svabo
Nisu ni sve rode otišle nazad, imaju neke koje, uprkos sve losijem vremenu, i dalje vjeruju da u Kozarcu ima života, te su tako odlučile saviti sebi gnijezdo i ostati na vrhu dimnjaka osnovne škole u Trnopolju…
A i mi, od insana, koji ostadosmo, skoro da smo i zaboravili ljetne vrucine, guzve i galame… Ramazan koji je, odmah nakon sezone, nastupio, promjenio je carsijku svakodnevnicu i dao joj jedan sasvim drugi ritam…
Evo usli smo, elhamdulillah i u poslijednju trecinu ovoga mubarek mjeseca, trecinu u kojoj Milostivi i Samilosni Allah oslobadja od dzehenemske vatre cak i one svoje gresne robove koji su vatru zasluzili… U ovoj, zadnjoj trecini, nalazi se i najvrijednija noc Lejletul Kadr, noc vrijednija od 1000 mjeseci, tako da su ovi zadnji dani Ramazana, zaista period kada bi vjernici, trebali da pojacaju svoj ibadet i da, insallah, izadju iz Ramazana ocisceni od grijeha, prije nego li nas dunajlucki obruc ponovo ne stegne i pocne nas zavoditi svojim laznim, prolaznim ljepotama…
Oni koji prate Ramazan, raduju se i dolasku Bajrama, kao vrhuncu cjelomjesecnog posta, danu kada se dijeli nagrada za sav trud i ibadet.
Nazalost pojedini i ove godine ponovo najavljuju tzv. bajramske partye, kafanske proslave i slicno sto predstavlja problem i primjer neprimjerenog bajramskog slavlja u javnosti i sto je mimo islamskih običaja i bošnjačke tradicije.
U krcatim kafanama nastupaju srbijanske turbo-folk zvijezde, alkohol se toči na ulicama, puca se iz vatrenog oružja, događaju se masovne tuče, pa čak i ubistva, a sve to u ime Bajrama, kao krune ramazanskog posta i odricanja.
Vrijedilo bi upitati se – šta se to događa sa bošnjačkim narodom, a posebno sa bošnjačkom omladinom?
Mnogi muslimani svoju pripadnost islamu izražavaju kroz nekoliko običaja koji u svojoj osnovi nemaju nikakvog uporišta u islamskim izvorima.
Između ostalog, običaj je da, kao što kršćani posjećuju crkvu nedjeljom i određenim praznicima, veliki broj muslimana džamije posjećuje samo petkom i za Bajrame.
Da bi nakon toga Bajram slavili kroz organiziranje partyja, orgijanje, pijančenje, bludničenje, terevenke, masovne tuče i barbarsko ponašanje.
To je ustvari prilika da se sljedbenici strasti, pod plaštom bajramskog veselja i radosti, u suludoj atmosferi, u potpunosti podaju i prepuste najnižim porivima ljudske duše.
Da su birali gori, odvratniji i vulgarniji način skrnavljenja svetosti Bajrama i njegovog uzvišenog smisla, ne bi ga mogli izabrati ni izmisliti. Zašto?
Zato što je dan Bajrama najbolji i najveličanstveniji dan u godini.
Nedavno je Alispahic u jednom otvorenom pismu napisao:"Činjenica da je Bajram, za hiljade Bošnjaka, postao pozornica za opijanje, premlaćivanje i maltretiranje slabijih, za vašarsko divljanje svake vrste, ukazuje na upalni proces koji se ne može liječiti ignoriranjem. Mnogi muslimanski vjernici, koji su ispostili ramazan, bajramske su terevenke osjetili kao uvredu i kao blasfemiju svetog muslimanskog mjeseca. Mnogi od njih smatraju da bi u ovom povodu trebala reagirati Islamska zajednica, koja bi konkretnim kritičkim uputama trebala razdvojiti tradicionalnu bajramsku radost od terevenki koje se priređuju u vrijeme Bajrama i koje vrijeđaju svakog iskrenog muslimana."
Pitanje je koga osuditi za bajramske terevenke? Da li gazde kafana koji zbog profita dopuštaju da se u njihovim objektima skrnavi dostojanstvo Bajrama i bošnjačke tradicije?
Povodom Alispahicevog otvorenog pisma, oglasio se i Rijaset Islamske zajednice koji je osudio bajramske terevenke te pozvao muslimane da se pridržavaju tradicionalnih i svima dobro poznatih vidova obilježavanja Bajrama.
Treba biti realan i pretpostaviti da se jednom kampanjom protiv bajramskih terevenki ne može riješiti i ispraviti problem koji je taložen godinama. Ovakvu kampanju treba nastaviti, i biti zadovoljan ako za nekoliko godina uspijemo potpuno iščistiti zlu pojavu da se Bajram obilježava izvan veoma jasne bošnjačke i islamske tradicije. Da nas Allah sacuva i uputi…
Ove sedmice pocela je i nova skolska godina, a samim tim nove obaveze kako za nase najmladje tako, Boga mi i za roditelje…
Ponovo se zacula djecija graja u Krkicima sto je dalo novu veseliju atmosveru u carsiji, pogotovo ujutro ili za vrijeme velikog odmora…
Uporedo je krenula i mektebska nastava, a ja se nadam da cemo ubrzo imati i tacan broj polaznika u mekteb, kako bi mogli bolje planirati i zavrsiti akciju podjele Bajramskih paketica a koju vodimo i putem ove stranice, gdje na listi imamo solidan broj donatora koji su i ovaj put podrzali akciju, iskreno vjerujem da ce nam Allah pomoci da ovo u hajru i zavrsimo…
U poslijednje vrijeme na sirem podrucju Kozarca primjetan je problem sa psima lutalicama kojih je sve vise i vise na ulici…
Nazalost niko od nadleznih i ne osvrce se na ovaj problem, a koji ce ubrzo postajati jos veci kako su djeca krenula u skolu i kako idu hladniji dani…
Vec ima slucajeva gdje je kuconja nasrnula na nekog usamljenog prolaznika, ali na srecu bez nekih posljedica, plasim se da ce biti kasno o ovome govoriti kada se posljedice dogode…
Sto se tice problema sa vodom, o tome Vam, vjerujem, ne trebam puno pisati.
Mnogi od vas osvjedocili su se kako je zivjeti bez osnovnih ljudskih potreba, sto je u Kozarcu vec postala normala…
Bilo je mnogo prica oko vodovoda, cak i milioni svicarskih franaka ali evo ni dan danas ovaj problem nije rijesen, nidi se nazire kraj ovoj agoniji…
Mjestani Dere odlucili su se da samostalno sagledaju situaciju i da rijese problem vodosnabdijevanja barem ovog dijela Kozarca, jer vode u sustini ima, problem je u infrastrukturi kao i ljudskom faktoru, bolje receno bezobrazluku…
Vec citav Ramazan u Deri se radi akcija pruzanja nove linije vodovoda kao i spajanja nova dva vrela na postojeci bazen.
Pruzeno preko 3000 metara novih cijevi i ubrzo bi radovi, koje mjestani sami finansiraju, trebali biti gotovi, a nadati se i problem vodosnabdijevanja Dere…
Sto li veli jedan moj ahbab, kako da se omladina vrati kad ni vode nemamo… Eto, izgleda da cemo se ubrzo poceti vracati u Deru 🙂
Toliko za ovo javljanje, imao sam namjeru pisati o jos jednoj temi, ali sam ipak odlucio o tome posebno pisati, a i da ne strpamo sve u jedan Jutarnji…
Selam, kozarac.ba…
Add comment