Džuma…

“O vjernici, kada se u petak na molitvu pozovete, kupoprodaju ostavite i pođite da molitvu obavite; to vam je bolje, neka znate! A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite” (El-Džumu'a 9. i 10.)

“O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i vašim predvodnicima. A ako se u nečemu raziđete, vratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i Sudnji dan; to vam je bolje i za vas rješenje ljepše” (En-Nisa’, 59)

Nije dozvoljeno obilježavanje Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, rođendana – mevluda, niti bilo čijeg rođendana, jer se to smatra bidatom – novotarijom, koja je uvedena u vjeru naknadno.

Sam Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije ga obilježavao, niti su to obilježavale njegove pravedne halife (Ebu Bekr, Omer, Osman, i Alija radijallahu anhum), niti drugi Poslanikovi, sallallahu alejhi ve sellem, ashabi, radijallahu anhum, niti bilo ko iz tri odabrane generacije poslije ashaba.

Oni su najbolje poznavali sunnet – praksu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, najviše ga voljeli i najpotpunije slijedili njegov sunnet od svih onih koji su došli nakon njega.

U vjerodostojnom hadisu Allahovog Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, prenosi se da je rekao:

“Ko u ovu našu vjeru uvede ono što nije od nje, neće mu biti primljeno”, tj. bit će odbačeno. I kaže u drugom hadisu:

“Oporučujem vam moj sunnet i sunnet mojih pravednih halifa nakon mene. Čvrsto se držite toga, i stisnite svojim kutnjacima. I upozoravam vas na novine u vjeri, jer svaka novina u vjeri je bidat – novotarija, a svaka novotarija je zabluda.”

U ova dva hadisa nalazi se žestoko upozorenje i prijetnja na opasnost uvođenja i prakticiranja novotarija.

Kaže Uzvišeni Allah u Svojoj plemenitoj Knjizi:

“…a ono što vam Allahov Poslanik dadne, to uzmite, a što vam zabrani, to ostavite” (El-Hašr, 7), i kaže ‘azze ve dželle:

“Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno njegovom naređenju da ih ne pogodi kakva fitna – smutnja ili da ih ne zadesi bolna kazna” (En-Nur, 63), i kaže Uzvišeni:

“Vi u Allahovom Poslaniku imate najbolji uzor, za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji često Allaha spominje” (El-Ahzab, 21), i kaže Uzvišeni:

“Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadžirima i ensarijama, i svima onima koji ih slijede dobra djela čineći, a i oni su zadovoljni Njime; za njih je On pripremio džennetske bašče kroz koje rijeke teku, i oni će vječno i zauvijek u njima boraviti. To je veliki uspjeh” (Et-Tevbe, 100), i kaže Allah Uzvišeni:

“Danas sam vašu vjeru usavršio i Svoju blagodat prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera” (El-Maide, 3), i mnogi drugi ajeti.

Obilježavanjem mevluda i njemu sličnih običaja zapravo se aludira na to da Allah Uzvišeni nije usavršio i upotpunio vjeru ovome ummetu, te da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije dostavio i prenio ummetu ono što im je potrebno da rade po tome, sve dok se nakon njega nisu pojavili ljudi koji su uveli u Allahovu vjeru ono što On Uzvišeni nije dozvolio, misleći da je to od djela koja ih približavaju Allahu.

U ovome, bez sumnje, nalazi se velika opasnost i nepokornost Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.

Uzvišeni Allah je Svojim robovima usavršio vjeru i upotpunio prema njima Svoju blagodat, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dostavio je i prenio do nas vjeru jasno, u potpunosti je pojasnio, i nije ostavio niti jedan put koji nas vodi ka Džennetu i udaljava od Vatre a da nam ga nije pojasnio i uputio nas na njega.

Kao što se prenosi u vjerodostojnom hadisu od Abdullaha ibn Amra, radijallahu anhuma, da je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nije Allah poslao nijednog vjerovjesnika a da nije imao za obavezu da uputi svoj ummet na ono što je poznavao od hajra  (onoga u čemu je dobro) za njih i upozori ih na ono što je poznavao od zla po njih.” (Muslim) 

Poznato je da je naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, najbolji od svih poslanika i njihov pečat, i najpotpuniji u prenošenju vjere od Allaha i upućivanju savjeta, pa ako je obilježavanje mevluda od vjere sa kojom je Allah zadovoljan za Svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegov ummet, zasigurno bi ga obilježio i sam Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, za svoga života, ili neko od njegovih ashaba, Allah bio sa njima zadovoljan.

Kada znamo da se to nije desilo, onda nam je poznato da je islam čist od toga, čak štaviše, to novotarija u vjeri na koju je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio svoj ummet kao što je spomenuto u prethodna dva hadisa, i u drugim hadisima koji su izrečeni u istom značenju, kao npr. Poslanikove riječi na džumanskoj hutbi: “…a zatim: Doista je najbolji govor – Allahova Knjiga, a najbolja uputa – uputa Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, a najgore stvari su novine u vjeri, a svaka novotarija (bidat) je zabluda.” (Muslim). A mnogobrojni su ajeti i hadisi koji govore o ovome.

Većina islamskih učenjaka jasno je porekla ispravnost obilježavanja mevluda i upozorila na njega, uzimajući za dokaz spomenute i druge argumente. Nasuprot njima, neki savremeni učenjaci zauzeli su suprotan stav i dozvolili obilježavanje mevluda ako u njemu nije sadržano nešto od vjerom pokuđenih i prezrenih stvari, kao: pretjerivanje spram Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, miješanje između muškaraca i žena, korištenje muzičkih instrumenata za razonodu i zabavu, i druge šerijatom stvari pokuđene, dok neki učenjaci smatraju da je mevlud jedna od lijepih novotarija (bidatul-hasene).

Međutim, šerijatsko pravilo nalaže da se pitanja u kojima se ljudi razilaze vrate Allahovoj Knjizi i sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao što kaže Allah, azze ve dželle: “O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i vašim predvodnicima. A ako se u nečemu raziđete, vratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i Sudnji dan; to vam je bolje i za vas rješenje ljepše” ( En-Nisa’, 59), i kaže Uzvišeni: “Ma u čemu se razilazili, treba da presudu da Allah” (Eš-Šura, 10).

Mi smo propis mevluda vratili Knjizi Uzvišenog Allaha, pa smo naišli na to da nam naređuje slijeđenje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u onome sa čime je došao i u onome na što nas je upozorio od zabranjenih stvari. Također, Uzvišeni nas je obavijestio da je ovom ummetu usavršio njihovu vjeru, a mevlud nije od onoga sa čime je došao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tako da nije od vjere koju nam je usavršio

Uzvišeni Allah. Isto tako, Uzvišeni nam je naredio slijeđenje Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u vjeri, tako da smo propis o mevludu vratili i sunnetu Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, i u njemu nismo našli da je obilježavao mevlud, niti da je naredio njegovo obilježavanje, niti su ga obilježavali njegovi ashabi, Allah bio sa njima zadovoljan.

Shodno tome, iz navedenog smo zaključili da mevlud nije od propisanih stvari u našoj vjeri, nego se smatra jednom od novotarija uvedenih u vjeru i oponašanjem slijedbenika Knjige, židova i kršćana, u obilježavanju njihovih praznika.

Stoga, svakome ko ima i trun pronicljivosti, onome ko žudi za slijeđenjem istine i u tome je pravedan – potpuno je jasno da obilježavanje mevluda nije od vjere islama, nego je od uvedenih novotarija, čije ostavljanje i napuštanje naređuju Uzvišeni Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

Otuda onaj koji ima razuma ne smije sebi dozvoliti da bude zaveden mnoštvom onih koji obilježavaju mevlude širom zemaljske kugle, jer istina se ne prepoznaje po mnoštvu svojih slijedbenika nego  po šerijatskim dokazima – argumentima, kao što kaže Uzvišeni Allah o židovima i kršćanima:

“Oni govore da neće ući u Džennet osim ko bude od židova ili kršćana. To su puste želje njihove! Ti reci: Dokaz svoj dajte ako je istina to što govorite” (El-Bekare, 111), i kaže Uzvišeni: “Ako bi se ti pokoravao većini onih koji žive na Zemlji, oni bi te od Allahova puta odvratili” ( El-En'am, 116).

Zatim, obilježavanje mevluda u većini slučajeva, uz to što je bidat – novotarija, nije pošteđeno i drugih prezrenih i zabranjenih stvari, kao miješanja muškaraca i žena, slušanja muzike i pjesme, konzumiranje opojnih pića i drugih opijata (ovo za sada, hvala Allahu, nije prisutno na području Bosne, ali je rašireno u mnogim muslimanskim sredinama. op.prev.), i drugih sličnih zlih pojava.

Nekad se desi i nešto mnogo opasnije od ovoga, a to je veliki širk, kao što je slučaj sa pretjerivanjem po pitanju Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili drugih evlija, tako što se doziva i upućuju mu se molbe, traži se od njega, sallallahu alejhi ve sellem, pomoć. Vjeruje se da on poznaje gajb – nevidljivi svjet i ono što će se desiti u budućnosti, i druge stvari koje su jasno nevjerstvo, a u koje mnogi od ljudi upadaju prilikom obilježavanja Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, mevluda, ili mevluda posvećenog nekome drugom od onih koje oni nazivaju evlijama.

Vjerodostojno se prenosi od Allahovog Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Upozoravam vas na pretjerivanje u vjeri, jer je to doista uništilo one koji su bili prije vas”, i rekao je, sallallahu alejhi ve sellem: “Nemojte pretjerivati spram mene kao što su pretjerali kršćani spram sina Merjeminog. Doista sam ja rob, pa recite: Allahov rob i Njegov poslanik.” (Buhari).

Jedan od čudnih i pogrešnih stvari jeste i to da mnogi ljudi ulažu krajnji napor i trud da prisustvuju ovim obilježavanjima mevluda, koji su novotarija, i žestoko ih brane, a u isto vrijeme napuštaju i ostavljaju ono što im je Allah naredio: obavljanje džuma-namaza, obavljanje namaza u džematu (mnogi uopće ne obavljaju namaz, niti išta od islamskih šarta, a onda dolaze na mevlud i žele da time iskažu svoju ljubav prema Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, što je očita kontradiktornost! op.prev.), uopće ne obraćajući pažnju na činjenicu da se takvo postupanje smatra velikim grijehom.

Nema sumnje da je to zbog slabosti imana – vjerovanja, nedovoljne upućenosti i mnoštva grijeha koji su prekrili njihova srca, Allah oprostio i nama i svim drugim muslimanima.

Prilikom obilježavanja mevluda neki smatraju da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prisustvuje tim manifestacijama i zbog toga mu ustaju na noge kako bi mu ukazati počast i dobrodošlicu.

Ovo je jedna od najpokvarenijih izmišljotina i vrhunac neznanja. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, neće izaći iz svoga kabura prije Sudnjega dana, niti ima ikakvog kontakta sa bilo kim od ljudi, niti prisustvuje njihovim okupljanjima, nego boravi u svome kaburu do Sudnjega dana, a njegova duša je u uzvišenom skupu kod svoga Gospodara, u Kući plemenitosti, kao što kaže Uzvišeni Allah u suri Mu'minun:

“Vi ćete, poslije toga, pomrijeti, zatim ćete, na onom svijetu, oživljeni biti” (El-Mu'minun, 15-16),

i kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Ja sam prvi čiji će se kabur otvoriti na Sudnjem danu, i ja sam prvi koji će se zauzimati (činiti šefat) i prvi čije će zauzimanje biti primljeno”, neka je na njega najbolji salavat i selam.

Ovaj plemeniti ajet i hadis, i drugi ajeti i hadisi u njihovom značenju, upućuju da će Allahov Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, i svi umrli biti proživljeni iz svojih kabura na Sudnjem danu, i po pitanju ovoga složni su svi islamski učenjaci.

Na svakom muslimanu je obaveza da povede brigu o ovim stvarima, da se pripazi prakticiranja novotarija koje su neznalice uvele u vjeru, a o čemu Allah nije spustio nikakvog dokaza, a Allah je najbolji pomagač, na Njega se istinski oslanjamo, i nema promjene stanja niti snage osim uz Allahovu pomoć.

Što se tiče nazivanja selama Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, to je jedna od najboljih pokornosti, koje nas približuju Allahu, i dobro djelo, kao što kaže Uzvišeni Allah: “Doista Allah i meleki Njegovi donose salavat na Vjerovjesnika. O vjernici, donosite salavat na njega i vi, i pokorite se u potpunosti!” ( El-Ahzab, 56),

i kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko na mene donese jedan salavat – Allah na njega donese deset.”

Donošenje salavata propisano je u bilo koje vrijeme i pritvrđeno na kraju svakog namaza, a obavezno, po mišljenju skupine islamskih pravnika, na zadnjem sjedenju (tešehhudu) svakog namaza. Donositi salavat je sunnetom pritvrđeno u mnogim situacijama, kao npr.: nakon ezana, prilikom spominjanja Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u danu i noći džume (petak), kao što na to upućuju mnogi hadisi.

Allaha molimo da nas i sve muslimane uputi na ispravno razumijevanje vjere i da nas učvrsti u njenom slijeđenju, da nas sve počasti slijeđenjem sunneta i klonjenjem novotarija, doista je On Blagi i Plemeniti. Neka je Allahov mir i spas na našeg vjerovjesnika Muhammeda, njegovu porodicu i ashabe.

(šejh Abdul-Aziz ibn Abdullah ibn Baz, rhm. )