svabo
Mirzeta Forić, poznatija kao Mama (55), heroina 17. viteške brigade Armije RBiH i mještanka Kamičana kod Prijedora, preksinoć je u Sarajevu, na Onkološkoj klinici, izgubila svoju posljednju, najveću životnu bitku. Prije nekoliko dana pala je u komu, nakon što je uz sve patnje zbog karcinoma, imala i srčani udar.
Rub očaja
Vijest da je Mama nakon petogodišnje borbe s opakom bolešću umrla duboko je potresla sve njene saborce i prijatelje, posebno Šerifa Jaskića Hifu.
– Mama je otišla kao i mnogi drugi moji saborci prije nje koji su počeli obolijevati od teških bolesti. Nikad ne kažem da su umrli već otišli, da nas vjerovatno tamo sačekaju – kazao nam je jučer pun tuge Jaskić.
Forić Mama: Borila se s teškom bolešću
On zna da je Mama i u bolesti podijelila sudbinu demobilisanih boraca ove zemlje koji ljekaru ne idu kad ih nešto boli, već kad skupe nešto para, da mogu platiti svoje liječenje. Nažalost, tako je, priča Hifo, bilo i s Mirzetom Forić.
– Jednom smo napisali da zvati nekog Mama, a da ti nije biološka majka, znači mnogo. I to zaista treba zaslužiti. Mirzeta je bila naših godina, pravi borac, a istovremeno i neko na koga smo uvijek, kad nam je bilo teško, mogli računati. Pa i kad je ranjena i tada nam je bila najveća podrška – govori Šerif, ogorčen činjenicom da su demobilisani borci u ovoj zemlji, osim rijetkih koji su uspjeli da se “snađu”, dovedeni na rub očaja i egzistencije.
Svi zakazali
Tako je bilo i s Mamom kojoj su, prema Šerifovim riječima, u najtežim trenucima bolesti pomagali samo njeni najbliži, porodica, saborci i dijaspora. Svi ostali su zakazali, i država i boračka udruženja.
– Prestalo je kucati srce naše drage Mame. Heroine bosanske! Mama je otišla zauvijek. Ostala su nam sjećanja na njen smijeh… Njene velike oči koje su bile ogledalo njene duše. Drage duše, koja je svojom prisutnošću ostavila trag u svima nama. Molim dragog Allaha da joj tamo kud je otišla bude puno bolje nego ovdje jer je ona to zaslužila. Amin… – riječi su koje je jučer na internet-stranici www.kozarac.eu ispisao Šerif Jaskić Hifo.
Da li je Bosna samo njima trebala?
Ono što Jaskića najviše boli je to što demobilisani borci svoj bezizlaz, kao i teške bolesti i PTSP, uglavnom “dijele” samo sa svojim porodicama koje i najviše osjete njihovu patnju.
Dokaz tome je i Jaskićev sin Hamza koji je u svom dnevniku, još kao desetogodišnjak, prije tri godine i u vrijeme kad je Jaskiću umro prijatelj Ibrahim Majdankić, ocu i ostalim istinskim herojima Bosne postavio pitanje “da li se isplatilo”.
– Zaboljele su me riječi mog sina koji je na kraju napisao: “Često mi dođe da upitam tatu: Pa dobro tata, da li je samo vama trebala ova država?” I ja se to često pitam – kaže Šerif Jaskić, čijih 13 rana i isto toliko ranjavanja u ratu, a nakon što je prošao reviziju invalidnosti, državu mjesečno košta mizernih 240 maraka.
(Avaz)
Add comment