svabo
Prizorište: Prostorija, visokog stropa, nastrta debelim tepisima perzijanerima. Kroz poluotvoreni pendžer, na istočnoj strani prostorije, nazirao minaret Starogradske džamije.
U prostoru između pendžera i polukružne sećije natiskale su se ostakljene vitrine od orahovine, čije su vanjske plohe bile ispunjene rezbarijama nekog neznanog drvorezbara, prožetog očitim kaligrafskim ambicijama. Ambicije katkad znaju biti pliće i od najplićeg reljefa, no, naklonimo se, ipak, predanosti, makar je svatko može imati!
Vitrine su bile dupkom ispunjene knjigama, a na najgornje police bili su uredno posloženi naslovi, označeni natpisom “ RELIGIJA”: raznobojni primjerci Zadnje Božje Objave, Zbirke hadisa, i razne alimske i sufijske knjige, sve odreda ukrašene zlatnim i srebrnim vezovima proisteklim iz jedine Inspiracije koja nije bogohulna, i jedinog Obožavanja, koje nije idolopokloničko. Savršenstvo tih linija govorilo je o ljudima, koji su na vrijeme spoznali da samo žrtvovanjem svojeg dunjalučkog ega i njegovim stavljanjem u službu Najviše ideje, mogu dodirnuti umjetničko savršenstvo. Kićenost I podilaženje publici nisu stanovali na toj adresi.
Kroz pendžere na zapadnom zidu, probijala se još uvijek jaka svjetlost odlazećeg Sunca (hm, jasno mi je, tko tu zapravo odlazi, no, poput svih, robujem frazi!:)).
Svjetlo se širilo sve do sećije, koja je polukružno uokvirivala dio od ulaza u prostoriju, pa sve do prvih polica. Iz mangale se izvijao tanak mlaz dima velike trave, koji se miješao s dimom iz ćibuka i cigaršpica većine prisutnih.
“ Bujrum, bujrum!” začu se kor iz polutame prostorije.
Hafiz kroči unutra zagledajući se u lica koja su ga sačekivala hinjenom srdačnošću i nekom pretjeranom servilnošću, koja je izbijala iz njihovih preživih, plutajućih očiju.
Ras, osobno, prvi mu zgrabi ruku, poljubi je i posla okolo mangale. Kad su se svi izredali, hafiz izvadi rubac, pa pažljivo, i sporije nego što je to trebalo, prebrisa nevidljivu sluz sa ruke.
“ Neću sjediti! Reci što si nakanio, pa da idem svojim poslom!”, obrati se Prvom Moćniku, čija je Stranka pobijedila na zadnjim izborima.
“ Kojim to poslom, hafize!? Zar mi nismo na istom poslu!?”, reče Prvi Moćnik pomirljivo i saučesnički.
“ M”oš misliti!?”
“ Nemoj tako, hafize! Nismo ni mi od jučer! Tanka je crta između vjere i politike!”
“ Da, baš, kao što je i između života i smrti: gdje jedno započinje, drugo prestaje!”, odbrusi mu hafiz. “To, što ti ne vidiš neke granice, ne znači da one ne postoje! Čoravom mrak ne smeta, ali ipak bi želio vidjeti…”
“ Ah, razumijem Tvoju ljutnju, hafize, ali, pobogu, zar ne bismo mogli o tome barem proegleniti uz kahvu!”
“ Taj eglen je besmisleniji od onog, koji bi vodili dželat i osuđenik na smrt!”
“ Ali, hafize, ne nagli, pa nismo još ni počeli! Zar ne služimo istome Gospodaru!?”
“ Ne bih rekao! No, pustimo to, reci mi, ali bez okolišanja, čemu mogu zahvaliti da mi nudiš mjesto za stolom, a drugi bi ti morali platiti za to!”
“ Pa, politika, baš kao i vjera, teško može bez dobrohotnih mecena i donatora! I džamije se grade parama, zar ne!”
“ Da, jasno mi je tvoje stanje! Ti najvjerojatnije i vidiš samo pare u svemu tome! Ima budala koje su čak sklone tvrditi da one pokreću svijet!? Nešto mi govori da i ne slutiš koliko su one precijenjene i kako baš nijedna konstrukcija ne počiva na njima, makar se tebi to, s te sećije, tako i ne čini! Jezgra svega je duh, ali politika ga nikad ne traži, jer ne može pojmiti njegovo povratno djelovanje. Ta vaša rabota je uvijek površna i teži brzim probicima! I, kakav sam ti ja mecena!? Drž’ se ti švercera konjima i špekulanata, k'o i do sada! Kod njih su pare..”
Prvi Moćnik ga prekinu, praveći svojim uskim zmijskim usnicama još veći polukrug ispod nosa:
“ E, ovaj put si se debelo prevario, poštovani hafize! Došao sam u miru i željan duhovnosti iz tvoje sehare! Iznenadio bi se u u kojoj mjeri moj novi Program uvažava upravo duhovnu komponentu, koja sve prožima! Zapravo, na tom području se nalaze mjesta o kojima bih htio raspraviti s tobom! I, dakako, postići stanovite kompromise, koji bi koristili nama obojici, a napose: i mojim biračima i tvojim džematlijama!”
“ Ma, nemoj mi reći! Pravi “vuk u janjećoj koži!””, podsmjehnu mu se hafiz.
“ Uvjeravam Te, hafize, moje namjere su časne i uvjeren sam da vjera i politika mogu ići zajedno! Eto, u to ime, ti pružam ruku pomirnicu…”
“ A, što tražiš zauzvrat!?”, hladno ga prekinu hafiz.
“ Već sam Ti rekao da ne tražim ništa, osim nekih pojašnjenja, koja bi pomogla moju komunikaciju s biračima! “Bona fide”, kažem Ti! Novost je zapravo baš u činjenici da se ne bi trebali iscrpljivati u međusobnim sukobima, već bi mogli udruženim snagama služiti narodu!”
“ A, taaako, ti bi služio narodu!? Pa, služi mu, ko ti brani! Ja služim drugog Gospodara!”
“ Zar služenje Bogu i narodu nije jedno te isto!?”, značajno podižući obrve, obrati mu se Drugi Moćnik.
“ Jašta je, neg’ isto!”, potvrdi mu hafiz.
“Pa, onda!?”, šireći ruke pokaza rupu u koju hafiz treba upasti.
“ Vrlo je jednostavno, samo što ne može prodrijeti kroz tvoju debelu kožu! Toliko si im lagao, da si i sam počeo vjerovati u tu laž!”
“Koju laž, zaboga!? Pa, nisam ja došao ovdje da me pljuju! Ko si ti, da si dopuštaš takvo što!”, uvrijeđeno se okretao prema Prvom Moćniku, tražeći potporu svojoj ljutnji.
“ Ne poznaješ hafiza dobro, inače te ne bi toliko ljutile njegove vehamentne upadice. Znaš da su duhovnjaci uglavnom lepršavi i neprotokolarni i da ne robuju nekim ustaljenim normama parlamentarizma. Ne veže ih to sidro, nije li tako, hafize!?”
“ Laž je to da išta pod milim bogom činite radi naroda! Činite to, što činite, u njegovo ime, ali ne za njega, već za sebe!!!”, odgovori hafiz, ne obazirući se na upadicu Prvog Moćnika.
“ Ako i doista mislite tako, mogli bi ste to i drugačije reći, a ne vrijeđati, ničim izazvani! Ne dolikuje to čovjeku od vjere!”
“ Baš!!! Što god bih ti drugo rekao, i sam bih slagao. Ako ti je do laske, evo ti ovih tvojih jarana oko mangale, pa kad mi ugledate leđa, nastavite đe ste stali!”
Prvi Moćnik se nasmija grohotom i zraka odbijena od njegove zlatne igle na kravati u trenu napravi čudnu svjetlosnu petlju po unutrašnjosti prostorije.
“ Dragi kolega, molim da se pokloniš činjenici da je sve ovo neformalno i da malo opuštenije pristupiš ovoj raspri! Budimo racionalni, molim! Rekao bih da hafiz zapravo implicira notornu činjenicu da je upravo pragma bit našeg zanata! Zadaća politike jest da premosti naizgled nepremostive situacije, a zar dobar kompromis nije u pozadini svake suvisle političke akcije!? Skromno polazim od toga da ono ono što je dobro u politici, ne bi trebalo biti ni vjeri oprečno!”
“ Kao prvo, nisam vam ja ovdje nikakva v j e r a! Zanijetio sam tek služiti joj, a kao drugo, i već rečeno: ono što je dobro za vas, nije dobro za sve, iako vi to takvim nastojite prikazati! Eto, to je prava bit vašeg posla: prikazati svoje dobro, kao opće dobro! Ne želite vi nikome služiti, pa ni narodu! Vi želite vladati, a za to trebate njihove glasove! Tu se krije i početak i kraj te uzajamnosti i kauzalnosti, čiji smisao jedni razumiju, a drugi ne!”
“ Skoro bih se okladio da ste kadri bolje argumentirati te svoje tvrdnje! Narod, naime, treba vodstvo, pa i ono svjetovno i političko. Ne vidim nikakve alternative tome i držim da je posve iracionalno zamišljati uređenje tog vašeg dunjaluka lišenog duhovnih, ali i političkih lidera! Što vas toliko smeta u našem konceptu svijeta! I u vrijeme kad je islamska ideja bila najjača, narod je trebao vođstvo i institucije vlasti. Mnogi šejhovi i halife upisani su zlatnim slovima u historiju svijeta, o čemu mogu posvjedočiti i neke od ovih knjiga na policama!”
“ E, pa, dragi moj, halife tog vremena su bili uspješni jer nisu pravili razlike između prava i pravde, nije im cilj opravdavao sredstvo i nisu dunjaluk doživljavali kao džunglu, gdje se jaki hrane slabima. Bili su ponizni naspram slabih i nemilosrdni naspram silnika. Uticali su se Allahovoj milosti i oko toga nisu radili nikakve kompromise…”
Prvi moćnik se skoro odiže sa sećije, želeći zaustaviti hafizov govor:
“ Polako, hafize! Kad je sve bilo tako bajno, zašto nije potrajalo i do naših dana!?”
“ A, džaba je gluhom govoriti!”, odbrusi mu hafiz “nije trebalo dugo da se pojavi neki mudrijaš, koji je tu, očitu nafaku, poželio prisvojiti samo za sebe. Ispred njega je hodao šejtan noseći zlatnik, ponavljajući mu da su imetak i nafaka jedno te isto, sve dok ovaj nije povjerovao u tu opsjenu. I, od tog dana se i svijet pravovjernih okrenuo svojemu kraju. Kakva je razlika od onih što su izdali Musaa a.s. i počeli se moliti zlatnom teletu, i te tvoje bratije…”
“ Dobro, dobro, hafize, bojim se da smo se previše odmakli od teme i da je slaba fajda i meni i tebi od ove priče! Prijeđimo, dakle, na bitno!”
“ Hm: bitno! Što li je za tebe bitno!? Da pogađam ili ćeš mi reći!?Mislio sam da smo upravo o tome pričali!”
“ A, jok! Uvjeren sam da ćeš biti ugodno iznenađen pravim predmetom mojeg zanimanja!”
“ Da nije otkrivena kakva nova Makijavelijeva knjiga!?”, podsmješljivo će hafiz.
“ Može bit’ i da jest, al’ u zadnje vrijeme slabo čitam! Ne ide to uz politiku! Ha, ha, ha! Ako nisi znao, za to imamo savjetnike! Valja sačuvati vid za stare dane!”, slavodobitno će Prvi Moćnik.
“ E, pa da si čitao, možda bi znao da je vid samo oruđe mozga. I ta muha na pendžeru vidi, al’ su njezine slike nižerazinske i lišene boje i dubine. Al’, s druge strane, pak, upravo ta i takva, falična slika stvarnosti, priječi joj vidjeti razliku između naših izlučevina i najfinijih delicija! Jes’ da je ćorava, k'o šišmiš, al’ zato nije nikad gladna! Ako još nisi uhvatio nit, džaba ja ovo govorim!”
“ Nadam se da ćeš se složiti sa mnom barem u tome da je i muha, kao i sve ostalo, podložna prirodnim ili, ako ti je tako draže, Božjim zakonima i ja samo nastojim pokoravati im se, što bolje znam! Pa, zar i vjera ne stoji na tom stanovištu!?”
“ Stoji, dakako! No, problematično je to, što vjera može biti oslonac i slabima, a ne samo jakima! On nas hrani i od straha brani! A, zar strah nije jedno od vaših glavnih oruđa!? U safu su svi jednaki:i beg i drvosječa! Zato šejtan i nemože kroz njega proći, dok vi zavađate da biste vladali, jadne li vlasti, zar ne vidite propast svoju!? Znanje, blagost i poniznost su od Allaha, a sila, podvala i oholost su šejtanovi, zar vam je tako teško granicu vidjeti!?”
“ Dobro, dobro, spreman sam priznati da politika i etika, ponekad ne idu pod ruku, no, s druge strane, mogu Vam jamčiti, barem što se moje političke opcije tiče, da smo se složili da bi nam povezivanje s vjerom, u smislu stanovitog korektiva za naše buduće akcije, bila dobrodošlo i prihvatljivo! Vaše poznavanje Božjih Objava jamči da imate dublji uvid u kompleksnu sliku dunjaluka i da bi, koristeći neke vaše spoznaje, mogli unaprijediti naše djelovanje za dobro zajednice!”, svečano izdeklamira Prvi moćnik.
“ Da pojednostavimo to: pitaš se kako bi mogao vjeru upregnuti u svoja kola, ha!?”
“ A, ne! Apsolutno i s indignacijom odbijam tu objedu!”, gotovo ljutito uzviknu Prvi Moćnik.
“ Eto, skoro sam ti povjerovao! Samo mi reci, što te to, d o i s t a, zanima!?”, s podsmjehom i otežući će hafiz.
“ Znam da će Vas to možda začuditi, no trenutno su predmetom našeg interesa posve metafizičke stvari!”
“ Ma, nemoj! E, pa, hajd’, onda, da te čujem:” Što je starije: koka il’ jaje!?””, zatezao je hafiz nesmiljeno nevidljivu uzicu.
“Ali, dragi moj hafize, pa zar ti ne rekoh da smo ovdje u potrazi za odgovorima, a ne pitanjima! Mi smo došli V a s pitati!!!”
“ O, čemu, dakle!?”
Prvi Moćnik na trenutak zašuti i pokaza, po prvi put, stanovitu nesigurnost i oklijevanje, svjestan da se manevarski prostor suzio i da će morati prijeći na stvar. A, lako bi se našlo nebrojeno svjedoka, koji bi, bez imalo krzmanja mogli potvrditi, koliko je teško, gotovo nemoguće, političaru prijeći s riječi na djelovanje.
“ Hm, pa o dokazima!”, gotovo strašljivo se oglasi Prvi Moćnik.
“ Dokazima!? Kakvim dokazima!?”, podiže hafiz ton i obrve.
“ Ma, ne znam kako bih Vam to rekao…?”
“ Probaj riječima! Zar vam one nisu uvijek tako lagahne i neobavezujuće!?”, nije mu olakšavao hafiz.
“ Da, prilično sam dobar retoričar i teško da se bojim ikakve političke teme i raspre o njoj, no, kako sam već nagovijestio, nakana nam je uplesti i stanovite metafizičke komponente u naš Program, pa nam je nužna konzultacija s nekim dobrim poznavateljem te materije. Sretna okolnost je ta da imamo Vas na dispoziciji! Vjerujem da takvog poznavatelja Kur'ana Časnog, nema odavde, pa sve do Stambola! Računamo da ste možda i jedini insan u kotaru, koji će na jednostavan način moći odgovoriti na neka vječna pitanja!”, svečano i zaneseno izdeklamira Prvi Moćnik.
“ A, tebe, k'o biva, zanima Kur'an Časni!?”, gotovo pomirljivo reče hafiz.
“ Tako je, poštovani hafiz-efendija!”
“ Pa, što ti savjetnici ne pročitaju Knjigu!?”, tobož začuđeno, upita hafiz.
“ A, čitali su oni, svi od reda, a i ja sam, Velikog mi Allaha!”
“ I!?”, samo je još to, najtanje slovo držalo labavu granicu između Pitača i Pitanog.
“ Nisu našli nikakve dokaze, za koje naši protivnici već ne bi znali! Trebali bi nešto opipljivije, nešto, što je sve do sad bilo svima drugima nevidljivo, nekakav nepobitan ekskluzivitet,…!”
“ A, tako znači! Čini mi se da sam konačno shvatio kakve “dokaze” ti tražiš! E, pa, mogu te obradovati, svi nađu te dokaze, prije ili kasnije, pa ćeš ih i ti nesumnjivo naći!!!”
“ Ali, pitanje su bila: kad i gdje!?”
“ Moji skromni odgovori su: u kaburu i “ Allah zna najbolje!””
“ Nije tvoje da sudiš hafize! Ako znaš odgovor, samo mi ga reci, a ako ne znaš, onda ni sam nemaš pokrića za svoju oholost!”
“ Ma, reći ću ti ja, Inšallah, samo ćeš za primanje odgovora trebati puno više vremena, nego što to očekuješ…”, s kajanjem u glasu reče mu hafiz, a svi u prostoriji prestadoše disati u iščekivanju mudžize.
“Vjerujem da će se to isplatiti!”, svečano će Prvi Moćnik.
“ Jašta će, bolan, ništa na ovome svijetu nije isplativije od te spoznaje!!!”
“ Dakle!?”, požurivao je političar.
“ Siguran si da želiš odgovore na sva tvoja pitanja, pa i ona, koja su tvojim protivnicima potpuno nedostupna, jer im je Allah stavio koprenu, pa ne vide dalje od nosa!?”
“ Potpuno sam siguran! Platit’ ću svaku potrebnu cijenu, samo da bih ih doznao!”
“ Mašallah!!! E, kako svaki put započinje prvim korakom, nadam se da možeš izgovoriti “ Kelime-i-šehadet”!?”
“ Ešhedu en la ilahe illellah ve ešhedu enne Muhammeden abduhu ve Resuluhu!”, svečano i gotovo zaneseno izgovori Prvi Moćnik.
“ Krasno!”, oduševljeno će hafiz. “ Nadam se da si svjestan da si se sada obavezao prvim islamskim šartom i da ćeš za ispunjenje ostalih trebati puno više vremena i pokornosti!”
“ Mogu ja to! Sve ću učiniti da saznam tajnu, koja će mojoj Stranci dati prednost nad konkurentima!”
“ Možeš li klanjati pet namaza na dan!?”, upita hafiz, kao da ga nije ni čuo.
“ Kako ne bih mogao! Jes’ da mi je dan zatrpan raznim obavezama, ali nekako ću uglaviti i taj jedan sat za molitve!”
“ Možeš li postiti mjesec Ramazan!?”
“ Mogao bih i to! Ionako sam razmišljao o dijeti! Hećim me savjetovao…”
“ Dobro, dobro, vjerujem ti! A zekat, možeš li izdvajati novce za Zekat!?”
“ Pa, plaćam već porez, zar to nije dosta!?”, po prvi put se usprotivi Moćnik.
“ Hej, ti si političar i ne plaćaš porez!!!” reče hafiz i pucnu prstima. “ Ovaj put nisi u situaciji birati: Uzmi il’ ostavi! Zar tako ne govoriš svojim protivnicima dok pregovaraš!?”
“ No, dobro, ako nema drugog načina, platit’ ću! A ko će mi izračunati, da se ne prevarim!?”
“ E, taj “porez” sam izračunavaš. To je jedino jamstvo da ne budeš prevaren! Ako krivo izračunaš, sve prethodno pada u vodu!”
“ Izračunat ću visinu Zekata svake godine i platit’ ću ga!”, skrušeno se pomiri Moćnik.
“ E, onda možeš i Hadž obaviti, čim ti se ukaže prilika!”
“ Je li to sve!? Hadž neće biti nikakav problem. Hadžijska titula bi mi sigurno pomogla u karijeri, a vidio bih i svijeta!”, zadovoljno će moćnik. “ No, je li to konačno zadnji uvjet!?”
“ Ma, skoro da i jest, no, ako me otpratiš do kuće, dat’ ću ti i dodatne upute, kako naći prosvijetljenje i predanost, koji će te lagahno odvesti do željenih odgovora i njihovih pravih značenja. Naime, vjerujem da ti je stalo do diskrecije i da ne želiš tako osobite spoznaje dijeliti sa svakim čaršinlijom!”
“ Jašta, to jest, jok, ne želim to dijeliti s nikim!!!”
“ E, haj'mo, onda! Allahimanet svima! Nađite neku zamjenu vašem vođi za dane koji dolaze. Allah zna najbolje, koliko će mu trebati da nabasa na željene odgovore!”
Prvi Moćnik se brzo podiže sa rukama u zraku, kao ono, kad slavi pobjedu na izborima, zgrabi hafiza ispod ruke i zaputi se s njim prema izlazu i strmim basamacima.
Čim su napustili čudno prizorište Prvi Moćnik osjeti neku čudnu lahkoću i zanos. Činilo mu se da lebdi i jedva je čekao da hafizu postavi sljedeća pitanja, vezana za njegovu novu inicijaciju.
“ Hafize, koliko je meni jasno, obavezao sam se na svih pet Islamskih šarta, pa mi nije jasno, što je to još preostalo…!?”
“ Pravi političar! Prepoznao si omot, a za sadržaj nemaš vremena! Šejtan te požuruje, ha!? Znam da si se obavezao, ali znam i da političari ne drže do obaveze, ko ni do lanjskog snijega. To im je samo kamen u potoku. Čim se dočepaju suhog, zaborave ga!”
“ Pa, što mi je činiti!?”
“ To je barem lahko: izvrši obećanje, al’ baš svaki put, kad ga daš!”
“ Pa i ne zvuči teško! Što dalje!?”
“ Ne laži nikad!”, nastavi hafiz.
“ Ne varaj, ne mrzi, ne ogovaraj, ne svjedoči lažno, ne tlači slaboga, ne zanemari svoje bližnje i svoje komšije,…”, nabrajao je hafiz-efendija, zastajkujući između pojedinih zahtjeva, kao da ih je zaboravio i nastojao ih se prisjetiti.
Prvi Moćnik je slušao sve te naoko sitne zahtjeve i činilo mu se da po prvi put iza njih vidi sadržaj, a ne samo parole.
“ Sve nešto kontam da bi, možda, i ti mogao nastaviti niz,ha!?”, upita ga hafiz nakon kratke stanke u nabrajanju.
“ Ma, kako da ne, već mi je sve to razvidno. Trebalo bi se lišiti svih negativnih ljudskih svojstava, ali bi ih prije trebalo nabrojiti i zagledati se u njihovu narav!”
“ Ma, ni sam to ne bih bolje rekao!” obodri ga hafiz.
“ A, što kad nabrojim sve te negacije, sve to što insan ne bi smio raditi, a da bi zadobio Milost!”
“ Ništa lakše od toga! Prebacit’ ćemo se na afirmativno područje! Prisjećat’ ćemo se riječi koje označavaju radnje, koje bi trebalo raditi, a da bi se izbjegla vatra! Npr.: skrb za stare i bolesne, za roditelje i prijatelje, čestitost, moralnost, vjernost, pouzdanost, iskrenost, itd., sva dobra svojstva, općenito! Nadam se da ćeš ih moći slagati u svojoj glavi i razmišljati o njihovim pravim značenjima, te ih primjenjivati u svakoj životnoj prilici. Zapravo, nije to teško slijediti. Mehanizam u našoj glavi, koji nepogrešivo odvaja dobro od zla, dobili smo već rođenjem! Teško da bi itko, razuman, uspio zamijeniti dobro za zlo, osim ako nije vođen od šejtana prokletog!”
“ Mislim da znam što mi je raditi!” s nekom novom mirnoćom u glasu reče Prvi Moćnik hafizu, dok ga je ispraćao na avlijskim vratima.
U danima koji su nadolazili zamrznuo je svoje stranačko djelovanje. Bio je jedini redovit džematlija na svih pet propisanih namaza u Starogradskoj džamiji, a povjerio se hafizu kako otkrio je i nafaku, koja se krila iza nafile.
Njegova hairli hanuma mu je svako jutro spremila najbolje odijelo i on je sve do prvog mraka hodao čaršijskim sokacima i poluglasno izgovarao zahtjeve koje je još trebalo ispuniti, a da bi se došlo na put spoznaje.
Hafiz mu je mogao, samo da je to htio, reći da se taj krug ne može zatvoriti I da je put spoznaje, zapravo, spirala, no procijenio je da bi šteta od takve intervencije bila višestruko veća od koristi.
“ Budale i političari su sigurno pošteđeni tako teških odluka! No, put spoznaje je poput krugova na vodi, svaki sljedeći je veći od prethodnog!”, pomislio je prije nego što je potonuo u još jedan polusan ispod brajde.
Add comment