svabo
Poznato je da je namaz najvažnija vjerska obaveza svakoga muslimana i muslimanke, koju su dužni obavljati pet puta dnevno, počevši od sedme godine pa do kraja svoga života, bili kod kuće ili na putu, zdravi ili bolesni.
Koliko je namaz značajan u islamu, najbolje govori činjenica da je u Kur'nu, najčešće u imperativnoj formi (naredbi) spomenut više od 100 puta. Namaz je spas na oba svijeta, kao što Uzvišeni kaže: „Ovo je Knjiga u koju nema nikakve sumnje. Ona je putokaz bogobojaznima, koji vjeruju u neviđeno (gajb), klanjaju namaz, dijele i pomažu druge sa onim što smo im darovali…. Oni će biti spašeni.“ (El-Bekara, 1-4.)
Isto tako, onima koji namaz ne obavljaju, prijeti im džehennemsaka vatra na onome svijetu, kao što Svevišnji kaže: „Šta vas je u vatru dovelo?“ Reći će: „Nismo bili od onih koji su namaz obavljali…“ (El-Muddessir, 42-43.)
Namaz je, uz ostale vjerske dužnosti, najbolji izraz dubokog i osvjedočenog vjerovanja i njegov najjači dokaz i legitimacija. Samo pravovjerni iskreno namaz obavljaju.
Jeste da je namaz, prije svega, naša obaveza prema našem Stvoritelju i Gospodaru, ali obaveza koja nije Njemu potrebna, nego djelo i aktivnost od koje mi sami imamo mnoge koristi. Koristi namaza su mnogobrojne, kako one duhovne, tako i materijalne. Svaki obred u islamu ima svoju svrhu i cilj. Namaz je prvenstveno propisan muslimanima da bi ostvarili duhovne koristi, odnosno da bi se od grijeha očistili i duhovno Allahu približili. To i jeste glavna i osnovna svrha namaza.
Kakav treba biti naš namaz da bi postigao cilj?
Prije svega, naš namaz mora biti iskreno obavljen, odnosno samo radi Allahova zadovoljstva, a ne radi nekih ličnih ovodunjalučkih niskih interesa i ciljeva. Namaz mora da prožima čitavu našu dušu i tijelo i čitavo naše biće, pobožnim strahopoštovanjem prema Svemogućem Stvoritelju pred kojim klanjač stoji s dubokom predanošću Njegovoj veličini.
Spomenuti cilj namaza musallija (klanjač) može postići samo ako mu se iskreno posveti, uronjavajući u njegovu suštinu i smisao, razmišljajući o riječima koje učimo, o svojim pokretima u namazu, imajući uvijek na umu pred Kim stoji. Samo ovakav namaz postiže svoj dvostruki cilj na oba svijeta. Ovakav namaz je musaliji svjetlost koja će mu obasjati put Istine i voditi ga sreći na oba svijeta. Ovakav namaz je dokaz iskrene vjere i visokih duhovnih i moralnih vrijednosti klanjača.
Uzvišeni je rekao: „Spašeni su vjernici, oni koji su u svojim namazima skrušeni.“(El-Mu'minun, 1-2.)
Duševni mir
Duševni mir! To je najdragocjenije blago za kojim tragaju svi ljudi, ali ga mnogi ne pronađu. Duševni mir jedino možemo pronaći u iskreno obavljenom namazu, koji je ispunjen strahopoštovanjem i predanošću. U namazu u kojem ponizno, pred Onim koji nas je stvorio, priznajemo svoje grijehe i propuste, svoju slabost i nemoć, i iskazujemo svoju potrebu za Njegovom milošću i oprostom.
Duševni mir je sreća za kojom svako žudi i čezne. Nije sreća u mnoštvu zlata, srebra i novca. Nije sreća u visokom položaju i poziciji u društvu. Nije prava sreća u ugledu i slavi. Prava sreća je u zadovoljstvu i smiraju duše. Koliko je samo milijardera i milionera na svijetu koji se pored svoga bogatstva osjećaju beznadežno i nesretno, pa mnogi od njih i samoubistvom okončaju svoj život. Zašto?
Zbog toga što duševni mir nisu pronašli, zbog toga što ih je ubila njihova pohlepa, gramzivost i strah za sopstveni imetak i život. Takvi žive u velikim brigama i tegobama, iako nama izgleda da su veoma sretni. Jeste, oni su bogati u imetku, ali duševna fukara i bijeda.
Duševni mir posjeduje samo pravi vjernik koji ponizno i skrušeno namaz obavlja, jer takav čovjek se ne uznosi i ne oholi se kada je u obilju ovodunjalučkih dobara. On zna da je to Allahov dar njemu i to ga čini još poniznijim i zahvalnijim Allahu, te svoju zahvalnost ispoljava tako što svoj imetak troši u dobrotvorne svrhe i na Božijem putu. Ovakvog čovjeka nikakva nevolja i nesreća ne bacaju u očaj i beznadežnost.
Uzvišeni kaže: „Čovjek je, uistinu, stvoren malodušan: kada ga nevolja snađe-brižan je, a kada ga pogodi dobro škrt je i pohlepan, osim onih koji namaz obavljaju.“ (El-Me'aridž, 19-22.)
Duhovna čistoća i moralni odgoj
Jedna od veoma značajnih koristi namaza je duhovna čistoća i moralni odgoj. Bez duhovne čistoće nema nam spasa na onome svijetu, a bez moralnog odgoja nema nam sreće i prosperiteta na ovome svijetu. Svakodnevno obavljanje namaza je najbolji način da se očistimo od naših mnogobrojnih grijeha.
Ebu Hurejre prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jedne prilike upitao ashabe: „ Šta mislite kada bi neko od vas imao rijeku pred vratima, pa se u njoj svaki dan pet puta kupao, da li bi na njemu ostalo nečistoće? Prisutni su odgovorili: „Naravno da ne bi ostalo nikakve nečistoće na takvom čovjeku.“ „Eto tako je i sa pet dnevnih namaza, Uzvišeni Allah njima briše grijehe i prijestupe.“ (hadis)
I zaista, čovjek koji iskreno pet puta dnevno obavlja namaz mora biti duševno i moralno čist, kao što bi morao biti tjelesno čist onaj koji se pet puta na dan kupa u rijeci.
Takvom će zaista zasjati lice onoga dana kada će nekima pocrniti. Takvom čovjeku i na ovome svijetu iz lica zrači posebna vedrina i ozarenost (nur). Onaj ko redovno klanja, stalno misli na Allaha, a onaj ko stalno na Allaha misli, mora stalno misliti i na činjenje dobrih djela i izbjegavanje zlih. U takvom stanju čovjek nikada i nikome ne može učiniti neko zlo ili grijeh, pa makar to bio i najmanji grijeh. A ako mu se i desi da počini neki grijeh, on će se odmah za njega pokajati, a najdalje do slijedećeg namaza koji dolazi.
Ovakav trening čini čovjeka besprijekornim muslimanom. Namazi ga podsjećaju na njegov ugovor sa Allahom, oživljavaju njegovu vjeru u Allaha, i čine da uvijek na umu ima Sudnji dan. Ne može biti duhovno čist i moralan onaj ko Allahu redovno na sedždu ne pada.
Društvena i socijalna korist
Ispravno i iskreno obavljen namaz sprječava, ne samo od zlih djela, nego i od zlih misli, čisti dušu od svih niskosti, šejtanskih prohtijeva i želja i podstiče čovjeka na vršenje altruističkih djela. Namaz će biti uzrok da čovjek ne uskrati svoju pomoć onome kome je potrebna, takav neće svoje zadane riječi prekršiti i pogaziti, niti će čije pravo okrnjiti.
Naprotiv, on će svesrdno izvršiti preuzetu obavezu, a naročito ako se ta obaveza tiče zajedničkog dobra. Na ovome svijetu ovakav čovjek stvara u društvu harmoniju, blagostanje i mir. On je samo ogledalo i obrazac te harmonije, uzor i odraz sređenih društvenih odnosa, jer klanjač neće tuđeg prava, on teži samo pravdi istini i poštenju. Njegov zadatak i cilj u životu je- samo dobro činiti.
Fiskulturni i zdravstveni značaj namaza
U vremenu kada se sve više govori o važnosti zdravlja i zdravog života, bitno je napomenuti i zdravstveni aspekt namaza. Iako je prva svrha namaza jačanja i razvijanje duhovno-moralnih vrijednosti čovjeka, te razvijanje socijalno-altruističke svijesti, u njemu nije zanemareni ni tijelo i zdravstveni aspekt.
Ritmičke kretnje u namazu, pored njihovog značenja u moralnom smislu, istovremeno su i najpotpunija gimnastika u kojoj se pokreće svaki djelić tijela. Ove kretnje u namazu vode uravnoteženom razvijanju i jačanju tijela. Tjelesna higijena vezana za namaz, uz spomenute ritmičke pokrete, garantira klanjaču zdrav život. Tako fiskultura razvija i jača tjelesne snage čovjeka, a duhovni aspekt namaza čini ga mentalno zdravim. Na ovaj način ostvaruje se ona izreka „U zdravom tijelu zdrav duh.“
(Abdulvaris Ribo, minber.ba)
Add comment