Džuma…

“O vjernici, kada se u petak na molitvu pozovete, kupoprodaju ostavite i pođite da molitvu obavite; to vam je bolje, neka znate! A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite” (El-Džumu'a 9. i 10.)

„On vam propisuje u vjeri isto ono što je propisano Nuhu i ono što objavljujemo tebi, i ono što Smo naredili Ibrahimu i Musau i Isau: ‘Pravu vjeru ispovjedajte i u tome se ne podvajajte!’ Teško je onima koji Allahu druge ravnim smatraju da se tvome pozivu odazovu. Allah odabire za Svoju vjeru onoga koga On hoće i upućuje u nju onoga ko Mu se iskreno obrati.“ (Šura, 13)

Zaista je najveći i najvažniji temelj u vjeri Islamu sprovođenje ihlasa radi Allaha Uzvišenog u svim ibadetima.

Međutim, šta je to, ustvari, ihlas?

Ihlas na arapskom jeziku znači nešto što je prečišćeno i bez ikakvih primjesa. Kao naprimjer, kada uzmemo komad zlata iz rudnika, na njemu se nalaze razne primjese drugih elemenata, pa kada se to prečisti, naziva se Zehebu–l–halis, tj. prečišćeno zlato bez ikakvih primjesa, dakle, u ovom primjeru korišten je izraz El–Halis što ukazuje na prečišćeno zlato. 

A ihlas u šerijatskom smislu znači da prečistimo naše srce, riječi i dijela tako da budu samo radi Allaha Uzvišenog i ni radi koga drugog.

Neki su rekli: „Ihlas je da ne tražiš od svog djela svjedoka (tj. nekoga da te vidi), osim Allaha Uzvišenog…“ Ihlas je, ustvari, vjera, i ključ da've svih poslanika, alejhimu selam.

Allah Uzvišeni veli: “a naređeno im je da se samo Allahu klanjaju, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovjedaju.“ (El-Bejjine, 5)

Zatim: „Reci: ‘Samo se Allahu klanjam, iskreno Mu ispovijedajući vjeru svoju.'“ (Zumer, 14)

Takođe: „Onaj Koji je dao smrt i život da bi iskušao koji će od vas imati najbolja djela; – On je Silni, Onaj Koji prašta.“ (Mulk, 2)

Kaže El–Fudajl ibn Ijjad: „Najbolja djela su iskrena i ispravna. Zaista djelo ako bude urađeno iskreno, a ne bude ispravno, neće biti primljeno. A ako djelo bude ispravno, a ne bude iskreno, neće biti primljeno sve dok ne bude i iskreno i ispravno. Iskreno je ako je urađeno samo radi Allaha, a ispravno je ako je urađeno po sunnetu (tj. po sunnetu Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem).“

„On vam propisuje u vjeri isto ono što je propisano Nuhu i ono što objavljujemo tebi, i ono što Smo naredili Ibrahimu i Musau i Isau: ‘Pravu vjeru ispovjedajte i u tome se ne podvajajte!’ Teško je onima koji Allahu druge ravnim smatraju da se tvome pozivu odazovu. Allah odabire za Svoju vjeru onoga koga On hoće i upućuje u nju onoga ko Mu se iskreno obrati.“ (Šura, 13)

Iskrenost je uslov da bi djelo bilo primljeno, tako da djelo neće biti primljeno, osim uz dva uslova (šarta):

1. Da djelo bude u skladu sa onim što je Allah Uzvišeni propisao u Svojoj knjizi ili što je pojasnio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Tako se prenosi od Aiše, radijallahu anha, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko unese u ovu našu stvar (vjeru) nešto što nije od nje, to se odbacuje.“ (Buharija i Muslim)

2. Da djelo bude iskreno radi Allahovog lica. Prenosi se od Omera ibnu–l–Hattaba, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Svako djelo radi se s namjerom i svakom će pripasti ono što je naumio, pa ko učini hidžru Allahu i Njegovom poslaniku, njegova hidžra je Allahu i Njegovom poslaniku, a ko učini hidžru radi dunjaluka ili radi žene da je oženi, pa njegova hidžra je radi onoga što je naumio.“ (Buharija i Muslim)

Tako nam poručuje Allah Uzvišeni: „Reci: ‘Ja sam čovjek kao i vi, meni se objavljuje da je vaš Bog – jedan Bog. Ko žudi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka čini dobra djela i neka, klanjajući se Gospodaru svome, ne smatra Njemu ravnim nikoga!'“ (Kehf, 110)

Ihlas je osnova i uslov da bi dova bila primljena. Kaže Allah Uzvišeni: „ Molite zato Allaha iskreno Mu ispovjedajući vjeru – pa makar to bilo mrsko nevjernicima.“ (Gafir, 14)

Gubitak i nedostatak ihlasa uzrok je odbijanja, tj. ne prihvatanja djela kod Allaha Uzvišenog. Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

„Zaista će prvi ljudi kojima će se suditi na Kijametskom danu biti: čovjek koji je poginuo na Allahovom putu, pa će biti doveden i obavješten o svojim blagodatima, te će ih prepoznati, zatim će se reći: ‘Šta si uradio s njima?’ ‘Borio sam se u Tvoje ime sve dok nisam poginuo kao šehid.’ Reći će: ‘Lažeš, nego si se borio da se kaže: ‘Hrabar’, pa je to i bilo rečeno.’ Zatim će biti naređeno, pa će biti vučen licem po tlu sve dok ne bude bačen u Vatru.

I čovjek koji je učio znanje i podučavao druge i učio Kur'an, pa će biti doveden i obavješten o svojim blagodatima, te će ih prepoznati, zatim će se reći: ‘Šta si uradio s njima?’ ‘Učio sam znanje i podučavao druge i učio sam Kur'an u Tvoje ime.’ Reći će: ‘Lažeš, nego si učio znanje da se kaže: ‘Učenjak’, i čitao (učio) si Kur'an da se kaže: ‘Karia’ (učač), pa je to i bilo rečeno. Zatim će biti naređeno, pa će biti vučen licem po tlu sve dok ne bude bačen u Vatru.

I čovjek kojem je Allah podario raznovrsnog imetka, pa će biti doveden i obavješten o svojim blagodatima, te će ih prepoznati, zatim će se reći: ‘Šta si uradio s njima?’ Reći će: ‘Nisam ostavio nijedan način kojeg voliš da se udjeljuje, a da nisam udjeljivao radi Tebe.’ Reći će: ‘Lažeš, nego si to radio da se kaže: ‘Plemenit’, pa je to i bilo rečeno.’ Zatim će biti naređeno, pa će biti vučen licem po tlu sve dok ne bude bačen u Vatru.“ (Muslim)

Kada je ovaj hadis došao do Muavije plakao je veoma mnogo, a kada se pribrao i došao sebi, rekao je: „Istinu su rekli Allah i Njegov poslanik: ‘Onima koji žele život na ovom svijetu i ljepote njegove – Mi ćemo dati plodove truda njihova i neće im se u njemu ništa prikratiti. Njih će na onom svijetu samo vatra peći; tamo neće imati nikakve nagrade za ono što su na Zemlji radili i biće uzaludno sve što su učinili.'“ (Hud, 15, 16)

Prenosi se od Ebu Musaa El–Eš'arija, radijallahu anhu, da je došao neki čovjek do Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: „Čovjek koji se bori da bi pokazao hrabrost, čovjek koji se bori radi slave svoga plemena, te čovjek koji se bori da bi ga drugi vidjeli – ko je od njih na Allahovom putu?“ Pa je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Ko se bude borio da Allahova riječ bude iznad svega, taj je na Allahovom putu.“ (Buharija i Muslim)

Kaže El–Fudajl ibn Ijjad: „Ostavljanje djela radi ljudi je rija (pretvaranje), a rad djela zbog njih (ljudi) je širk (mnogoboštvo). A ihlas: ihlas je između to dvoje.“

Kaže Sufjan Es–Sevri: „Nisam se ničim težim bavio od nijjeta (namjere) koji se kolebao u meni.“

Dakle, iz nekoliko ajeta, hadisa i izreka naših dobrih prethodnika, možemo uvidjeti koliko je ihlas važan u životu svakog čovjeka koji želi da, uz Allahovu milost, uđe u Džennetska prostranstva i da uživa u njima. Stoga, potrudimo se da imamo na umu ihlas u djelima koje radimo da ne bi došli na Sudnji dan sa ogromnim predočenim nagradama a da one budu uzaludne, baš zbog nedostatka ihlasa u njima.

Molim Allaha Uzvišenog da nam podari da radimo djela samo radi Njega i da budu u skladu sa sunnetom našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem !