Džuma…

“O vjernici, kada se u petak na molitvu pozovete, kupoprodaju ostavite i pođite da molitvu obavite; to vam je bolje, neka znate! A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite” (El-Džumu'a 9. i 10.)

“O ljudi, Allahova prijetnja je zaista istinita, pa neka vas nikako život na ovome svijetu ne zaslijepi i neka vas šejtan u Allaha ne pokoleba!”  (Fatir 5.)

Allah, subhanehu ve te'ala, je učinio ovaj prolazni dunjaluk, sa svim njegovim ukrasima i blagodatima Ahiretskom njivom i naredio nam da na toj njivi sijemo dobra djela, te da se čuvamo tih prolaznih dunjalučkih ukrasa, prokletog šejtana i nefsa, koji čovjeka nagovaraju na zlo. Zato braćo i sestre nastojmo da u naše dunjalučke njive sijemo samo ono što je dobro i korisno za obadva svijeta i ne ostavljamo ih nezasijane i ne dozvolimo da njima preovlada korov, koji u ovom slučaju označava grijehe!

Allah, subhanehu ve te'ala, u 5. ajetu Sure Fatir nas upozorava da nas dunjaluk ne zavara, pa kaže:

“O ljudi, Allahova prijetnja je zaista istinita, pa neka vas nikako život na ovome svijetu ne zaslijepi i neka vas šejtan u Allaha ne pokoleba!”

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas podučava u hadisu koji bilježi imam Muslim:

Prenosi Ebu Seid El-Hudri, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Doista je dunjaluk sladak i privlačan, a Allah vam je dao da živite na njemu i da vidi kako ćete postupati, zato se pazite dunjaluka i pazite se žena! Uistinu su Benu Israelćani iskušani prvo sa ženama.” (Muslim)

Ovaj dunjaluk je braćo i sestre mjesto našeg privremenog življenja i mjesto ispita našeg imana, pa ga se čuvajmo i čuvajmo se žena kao velikog ljudskog iskušenja!

Ebu Sulejman Ed-Darani je na pitanje šta je zuhd, odgovorio: “Zuhd je ostavljanje onoga što te zaokuplja od Allaha.” A Ebu Osman kaže: “Zuhd je ostaviti dunjaluk i ne brinuti se ko će ga umjesto tebe uzeti.”

Imam Ibn Tejmije kaže: “Istinski zuhd je ostaviti želju za onim što ti ne koristi na dunjaluku ni na Ahiretu.”

Abdullah ibn Mes'ud je rekao svojim učenicima u Kufi: “Vi više klanjate i postite od ashaba Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, ali su oni bolji od vas.” Rekoše: “Zašto Ebu Abdurrahmane?” Reče: “Zato što su oni težili Ahiretu i klonuli se dunjaluka više nego vi.”

Kaže Hasan El-Basri: „Nije zuhd u zabranjivanju halala i u trošenju imetka, nego je zuhd da čovjek bude sigurniji u ono što je u Allahovoj ruci od onoga što je u njegovoj ruci.“

Prenosi se od Aiše, radijallahu anhu, da je došla u njenu sobu jedna ensarijka i vidjela da je Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, postelja predvostručeni ogrtač, pa je poslala Aiši, radijallahu anha, dušek od vune. Aiša, majka mu'mina ga je uzela, ali je Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, naredio da ga vrati. Ona to nije učinila jer joj se dopadalo da ima u kući takvu stvar, pa joj on to ponovi tri puta, pa na kraju reče: „Tako mi Allaha, da hoću Allah bi mi pretvorio brda u srebro i zlato.“ (Ahmed)

Iako je zuhd važan i koristan na ovom i budućem svijetu, isti je često pogrešno predstavljen, razumijevan i primjenivan. Neki su ga odbacivali, a drugi primjenjivali drugačije nego to islam traži i nego su ga ispravne generacije razumijevale i primjenjivale.

Zuhd ne znači odricanje i zapostavljanje ovoga svijeta, udaljavanje od ljudi i oblačenje grube i stare odjeće. Zuhd znači da od ovoga svijeta uzmeš ono što će ti pomoći u pokornosti tvome Gospodaru i da svijet i njegova bogatstva i ukrase staviš u svoju ruku, a ne u svoje srce, a svoj trud na ovom svijetu da usmjeriš ka pokornosti Allahu, dželle še'nuhu, da tražiš halal opskrbu i da se ustegneš od onoga što posjeduju drugi ljudi i ne zavidiš im.

Prema tome, zahidom se smatra i bogataš kojeg nije obuzela ljubav prema imetku i udaljila od pokornosti Allahu, dželle dželaluhu, a pohlepnim se smatra siromah koji žudi za dunjalukom i gleda u tuđa bogatstva i zavidi na tome, jer mu je ovaj svijet glavna briga i otima se za prolaznim dobrima ovoga svijeta makar ne imao od njih osim vrlo malo.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas podučava u hadisu koji bilježi imam Buharija:

Prenosi Abdullah ibn Omer, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Budi na dunjaluku, kao da si stranac ili putnik!“ (Buharija) Tirmizija još dodaje: „Sebe smatraj od stanovnika kabura!“ Ibn Omer, radijallahu anhu, je govorio: „Kada omrkneš, ne očekuj sabah, kada osvaneš, ne očekuj noć i uzmi od zdravlja za bolest i od života za smrt!“ (Buharija)

Prema tome, brate i sestro, ne okreći se dunjaluku, ne uzimaj ga za svoje stalno boravište, ne umišljaj da ćeš dugo na njemu ostati, ne pridaji mu pažnju i ne veži se za njega osim kao što se stranac veže za tuđu zemlju!

Zbog toga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u više hadisa upozorio svoj ummet na pogubnost pretjerane ljubavi prema dunjaluku i robovanja njemu.

Bilježi imam Muslim u Sahihu:

Prenosi Kajs, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Dunjaluk je prema Ahiretu kao kad bi jedan od vas stavio prst – pa Jahja pokaza kažiprstom – u more, pa neka pogleda u prst sa čime se vraća!” (Muslim)

Bilježi Ibn Madždže, hadis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:

Prenosi Abdullah ibn Mes'ud, radijallahu anhu: „Naslonio se jedne prilike Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na hasuru (podmetač), te on ostavi na njegovoj koži trag od krutosti. Rekoh: „Allahov Poslaniče, preči si mi od babe i majke, da si nam kazao mi bi prostrli šta preko kako bi te sačuvali od toga!“ Na to Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “A šta je primjer mene i dunjaluka? Moj primjer, je kao jahač koji zastane u hladovini drveta, potom ode i ostavi ga.” (Ibn Madždže)

Na kraju, braćo i sestre spomenimo slučaj Davuda, alejhis-selam, i Sulejmana, alejhis-selam, koji su bili vladari svoga vremena, ali imetak i raskoš nisu okupirali njihova srca. Ebu Bekr Es-Siddik, radijallahu anhu, Osman ibn Affan, radijallahu anhu, Abdurrahman ibn Awf, radijallahu anhu, i drugi ashabi su raspolagali velikim imetkom, ali su ga uložili za potrebe Islama i muslimana, svjesni istinitosti hadisa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da smo na dunjaluku samo „kao stranci ili putnici.“

Što se tiče nas i našeg stanja, prosudimo sami: da li se borimo za visoke položaje nesvjesni emaneta koji preuzimamo na svoja pleća, da li gradimo kuće, kupujemo stanove i poslovne prostore, nabavljamo skupocjena auta i štedimo, kao da ćemo ih vječno uživati ili se osjećamo strancima i putnicima? Zapitajmo se: jesmo li svjesni svoga neminovnog putovanja sa ovoga svijeta, bez obzira što se za to putovanje neki od nas ne pripremamo i mislimo da za tevbu, farzove, dobra djela i sadaku ima još koja decenija, a  melek smrti i za mene i za tebe, brate i sestro ima otvoren nalog i u njemu precizno stoji edžel (smrtni čas), a za taj trenutak uvijek treba biti pripravan?!

Braćo i sestre, budimo od onih koji su skromni na dunjaluku i natječimo se u dobru!

Molim Allaha, subhanehu ve te'ala, da nas učvrsti na putu islama, da nas sačuva iskušenja koja ne možemo podnijeti, da nas učini od istinskih zahida i sačuva oholosti i pohlepe, da nam oprosti grijehe i uvede nas u obećani džennet, u društvu sa poslanicima, iskrenim, šehidima i dobrim ljudima!