Džuma…

“O vjernici, kada se u petak na molitvu pozovete, kupoprodaju ostavite i pođite da molitvu obavite; to vam je bolje, neka znate! A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite” (El-Džumu'a 9. i 10.)

Ebu-Derda, radijallahu anhu, je rekao: “Za svaku stvar postoji nešto što je čisti, a srca se čiste sjećanjem na Allaha.”

Bilježi El-Bejheki od Ibn-Omera, radijallahu anhu, da je Poslanik sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Za svaku stvar postoji nešto što je čisti, a srca se čiste sjećanjem na Allaha. Nema ništa djelotvornije u smislu čuvanja od Allahove kazne od sjećanja na Allaha.” Nakon toga, upitan je: “Zar ni džihad na Allahovom putu?” pa je on , sallallahu ‘alejhi ve sellem, odgovorio: “Ni kada bi se borio dok ne bi slomio sablju.” (Sahih, bilježi Ahmed)

Nesumnjivo, srca hrđaju kao što hrđaju bakreni i srebrni novčići. Ova hrđa se uklanja zikrom, te nakon toga srce postaje poput blistavog ogledala. Kada se zikr izostavi, hrđa se vraća. Ali, kada se pojedinac vrati zikru, onda je srce ponovo čisto. Srca hrđaju iz dva razloga:

1. zanemarivanje sjećanja na Allaha,
2. griješenja

Ove dvije stvari se uklanjaju sa druge dvije:

1. traženjem oprosta od Allaha, i
2. zikrom

Ko god zanemari zikr, njegovo srce hrđa, i to srazmjerno nemaru. I kad se ova prljavština, ova hrđa nakuplja u srcu, onda ono više ne može da prepoznaje stvari onakve kakve jesu. Stoga, laž vidi kao istinu, a istinu kao laž.

Ovo zato što ova hrđa stavlja veo na srce i ometa njegovu percepciju tako da na kraju ne može da vidi stvari onakvim kakve one zaista jesu.

Srce onda ne prihvata istinu a ne odbija laž, i ovo je zaista, najveća nevolja koja može pogoditi ovaj komad mesa. Direktna posljedica ovakvog stanja srca je daljnji nemar u pogledu sjećanja na Allaha, te slijeđenje hirova i strasti, što dodatno gasi svjetlo u srcu i muti njegovu čistoću.

Kaže naš Uzvišeni Gospodar:

“Budi čvrsto uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i navečer u želji da naklonost Njegovu zasluže, i ne skidaj očiju svojih s njih iz želje za sjajem u životu na ovome svijetu, i ne slušaj onoga čije smo srce nehajnim prema Nama ostavili, koji strast svoju slijedi i čiji su postupci daleko od razboritosti.” (Kehf, 28)

Dakle, kada jedan ‘abid (poboznjak) želi da slijedi neku drugu osobu, onda neka pogleda da li je ta osoba od ljudi koji se često prisjećaju Allaha ili je, pak, od onih nemarnih?

Da li ta osoba sudi po svojim prohtjevima i strastima ili sudi po Objavi?

Ako sudi po svojim strastima, onda je on u stvari nemarna osoba; onaj čija su djela daleko od razboritosti i čija su djela izgubljena. Riječ „furat“, spomenuta u gore citiranom ajetu, je prokomentarisana na više načina, pa se tako spominje da ona znači:

I gubljenje nagrade za djela koja su od suštinske važnosti, i u kojima leži uspjeh i sreća,
II prekoračavanje granica,
III samouništavanje,
IV suprotstavljanje istini.

Allah, Uzvišen neka je On i udaljen od svih nedostataka, zabranio je slijeđenje svakog onog ko pri sebi ima navedene osobine.

Mora se naglasiti da je jako važno da pojedinac pogleda da li se ove osobine nalaze pri njegovom šejhu, ili osobi čiji primjer slijedi ili osobi kojoj se pokorava. Ukoliko je odgovor pozitivan, onda se treba udaljiti od takvih. Ako je odgovor negativan (tj. ako se pri tim osobama ne nalaze nabrojene osobine), i ako se vidi da su takve osobe, u većini slučajeva, zauzete zikrom Allaha i slijeđenjem Sunneta, da njihova djela ne prelaze granice, već su razborita, tada se treba čvrsto držati takvih osoba.

Zaista, nema druge razlike između živog i mrtvog do zikra, kako to Poslanik sallallahu ‘alejhi ve sellem, kaže:

“Primjer onoga koji se sjeća Allah i onoga koji se ne sjeća je primjer živog i mrtvog.” (Mutafekun alejhi)

Molim Allaha Uzvišenog da nas učini od onih koji mnogo dove čine ugledajući se pri tome u Allahovog odabranika i miljenika, Muhammeda, s.a.v.s., koji je često učio ove dove:Bože, udalji od mene grijehe moje onako kako si udaljio istok od zapada. Bože, očisti me od grijeha onako kako je bijela odjeća očišćena od nečisti. Bože, grijehe moje operi vodom, snijegom i pljuskom. ‘Gospodaru naš, daj nam dobro i na ovom i na onom svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju!’