“O vjernici, kada se u petak na molitvu pozovete, kupoprodaju ostavite i pođite da molitvu obavite; to vam je bolje, neka znate! A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite” (El-Džumu'a 9. i 10.)
”…i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga…” ( El-Hudžurat, 12.)
Braćo po vjeri, naša tema su dvije ružne osobine i loše navike od kojih se malo ko sačuva. Neki ljudi ta dva svojstva smatraju normalnim pojavama, a oni su kod Allaha veliki grijesi. Sa njima se otpočinje svaki razgovor i postale su poslastica na sijelima. Međutim, ta pojava je ozbiljna bolest i deformacija koja društvu šteti više nego gladni vukovi u stadu napuštenih ovaca. Te dvije bolesti su gibet – ogovaranje i nemimet – prenošenje tuđih riječi radi zavađanja ljudi.
Na opasnost gibeta i nemimeta ukazao je Kur'an, a onima koji ih čine žestoko se prijeti. Nažalost, malo je onih koji te prijetnje ozbiljno shvataju. A ako se ne boje Allahove prijetnje, pa čije će se onda bojati!?
Vjerovjesnik, s.a.v.s, koji je istinski savjetovao i pouzdani upućivač bio, također je zabranio gibet i nemimet. Uzvišeni Allah je rekao:
”…I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga…” ( El-Hudžurat, 12.);
”Teško svakom klevetniku-podrugljivcu.” (El-Humeze, 1.)
Uzvišeni Allah, opisujući jednog nevjernika, kaže:
”…i ne slušaj nijednog krivokletnika, prezrena, klevetnika, onoga koji tuđe riječi prenosi.” ( El-Kalem, 10-11.)
Allahov Poslanik, s.a.v.s. , mnogo je ukazivao na tu opasnu društvenu pojavu i žestoko je osudio. Dovoljno je to što je u jednom hadisu zabranio atak na život druge osobe i na njen imetak i čast. Na Oprosnom hadždžu je rekao: ”Zaista su vam vaši životi i vaši imeci i vaša čast sveti kao što vam je svet ovaj dan u ovome gradu i u ovom mjesecu. Jesam li vas obavijestio!” (Hadis bilježe Buharija i Muslim.)
Ako su tuđi život i tuđi imetak sveti, onda je sveta i njihova čast. Ti koji jutrom i večeri od Allaha tražiš da te zaštiti od kaburskog azaba, zar ne znaš da su od uzroka kaburskog azaba i gibet i nemimet!
Ibn Abbas, r.a. ,u dva Sahiha prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s. , prošao pored dva kabura i rekao: ”Njih dvojica se kažnjavaju, ali se ne kažnjavaju zbog velikih stvari. Jedan od njih kažnjava se zbog toga što se nije čuvao mokraće, a drugi zbog prenošenja tuđih riječi.” U Buharijinoj predaji se kaže: ”Naprotiv, oni se kažnjavaju zbog nečega velikog: jedan je ogovarao, a drugi se nije čuvao od mokraće.” a u predaji:“ Nije se zaklanjao od pogleda“
Islamski učenjaci kažu da je Allahov Poslanik, s.a.v.s. ,rekao: ”…ne kažnjavaju zbog velikih stvari”, tj. po njihovom mišljenju, ili onoga što im nije bilo teško ostaviti. Ako je u ovom hadisu nemimet naveden kao uzrok kaburskog azaba, gibet je spomenut u drugoj predaji hadisa koju bilježe Et-Tajalisi i Ahmed i to u predaji koja je dobra, što je dovoljan pokazatelj da su gibet i nemimet uzroci zbog kojih će čovjek biti kažnjavan u kaburu. Allaha molimo da nas i ostale muslimane sačuva od kaburskog azaba.
Braćo muslimani! Oni koji kaljaju ugled drugih muslimana i tragaju za njihovim nedostacima uistinu su zaslužili skoru Allahovu kaznu i mogu očekivati da ih Uzvišeni Allah osramoti u njihovoj kući. El-Bera b. Azib, r.a., kazuje: ”Allahov Poslanik, s.a.v.s. , držao nam je govor tako jako da su starice u svojim kućama čule njegov govor. Rekao je: ’O skupino koja je povjerovala svojim jezikom, a kojoj iman (prava vjera) još nije ušao u srce, ne ogovarajte muslimane i ne istražujte njihove mahane, jer ko bude istraživao njihove mahane, Allah će istraživati njegove mahane, a čije mahane Allah bude istraživao, osramotit će ga u njegovoj kući.”’ (Tirmizi)
Brate, ako ti nije drago da gledaš uznemiravajuće prizore i groziš se od neprijatnih mirisa – što je sasvim prirodno – onda ne uznemiravaj svoju braću muslimane ogovaranjem jer je to ravno jedenju njihovog mesa. Dok ogovaraš svoju braću, ti kao da jedeš meso umrlih ljudi, ili se gušiš u neprijatnim mirisima. Ne dopusti to sebi, nakon što čuješ riječi svoga Gospodara:
”…i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga…” ( El-Hudžurat, 12.)
Pogledajte jedan slikovit i praktičan primjer kako je Poslanik, s.a.v.s. , postupio s jednim svojim ashabom. Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s. , naredio kamenovanje Maiza, zbog počinjenog bluda, jedan čovjek rekao je svome prijatelju: ”Ovaj umire kao što pas crkava.” Na to im je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prolazeći pored leša od magarca, rekao: ”Zagrizite od lešine ovog magarca!” ”Zar da jedemo krepalinu?”, upitaše oni. ”Ono što ste maloprije pojeli od vašega brata, smrdljivije je od jedenja ovog leša”, reče Poslanik s.a.v.s. ( Ebu Davud) .
Braćo vjernici, ogovaranje je velik i opasan grijeh, a sačuvati se od kaljanja muslimanske časti nije nimalo lahko. Opasnost se krije u nepoznavanju ili pretvaranju da nam nije poznato šta je gibet. Neki misle da u ogovaranje ne spada ako pri govoru o časti brata muslimana kažu ono što je istina, iako čovjek ne voli da se tako o njemu priča, i po njihovom mišljenju ogovaranje je samo ako se o drugoj osobi kaže ono što nije tačno.
Najbolju definiciju ogovaranja dao je Allahov Poslanik, s.a.v.s. , Od Ebu Hurejre, r.a. , prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: ”Znate li šta je ogovaranje?” Rekli su: ”Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.” Rekao je: ”Da spomeneš svoga brata po onome što on ne voli.” Neko upita: ”A šta ako o svome bratu reknem ono što je istina?” Allahov Poslanik, s.a.v.s. , mu odgovori: ”Ako rekneš o njemu ono što je istina, tada si ga ogovorio, a ako rekneš o njemu ono što nije istina, onda si ga potvorio.” (Muslim)
Sada je jasno koliki je grijeh govoriti loše o bratu muslimanu, u njegovom odsustvu, ono što njemu nije drago, pa i kada je to tačno. Islamska ulema dodatno pojašnjava pojam ogovaranja, pa kaže da je ogovaranje spominjanje čovjeka po onome što on ne voli, ticalo se to njegove vjere, života, ličnosti, morala, izgleda, imetka, djece, roditelja, žene, sluge, roba i sl., i bez obzira da li to o njemu izgovara, piše, iskazuje određenim pokretima, migom oka, upiranjem prsta, pokretom glave ili na bilo koji drugi način.
Kako je veličanstvena ova vjera koja štiti svetinje ljudi, skriva njihove nedostatke i kako je divan vjernik koga krasi takva vjera i islamski moral. Kako je divna zajednica u kojoj svaki pojedinac poštuje i čuva prava drugih, jer tada je zajednica snažna, ali kada se sa svih strana podriva, tada je zajednica ugrožena i lahko se ruši.
Prijeko je potrebno da zbijemo svoje saffove, daleko od međusobnog ismijavanja, ponižavanja, ogovaranja i prenošenja tuđih riječi radi zavađanja ljudi.
Bože, oprosti grijehe vjernicima i vjernicama, muslimanima i muslimankama, živima i umrlima. Bože, pokrij mahane muslimana i daj da oni budu sigurni. Bože, pomozi islam i muslimane u svim krajevima svijeta. Bože, Svoju pomoć im pruži! Allahu naš, mi drugog boga osim Tebe nemamo, spusti nam plodonosnu kišu i nemoj nam je uskratiti. Bože, pomozi ljude i ostale robove Svoje. Bože, nemoj nam, na ovom mjestu, ostaviti nijednog grijeha neoproštenog, niti brige a da je ne otkloniš, niti duga a da ga ne vratimo, niti teškoće a da je ne olakšaš. Bože, učini naša prsa prostranim, olakšaj nam, uputi nas da činimo dobra djela, jer tome niko osim Tebe ne može uputiti. Naša posljednja dova su riječi: ”Hvala Allahu, Gospodaru svjetova!”
Add comment