Džuma…

“O vjernici, kada se u petak na molitvu pozovete, kupoprodaju ostavite i pođite da molitvu obavite; to vam je bolje, neka znate! A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite” (El-Džumu'a 9. i 10.)

Allah, subhanehu ve te’ala, kaže: “i nastavi savjetovati, savjet će vjernicima, dosta, koristiti”.

Subhanallah, kao da je sudbina islamskog pokreta samo da se vrti ukrug oko jedne tačke i nemože da se izvuče iz te kolotečine. Samo što pomislimo da će se izvući iz te kolotečine, isti se vrati nazad u svoju osu. Kad pomislimo da je isti uzeo pouku…

lekciju iz neke napravljene greške, nakon vrlo kratkog perioda vrati se na staro, početno stanje. Kakve koristi ima islamski pokret od ovih ekstremnih radnji, explozija i drugih za pametnog, razumnog insana neprihvatljivih radnji. Čine ih od jednog do drugog mjesta, i samo što se stanje stiša u jednom isti otpočnu nered u drugom, žalosno.

Največi gubitnik ovdje je upravo islam i njegova čista dawa, koju neke neznalice ili maloumnici, psihički poremećeni, ruše, ocrnjuju svakodnevno svojim nakaradnim činovima. Pa ta djela nedonose nikakvu korist niti islamu, niti popravci stanja muslimana, samim tim ni rješenju muslimanske krize.

Naprotiv, povećava se briga, tegoba, pritisak na muslimane. Ispravni islamski pokreti i daije se dovode u veoma nezgodno šeriatsko stanje. Braćo, to nije islam!

Zaista žalosno stanje, s pravom mogu reći velika tragedija. I još nešto, ti, za razumnog neprihvatljivi činovi, su velika radost protivnicima islama. Zašto?

Pa upravo im se pruža velika šansa za uvlačenje svojih noseva u unutrašnje stanje samih muslimana i olakšano im je da kroz sve to ruše naš identitet i kulturu.

Također, uspjevaju da mjenjaju nasu tradiciju i šire svoju propagandu kako je islam vjera koja nemože da živi sa drugim vjerama, zatim da islam nemože da bude na njihovom tlu, njihov komšija, a pogotovo partner. Olakšavaju im se putevi u širenju njihovih ideja i njihove (ne)kulture.

Opet ponavljam, ovi činovi nemaju nikakvu šeriatsku korist, nego naprotiv veliku štetu po isti. Čak to sve dovodi do povećanja straha kod samih muslimana, ili iz razloga što je centar dešavanja između muslimanskog življa, ili iz straha od posljedica koje nose ta dešavanja.

Zašto ne slijedimo lijepe primjere naših dobrih predhodnika i djedova alima, učenjaka. Subhanallah, kako su čuvali našu vjeru, Kur'an, bili su izvor smiraja za svoj narod, izvor snage. Nisu bili crna tačka istorije islama čineći pogrešne korake i nakaradne činove, nisu prolijevali svoju krv za bezvrijednost, niti su je prolijevali osim na poprištu borbe.

Oni koji vole džihad i žrtvu na Allahovom putu prije svega moraju da nauče propis o istom, mi tek tada će im biti jasno da li rade za ovaj ummet ili protiv.

Cilj džihada, kao propisa, je da se istim ostvari velika korist za muslimane, a sa druge strane velika šteta za njegove protivnike. A šta reći kad se “neko”poziva na džihad koji vodi ka velikoj šteti islamu, a sa druge strane velikoj koristi protivnicima? To je veliki grijeh.

Oni koji prave nered čineći neopravdane radnje, nažalost nisu naučili niti uzeli pouku nekih prijašnjih islamskih pokreta i njihovih gorkih plodova. Plod je bio samo loš, gorak.

Protjerivanja, hapšenja, ubistva, smrtne kazne pripadnika islama. Nisu uspjeli da pokažu istinu kao istinu svom narodu, niti šeriat kao Allahov propis, kojim ako se kako treba praktikuje, ostvaruje smiraj i ljepota života na oba svijeta.

Nisu uspjeli da odvrate zulumčare od njihovog nasilja i zuluma, niti su uspjeli povratiti hilafet, koji smo izgubili, niti oformiti islamsku državu. Također, svojim radnjama nisu sačuvali snagu za budućnost opstanka samog pokreta, niti su doprinjeli da ljudi vole svoju vjeru i približe se svom Gospodaru.

Neka znaju sada zašto ih ljudi mrze i nežele da se približe našem putu. Kad neko naoružan do zuba, usred grada, među narodom počne silu provoditi i pucati. Šta mislite šta će ljudi koji nemaju znanja o islamu reci za isti.

Na kraju, misle da su učinili korak napred u islamu, a ustvari su nas vratili dva unazad.

Molim Allaha, subhanehu ve te’ala, da nas uputi na ispravan put, da budemo izvor hajrata islamu, a ne suprotno,da budemo od onih koji će ukazati na ljepotu islama i muslimana, a ne suprotno, da udalji iz naših redova neznalice koje vode našu omladinu ka propasti, da popravi naš ummet i uputi ga na vrjednovanje učenjaka i konsultaciju sa istima, kao i da ih poštuju, a ne vrijeđaju, da ujedini muslimane na onome na čemu će biti On, subhanehu we te’ala, zadovoljan, i da uništi svakoga ko želi zlo islamu i muslimanima.

( hfz. Imad El-Misri)