvar na dunjaluku je postavljena na osnovu principa postepenosti, a to zahtjeva sabur. U tome je velika poruka i pouka!
Jedan islamski učenjak kaže: Misliš li da možeš išta vrijedno postići bez sabura? Svaka reforma dolazi sa saburom. Svaki uspjeh dolazi sa saburom, svaka sreća dolazi sa saburom… a u protivnom, ništa nas loše ne zadesi, a da nije posljedica nestrpljenja i brzopletosti.
Neko krade, jer želi da se obogati bez sabura. Neko čini zinaluk, jer ne može čekati ženidbu, neko kupuje diplomu, jer ne može čekati da prođu godine studija u trudu i naporu, neko se drogira, jer ga to smiruje i ne može se suočiti sa dunjalučkim izazovima…
Sabur je, braćo, toliko bitan da je Allah dž.š. život jednog poslanika učinio primjerom sabura i strpljenja kako bi nam preko tog živog primjera poručio: Budite strpljivi!
Vrlina koja se najviše ponavlja kroz Kur'an je upravo sabur (90 puta)
I kad god se u Kur'anu spomene sabur dolazi uz njega riječ ili cijeli ajet koji nagovještava pobjedu i prevazilaženje iskušenja:
“Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. A ti obraduj strpljive”
Sve ovo mi ćemo prolaziti, ali nema veze, budimo strpljivi, jer je to izlaz!
To je put do uspjeha i to je put do sreće!
“Samo oni koji budu strpljivi biće bez računa nagrađeni”
Zapamtimo i primjenimo u svom životu ovaj ajet: “Samo oni koji budu strpljivi biće bez računa nagrađeni”
“Pomozite sebi strpljenjem i molitvom, a to je, zaista, teško, osim poslušnima, svjesnima, bogobojaznima.”
Allahov Poslanik a.s. kaže: “We'alem enne-n-nasre ma’-s-sabr” “Znaj da pobjeda dolazi sa strpljenjem”
Tako mi Allaha, da nema druge slasti u strpljenju osim činjenice da je to Allahovo lijepo ime „Es-Sabr“ – Strpljivi, dovoljno bi nam bilo da se okitimo ljepotama koje nas obasipaju jednim Božijim imenom.
Allahov Poslanik a.s. kaže: Čovjeku nije dat veći poklon od strpljenja.
Vratimo se na Ejuba.
Njegova čestita supruga se toliko umorila od sveg tog posla, poniženja, iskušenja…
Došla je kod Ejuba i rekla mu: Zar nisi Božiji poslanik?
Rekao je: Naravno da jesam!
Pa zašto ne zamoliš Allaha da nam olakša tegobu u kojoj se nalazimo?
Ejub upita: Koliko smo proveli u blagostanju?
50 godina, odgovori.
A koliko smo proveli u nevolji?
18 godina, odgovori.
Ejub reče: Allah nas je obasipao blagodatima 50 godina, zar da ne saburimo 18. Tako mi Allaha, neću od Njega to moliti sve dok ne prođe isto vremena koliko je prošlo dok smo bili u blagostanju. Jedina riječ koju je Ejub izgovarao je bila: Elhamdulillah – Hvala Allahu.
Jedne prilike mu je žena unijela jelo koje je bilo jelo velikana. Pogledao je u nju pitajući je: Odakle ti ovo? “Odsjekla sam pletenicu i prodala je kako bi kupila jelo.” Reče ona!
Taj suprugin gest ga je posebno zabolio. Nije mogao sebi halaliti takvu patnju njegove voljene supruge. I nakon toga je odlučio doviti Allahu za milost i pomoć. Međutim, poslušajte tu dovu Ejuba, a.s., koju nam Uzvišeni Allah navodi kao primjer u Kur'anu časnom:
” I Ejjub, kada je Gospodaru svome zavapio: “Mene je nevolja snašla, a Ti si od milostivih najmilostiviji!””
Nije se tužakao, spominjao detalje svoje nevolje… već samo: “mene je snašla nevolja, a Ti si Bože od milostivih najmilostiviji“
U drugom ajetu stoji:
“odazvasmo i nevolju mu, koja ga je morila, otklonismo”
“Udri nogom o zemlju – eto hladne vode za kupanje i piće!”
Nakon što je udario nogom, provrila je voda. Ta voda je bila lijek za njegovu bolest!
Nakon toga Allah mu je dao sve što mu je trebalo!
I jedan veličantven završetak Ejubove životne priče su Božije riječi:
“Mi smo znali da je on strpljiv; divan je rob on bio i mnogo se kajao!”
Jeste li ikada čuli ljepšu, sadržajniju i emotivniju pohvalu od ove Božije pohvale kojom je pohvalio ovog čestitog strpljivog roba Ejuba?
Molim Allaha da nas počasti saburom koji će nam biti put do sreće i uspjeha na oba svijeta, i da budemo od onih koji su divni Allahovi robovi i koji se mnogu kaju!
Amin!
(Pripremio: Nazif Horozović)
Add comment