svabo
Postaje očito da je islamofobija ozbiljna bolest koja, obično, nastaje iz prevelike mržnje ukorijenjene u obamrlom srcu i pomračenom umu.
To je bolest o kojoj bi psihijatri morali napisati ozbiljne studije, duboko je proučiti i u koštac se sa oboljelima uhvatiti. Oboljeli su, najčešće, paranoični ljudi, demagozi, poluinformisani dvonošci bez zrna morala i moralne odgovornosti, "vojnici" u redovima "moćnika", skloni šupljiranju i, obično, na budžetu države protiv koje se bore.
Jedan od takvih koji je trebao ostati u asketizmu ličnih nebuloza i nesuglasica sa samim sobom, pa i svijetom oko sebe, je i Rajko Vasić, glavni sekretar nade velikosrpske ideje, Milorada Dodika, poznatog potrčka i kurira hegemoniste Dobrice Čosića. Naravno, neophodno je pomenuti taj detalj jer tako imamo bolji uvid u to o kome ili o čemu je riječ. Bez tog detalja Vasić bi bio samo: napredni grafički radnik, stolar, slikar, dizajner, enigmat, fudbaler banjalučkog drugoligaša, strijelac gola u Madridu,televizijski novinar, ratnik itd. Dok se spomenu ta "zvučna imena", čak i prosječno informisan građanin zna da je po srijedi negiranje genodica, laž, vrijeđanje, provokacija, ismijavanje, radikalizam, prijetnje, demagogija, šupljiranje.
Da u Bosni i Hercegovini glupost, demagogija, laž, neinformisanost, duhovno bogaljstvo, nemoral i vrijeđanje doživljavaju inflaciju čisti dokaz je Vasić. "Cool" je to kod nas, biti istomišljenik stranačkog vođe u svemu, koristiti njegov vokabular, širiti ideje, oponašati ga u govoru, načinu ophođenja, odijevanja itd. "Cool" je jer to prolazi. "Cool" je jer vjerni glasači isprepadani svekolikom prijetnjom o neootomanskom carstvu i Islamskoj Republici i dalje daju svoje glasove na izborima a to povlači za sobom magacin love, privilegija, moći, uticaja i čega sve ne. Da li je to, u najmanju ruku, moralno? Koga je briga? Vasića? Ne! Ne njega, gluho bilo, pa on svoj poduži "kratki uvod" na svom blogu završava rečenicom: "Pošto znam da ne mogu mijenjati svijet u bolji, ja sam ovu sintagmu (ništa nije tako sveto da ne može da bude promijenjeno u bolje) prilagodio u: ništa nije tako sveto da ne bi moglo da se riječju udari u glavu".
Ništa nije sveto? Ne, ništa nije sveto za Vasića kao i njegovog idola Dodika. Vasić se ne stidi ni genocida, ni masovnih ubistava, progona, silovanja, laži. Vasiću nije sveta ni religija, kako tuđa tako i lična, istina, domovina, ne, ništa mu sveto nije pa ni riječ s kojom pokušava da "udari u glavu". Da mu je sveta njegova religija, imao bi poštovanja prema tuđoj, da mu je sveta riječ, svoj bi blog već davno zatvorio a jezik namjerno pregrizao.
A da mu je sveta istina? To je već previše, jer bi vjerovatno i bez hljeba ostao. Nebrojne su nebuloze i gluposti kojima se taj čovjek zamara, što sebe, što ljude oko sebe, jer ne dolaze od bilo koga, dolaze od glavnog sekretara stranke čiji je predsjednik, također i predsjednik entiteta u kojem je izvršen genocid.
Izjave o Bosni i Hercegovini kao hrišćanskoj zemlji, planovima osnivanja Islamske Republike, o "sletanju neootomanskog carstva na prostore Balkana" plasirajući tako ideje glavnog mentora radikalizma, mračnog uma Dobrice Čosića, imaju jednaku mogućnost da budu istinom koliko i povoljno zimovanje na Floridi, ili pak ima nešto manje mogućnosti. Vasić sebe, u svojim tekstovima, vidi kao ideologa i filozofa koji osude njegovih nebuloza od strane Rijaseta smatra kao "skeniranje" njegove ideologije i političke filozofije pa mu smeta što u tim osudama nema "čiste riječi vjernika". Znam da do njega ne bi ni doprla čista riječ vjernika, znam jer je nije prepoznao, no oprobajmo ponovo: Gospodine Vasiću, nema slijetanja neootomanskog carstva na Balkan, nije bilo samo nasilnog naturanja Islama, tekije i džamije su građene i prije dolaska Osmanlija u Bosnu i Hercegovinu, pogledajte u historijskim knjigama. U Bosni su prije dolaska Osmanlija živjeli ljudi koji su se zvali "Dobri Bošnjani" koji su imali svoju državu, jezik, kulturu i sve što treba da ima jedna etička zajednica, a nisu bili Srbi, lažu te. Genocid u Srebrenici nije se desio sam od sebe, nego je izvršen i to je potvrđeno kako sudskom presudom tako i međunarodnim priznanjima. Niko ne planira stvarati Islamsku Republiku, to su samo iluzije onih koji žele da ti tako misliš. Kanite se jezika mržnje, mržnja nikome nije dobro donijela. Vrijeđanje jednog naroda i jedne religije ne služi na čast nikome, a ponajmanje religiji kojoj pripadaš a i tebi lično, jer kako kaže Rumi, kada pas laje na mjesec zbog toga što on punim sjajem sja, taj lavež ne umanjuje sjaj mjeseca a pas ostaje pas.
No, koliko god izjave Vasića i Dodika stupidno zvučale, one su ipak izraz jednog načina razmišljanja, jedne ideje, plasirane s one strane Drine. Kada u svojim prekrajanjima historijskih činjenica govori o nedokazivanju genocida, negirajući ono pred čim cijeli svijet "kleči", pred čijim imenom utihne i najglasniji zvuk, on govori o kolektivnom naturanju islama hrišćanima kamom, zanemarujući raniji dolazak Islama i Bošnjake kao naciju, aktualizirajući ideje njegovog i šefovog mu mentora, hegemoniste Dobrice Čosića. Svjestan je on toga i da tim činom stvara nove poligone za nove genocide. Tako se on i navodno ograđuje rekavši: "Ne prihvatam da Srbima kalemite i buduće genocide…". Drago mi je da je Reis Cerić reagovao na to i nadam se da će uvijek i da će svi reagovati. Možda smo previše hrabri pa ne bježimo zbog tih prijetnji, ili je do toga što smo već jedan preživjeli pa kontamo da u nama još ima nimeta. Ne znam do čega je, ali znam zbog čega se vi ne stidite negirati ga i stvarati poligone za nove. Znaju to svi koji ne misle kao vi.
Da, mladi mjesec je iznad Bosne i Hercegovine ponovo zablistao, baš kao u pjesmi, a vukovi, oni će do edžela im zavijati. Prenesite poruku i šefu, da ne trošim na poziv, da je bilo Bosne i Bošnjaka kada njega bilo nije i da će ih biti i kada njega ne bude.
Hidajet Kobilica
Add comment