piše: Edin R.
U Prijedoru su juče po prvi put javno prikazane izjave koje su pred Tribunalom u Hagu u sklopu sporazuma o priznanju krivice dali Prijedorčani optuženi za ratne zločine.
Udruženje Prijedorčanki ”Izvor” je u hotelu Prijedor 16. septembra organizovalo konferenciju pod nazivom ‘‘PRIZNANJA KRIVICE – ŠANSA ZA POMIRENJE?” na kojoj je učestvovalo oko 30 predstavnika različitih institucija i organizacija.
Za ratne zločine u Prijedoru do sada je sklopljeno ukupno devet sporazuma o priznanju krivnje. Pet na Tribunalu u Hagu i četiri na Sudu Bosne i Hercegovine. To je skoro trećina ukupnih priznanja u cijelom regionu pred svim sudovima. Nažalost, priznanja krivice i kajanja počinilaca nisu doprli do ljudi u lokalnoj zajednici, ovdašnji mediji uglavnom nisu izvještavali o tome a pogotovo se ne prenose riječi kajanja.
Priznanja od strane počinioca teških krivičnih dijela su najviše dostignuće u utvrđivanju činjenica pred sudovima. Ona imaju ogroman potencijal, naročito uz izraze kajanja, da se u lokalnoj zajednici optočne dijalog o pomirenju među ljudima koji su se početkom devedesetih našli na različitim stranama u sukobu.
Opština Prijedor je jedna od najpogođenijih ratom u cijelom regionu bivše Jugoslavije gdje su se devedesetih godina prošlog vijeka vodili brojni i krvavi sukobi među različitim etničkim zajednicima. Skoro četiri hiljade Prijedorčana je smrtno stradalo, od toga više od tri hiljade su ubijeni kao civili i žrtve ratnih zločina. Posebno strašna činjenica je ubojstvo ili nestanak 101 dijeteta. Još uvijek se traga za više od hiljadu nestalih Prijedorčana, a u cijeloj BiH taj broj je sveden na oko osam hiljada nestalih.
Organizator konferencije je imao za cilj da se, uz međusobno uvažavanje svih učesnika, otvori dijalog o teškim i osjetljivim temama iz bliske prošlosti koje su ljudima u lokalnoj zajednici još uvijek opterećenje, a velikom broju Prijedorčana izvor su stalnih i novih trauma. Priznanja krivice i riječi kajanja osuđenih za ratne zločine su bili više nego dobra podloga za to.
Metodologiju sklapanja sporazuma i slučajeve koji su do sada sklopljeni na Sudu BiH prezentovali su Davor Knežević, istražitelj Tužilaštva BiH i Boris Grubešić, voditelj Odjela za odnose sa javnošću istog tužilaštva. O pozitivnim i negativnim aspektima sklapanja sporazuma govorio je Bogdan Ivanišević, konsultant Međunarodnog centra za tranzicionu pravdu, koji je za ovu priliku doputovao iz Beograda. O priznanjima koja su se desila na Tribunalu u Hagu uz video projekcije izjava petorice osuđenih Prijedorčana govorio je Refik Hodžić, koji je radio u Outreach programu Haškog tribunala.
Na konferenciji su učestvovali predstavnici različitih udruženja žrtava. Organizacija porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila opštine Prijedor je uz predsjednicu Zdravku Karlicu imala i predstavnike odbora djece palih boraca. Oni su se otvoreno upustili u dijalog sa ostalim učesnicima a posebno upečatljivo je bilo izlaganje Gorana Dragojevića, koji je kao vozač saniteta teško ranjen 30. maja 1992. godine sa ukupno 32 metka. Govorili su i Ante Jolić, predsjednik Udruge za povratak u dolinu rijeke Sane Hrvatski Dom, inače zatočenik tri logora, kao i Mirzad Islamović, zatočenik logora Keraterm, inače šef jednog od odjela u Opštini Prijedor.
Od nevladinih organizacija učestvovali su još predstavnici Udruženja logoraša Prijedor 92, organizacije Optimisti2004 iz Kozarca, Nansen dijalog centra te Udruženja žena i Omladinskog centra iz Donje Puharske. Druge organizacije, prvenstveno one koje okupljaju žrtve ili zastupaju ljudska prava, očito nisu pokazale interes za ovako važan događaj u Prijedoru.
Ovo je po prvi put u cijelom regionu da se na jednom javnom forumu raspravlja o priznanjima krivice i doprinosima koje bi mogli imati na pomirenje u lokalnoj zajednici gdje su se desili sukobi.
Interes su pokazali tužioci iz Okružnog tužilaštva Banja Luka i Kantonalnog tužilaštva Bihać, policijski službenici iz Prijedora i Banja Luke, Institut za nestale osobe BiH, Helsinški odbor za ljudska prava Republike Srpske, Misija OSCE-a u BiH. Sa druge strane interesovanje za dijalog o pomirenju u zajednici nisu pokazale vlasti u Prijedoru. Iako su uredno pozvani predstavnici i izvršne i zakonodavne vlasti nisu se pojavili. Organizatorima je čak upućeno jedno neprimjereno i diskriminirajuće pismo od načelnika opštine Prijedor Marka Pavića.
On se uredno ne odaziva na ovakve skupove koji se dešavaju u Prijedoru ali ipak ne propušta da ih okarakteriše kao ”politikantska”. U svom današnjem dopisu konferenciju o priznanju krivice je okarakterisao da je to politička kampanja Udruženja Prijedorčanki ”Izvor”. Zabrinjavajuće je da jedan načelnik opštine i ne znajući za sadržaj i tok konferencije uputi jednu ovakvu ničim argumentovanu reakciju i na kraju još kaže ”što dalje od mene kao načelnika”. Veoma je lako provjeriti da ”Izvor” nije politička partija i njegovi članovi se ne nalaze na izbornim listama i nikad se nisu tamo ni nalazili.
Po načelniku Paviću, život bi trebao da zamre u vrijeme predizborne kampanje i da ništa drugo ljudima ne odvlači pažnju od političkih skupova. Tokom cijele konferencije niti jedan učesnik nije pomenuo niti jednu političku stranku niti bilo šta vezano za političku kampanju.
Na svu sreću da su na konferenciji prisustvovali i nezavisni posmatrači iz međunarodnih i domaćih organizacija koji će sačiniti objektivan izvještaj o pozitivnim aspektima dijaloga koji se desio u hotelu Prijedor.
Svi učesnici su se složili da je razgovor među ljudima u Prijedoru itekako potreban i da je konferencija koju je organizovalo Udruženje Prijedorčanki ”Izvor” bila značajan doprinos u suočavanju sa prošlošću. Udruženje Prijedorčanki ”Izvor” u cijelom regionu uživa respekt zbog umjerenosti stavova i doprinosa u različitim oblastima tranzicione pravde.
Tako su predstavnici ”Izvora” u februaru ove godine pozvani od Predsjednika Tribunala u Hagu da govore u ime svih udruženja koja okupljaju žrtve iz cijelog regiona. Vijeće ministara BiH je imenovalo Udruženje Prijedorčanki ”Izvor” u radnu grupu za izradu strategije za tranzicionu pravdu u BiH. Radnu grupu čini 15 predstavnika od čega su pet predstavnika iz nevladinog sektora, među njima i ”Izvor”.
Udruženje Prijedorčanki ”Izvor” već godinama važi za jednu od najznačajnih organizacija u BiH na polju podrške svjedocima i pravosuđu u procesuiranju ratnih zločina i načelnik Marko Pavić će morati uskoro da ponudi argumente zašto samo on misli da je ono što ”Izvor” radi politikanstvo.
Konferencija je izazvala značajnu pažnju medija. Tužilaštvo BiH je to danas plasiralo kao svoju vijest. Udruženje Prijedorčanki ”Izvor” sljedeću konferenciju planira u novembru u Sarajevu gdje će se pored sporazuma o priznanju krivice razgovarati i o reparacijama. Suorganizator konferencije će biti udruženje koje okuplja porodice nestalih iz Istočnog Sarajeva.
Podršku za tu konferenciju kao i za ovu prijedorsku pružit će Međunarodna komisija za nestala lica (ICMP) a svoj doprinos će dati Misija OSCE-a u BiH i agencije TRIAL iz Ženeve sa kojima ”Izvor” sarađuje već duži niz godina.
Predrag Banović – Logor Keraterm
“Žao mi je svih žrtava i proklinjem svoje ruke što su na bilo koji način nanijele bol nevinim ljudima. Želio bih da se ove moje riječi, iskrene riječi, shvate kao lijek ranama i kao put ozdravljenja i pomirenja svih u Prijedoru, onako kako je bilo prije rata.”
Predrag Banović je bio stražar u zloglasnom zatočeničkom logoru Keraterm, koji su snage bosanskih Srba formirale sredinom 1992. godine u krugu fabrike keramičkih proizvoda na istočnom kraju grada Prijedora u sjeverozapadnoj Bosni i Hercegovini. Banović je učestvovao u zlostavljanju i progonu zatočenika u logoru. Učestvovao je u ubistvu pet zatočenika koje je bilo posljedica njihovog premlaćivanja, kao i u premlaćivanju 27 zatočenika pomoću palica za bejzbol, policijskih palica i kablova s gvozdenim kuglicama. Pretresno vijeće je smatralo da njegovo priznanje krivice doprinosi tome da Međunarodni sud ostvari svoj temeljni zadatak utvrđivanja istine, te da je njegovo kajanje za počinjene zločine iskreno. Osuđen je na 8 godina zatvora.
Damir Došen – Logor Keraterm
“Kriv sam zato što sam pristao da budem u Keratermu. Kriv sam zato što im više nisam pomagao. Zbog toga sam kriv pred Bogom, pred tim ljudima i pred vama, časni Sude. Žao mi je svakog čovjeka koji je propatio, svake porodice koja je ostala bez svog bližnjega, svakog djeteta koje je ostalo bez oca, žao mi je svake majke koja je ostala bez sina.”
Damir Došen je od 3. juna do početka avgusta 1992. bio vođa smjene od 6 do 12 stražara u zloglasnom zatočeničkom logoru Keraterm, koji su snage bosanskih Srba formirale sredinom 1992. godine u krugu fabrike keramičkih proizvoda na istočnom kraju grada Prijedora u sjeverozapadnoj Bosni i Hercegovini. Dozvolio je progone i prešutno prihvaćao nasilje nad zatočenicima u logoru, uključujući premlaćivanja, silovanje, seksualno zlostavljanje i ubistva, kao i maltretiranje, ponižavanje i psihološko zlostavljanje. Zloupotrijebio je svoj položaj od povjerenja. Međutim, stepen otežanja bio je ograničen u svjetlu ograničene prirode njegovih ovlasti, a kao komandant smjene straže on je često koristio svoj položaj kako bi poboljšao užasne uslove koji su vladali u logoru. Osuđen je na 5 godina zatvora.
Dragan Kolundžija – Logor Keraterm
“Prije rata sam se družio sa svim ljudima, bez obzira na naciju i vjeru. Danas ja nemam nikakvih predrasuda u tom pogledu. Sada sam svjestan da sam tada bio oruđe u tuđim rukama i zbog toga se gorko kajem. Izražavam žaljenje zbog svih djela, uključujući i ono što sam trebao da učinim, a nisam dovoljno učinio. Svjestan sam da time ne mogu pružiti nadoknadu mojim Prijedorčanima, ali se nadam da pružam doprinos nekom novom početku. Moje pokajanje sigurno neće ukloniti ožiljke bolne prošlosti, ali se uzdam da će pomoći da rane zarastu.”
Dragan Kolundžija je od početka juna do 25. jula 1992. bio vođa smjene straže u zloglasnom zatočeničkom logoru Keraterm, koji su snage bosanskih Srba formirale sredinom 1992. godine u krugu fabrike keramičkih proizvoda na istočnom kraju grada Prijedora u sjeverozapadnoj Bosni i Hercegovini. Time što je nastavio biti vođa smjene, iako je znao da se zatočenici drže u nehumanim uslovima i da su podvrgavani premlaćivanju, silovanju, seksualnom zlostavljanju i ubijani, zloupotrijebio je svoj položaj povjerenja nastavljajući rad kao vođa smjene. Međutim, Pretresno vijeće je saslušalo mnogo dokaza o njegovim naporima da olakša teške uslove u logoru za mnoge zatočenike. Osuđen je na 3 godine zatvora.
Duško Sikirica – Logor Keraterm
“Želim da kažem ovom Vijeću da strašno žalim zbog svega što se odigralo u Keratermu dok sam ja bio tamo. Osjećam samo žaljenje za sve živote koje su izgubljeni i živote koji su narušeni u Keratermu i Prijedoru 1992. u događajima kojima sam nažalost i ja doprinio. Naročito mi je žao što nisam imao dovoljno moralne hrabrosti i moći da spriječim neke ili sve one grozne stvari koje su se dogodile. Želio bih biti u stanju vratiti vrijeme unazad i ovaj put postupiti drugačije nego tada. Razumijem da preuzimajući odgovornost za moju ulogu u ovim događajima moram biti kažnjen i nadam se da će ovo što se desilo meni biti dobra lekcija za bilo koga i bilo gdje koji se nađe u sličnoj situaciji u budućnosti. I stvarno se nadam da će mi biti oprošteno, iako razumijem da to nekima neće biti lako.”
Duško Sikirica je bio komandant obezbjeđenja u zloglasnom zatočeničkom logoru Keraterm, koji su snage bosanskih Srba formirale sredinom 1992. godine u krugu fabrike keramičkih proizvoda na istočnom kraju grada Prijedora u sjeverozapadnoj Bosni i Hercegovini. Znao je za nehumane uslove u logoru, kao i da su zatočenici premlaćivani, silovani, seksualno zlostavljani i ubijani, te nije spriječio ljude izvan logora da ulaze u logor i zlostavljaju zatočenike. Ubio je jednog zatočenika u logoru tako što mu je pucao u glavu. Izvođenje dokaza tokom ovog suđenja dalo je jasniju sliku događaja u Keratermu. Osuđen je na 15 godina zatvora.
Darko Mrđa – Korićanske stijene
“Nadam se da će moje priznanje i kajanje bar malo doprinijeti tome da se ovakve stvari više ne dešavaju na našim prostorima. Nadam se da ću ovim ohrabriti i druge da učine isto što i ja, jer samo na taj način mogu skinuti dio velikog tereta koji ja nosim već ovih 11 godina. Znam da će me to pratiti i do groba. I još jednom bih zamolio za moje lično izvinjenje. Izvinio bih se svim žrtvama i njihovim porodicama.”
Darko Mrđa je tokom 1992. godine bio pripadnik tzv. “interventnog voda”, specijalne policijske jedinice bosanskih Srba u gradu Prijedoru u sjeverozapadnoj Bosni i Hercegovini. Zajedno sa drugim pripadnicima interventnog voda, lično je učestvovao u izvođenju, čuvanju, sprovođenju, streljanju i ubistvu više od 200 nenaoružanih muškaraca na Korićanskim stijenama 21. avgusta 1992. Samo 12 muškaraca je preživjelo taj pokolj. Složio se da će surađivati s Tužilaštvom, a njegovo izjašnjavanje o krivici je pomoglo da se utvrdi istina o zločinima počinjenim nad nesrbima. Osuđen je na 17 godina zatvora.
SPORAZUMI O PRIZNANJU KRIVICE NA SUDU BOSNE I HERCEGOVINE
Dušan Fuštar – Logor Keraterm
“Izražavam svoje duboko i potpuno kajanje, kao i saučešće ubijenim i molim njihove porodice da mi oproste. Pritisak savjesti mi nalaže kajanje za sve one koji su mučeni, premlaćivani, ubijeni, i posebno me pogađa što su to bili ljudi koje sam poznavao. Kajem se svim srcem što se to desilo”
22. aprila 2008. godine, nakon razmatranja i prihvatanja sporazuma o priznanju krivnje sklopljenog između Tužilaštva BiH i optuženog Dušana Fuštara, Sud je izrekao presudu kojom je Dušan Fuštar oglašen krivim za zločin protiv čovječnosti, te kažnjen sa 9 (devet) godina zatvora.
Damir Ivanković – Korićanske stijene
“Želim priznati da sam počinio zločin. Želim da se ovo završi. Niko mi ništa nije obećao zbog ovog priznanja, riječ je o čistoj savjesti”
“Ja sam ispucao jedan rafal, ali ne do kraja. Kretao sam se postrane da ne bih pogodio pripadnike interventnog voda. Nisam ubacio rezervno punjenje. Nije bilo potrebe… Nestajali su ljudi…”
“Želim iskreno da kažem svoje kajanje. Žao mi je za sve što se uradilo… Iskreno mi je žao svih žrtava i porodica koje su izgubile svoje najmilije”
2. jula 2009. godine, u predmetu Sud BiH je, nakon razmatranja i prihvatanja sporazuma o priznanju krivnje, izrekao presudu kojom je optuženi Damir Ivanković oglašen krivim za krivično djelo zločin protiv čovječnosti. S tim u vezi Sud ga je osudio na kaznu zatvora u trajanju od 14 godina.
Gordan čurić – Korićanske stijene
“Provalija je bila okomita i duboka. Sama njena konfiguracija je strašna, a još je strašnije što smo mi tu stali. Po glavi su se motale svakakve misli. Dolazi muka… Rekao sam da to neće valjati. Izašao sam iz autobusa i krenuo naprijed, do neke okuke. Tada su se obistinila najcrnja razmišljanja. Počela je žestoka pucnjava – procjenjujem, negdje kod drugog autobusa – ali fizički to nisam mogao vidjeti. Iz autobusa se čula jeka, galama, vriska, kuknjava… Haotično je, strahovito. Pucnjava, vrisci, jauci… sve u isto vrijeme. Strahota je to, muka…”
10. septembra 2009. godine, Sud BiH je prihvatio sporazum o priznanju krivnje sa Tužilaštvom BiH i izrekao presudu kojom se Gordan čurić oglašava krivim za krivično djelo zločin protiv čovječnosti, te mu izrekao kaznu zatvora u trajanju od osam godina.
Ljubiša Četić – Korićanske stijene
“Kajem se zbog svega što sam učinio i što sam uopšte bio u policiji, jer mi je to uništilo život. Želim da se izvinim žrtvama kojima sam, na bilo koji način, nanio zlo kao pripadnik policije u Prijedoru”
18. marta 2010. godine Sudeće vijeće je, nakon razmatranja i prihvatanja sporazuma o priznanju krivnje sklopljenog između Tužilaštva BiH i optuženog Četića, izreklo presudu kojom je optuženi Ljubiša Četić oglašen krivim za krivično djelo zločin protiv čovječnosti. Sudeće vijeće je s tim u vezi optuženom Četiću izreklo kaznu zatvora u trajanju od 13 godina.
Add comment