Džuma... - Kozarac.ba

“O vjernici, kada se u petak na molitvu pozovete, kupoprodaju ostavite i pođite da molitvu obavite; to vam je bolje, neka znate! A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite” (El-Džumu'a 9. i 10.)

“‘Šta vas je u Sekar dovelo?’ ‘Nismo’ – reći će – ‘bili od onih koji su molitvu obavljali, ni od onih koji su siromahe hranili i u besposlice smo se sa besposlenjacima upuštali i Sudnji dan smo poricali, sve dok nam smrt nije došla.'” (El-Mudessir, 42-47.)

Ko je pokajnik? Pokajnik je povratnik, onaj koji se svom svojom snagom i svim potencijalom vraća Allahu, dželle šanuhu.

Pokajati se znači reći: “Ja se vraćam Tebi, o Gospodaru, nakon dugog odsustva. Vraćam Ti se nakon dugog lutanja u tami grijeha i divljine.”

Možda će u početku neki ljudi reći: “A šta to mi radimo? Živimo ispravnim i stabilnim životom.” Međutim, ja kažem: “Mi upadamo u mnoge grijehe, a da nismo svjesni opasnosti toga. Čak mogu reći da ima onih, oko nas i među nama, koji čine velike grijehe. Znam da je ovo opasna optužba. Ali to je stvarnost i istina. Veliki broj omladine čini neposlušnost svojim roditeljima, a zar neposlušnost nije veliki grijeh!”

Ne smijemo nikako zaboravljati da je neposlušnost roditeljima četvrti veliki grijeh po težini u islamu! Zar suza povrijeđene majke nije povod koji izaziva Allahovu, dželle šanuhu, srdžbu? Ili suza oca koji nije uspio odgojiti svoju čeljad, posebno sina koji nije uspješan na studijama, jer se uhvatio droge? Ili suza majke koja stalno plače i brine zbog svoje kćeri, koja je negdje sa momkom, bez znanja roditelja, izašla? Zar nije potrebna tevba (pokajanje) za sve ove grijehe? Zar ovo nisu veliki grijesi? Znaš li da srdžba tvojih roditelja može na Sudnjem danu biti teža od svih ostalih grijeha, od hiljade grijeha koje činiš tokom godine ili više?

Dakle, utvrdili smo da smo grješni i potrebna nam je tevba, iskreno pokajanje. Možda nisi od onih koji piju alokohol ili bludniče, ali neposlušnost roditeljima, također, spada u velke grijehe.

Dakle, tebi je potrebna tevba – pokajanje!

Koliko ima ljudi koje vidimo da klanjaju tokom mjeseca ramazana, a nakon toga namaz ostavljaju? Koliko je njih koji čak i u ramazanu ne obavljaju svih pet propisanih namaza. Koliko je onih koji sabah – namaz nisu klanjali dvadeset godina. Zar sabah nije od obaveznih, propisanih namaza? Znaš li da je ostavljanje namaza jedan od najvećih grijeha koji izazivaju srdžbu Allaha Uzviženog? Znaš li da je: “Namaz stub vjere i ko ga ruši, srušit će svoju vjeru?” (Taberani )

U Džehennemu imaju vrata koja se nazivaju Sekar. O njima Uzvišeni Allah kaže:

Kaže Uzvišeni o ovim vratima (Sekar) da ona ne ostavljaju onoga koga dohvate. Ko uđe na ova vrata, postaje prašina, raspada se potpuno. A onda biva iznova stvoren, pa se ponovo u potpunosti raspadne i tako vječno.

“Pored čega god je prošao ništa nije poštedio, sve je u prah pretvorio.” (:Ez-Zarijat, 42)

Strašno! A meleki, koji će stajati na vratima, pitat će: “Šta vas je uvelo u ovaj Džehennem?” Kao da će se zbog žestoke kazne sažaljevati na njih. Pa će im stanovnici toga Džehennema odgovoriti: “Nismo klanjali namaz.”

Ako te je Allah, dželle šanuhu, počastio i sačuvao velikih grijeha, onda se čuvaj i malih grijeha. Na hiljade malih grijeha čine se svakodnevno. Razmisli samo u koliko si harama pogledao u prošloj sedmici. Žene i djevojke – koliko su one izrekle riječi ogovaranja tokom razgovora preko telefona? Naravno, ne govorim vam ovo kako bih vam ulio pesimizam, ili da kažem kako smo propali i potpuno izgubljeni. Međutim, da bismo osjetili ljepotu pokajanja, moramo osjetiti ružnoću i odvratnost grijeha. Pa tako, prije pokajanja treba da svedemo račune sami sa sobom.

Šta misliš da svake večeri doneseš dva papira i da na jednom pišeš lijepe riječi, a na drugom ružne riječi izgovorene tokom dana? Šta misliš koliko bi bilo na papiru lijepih, a koliko ružnih riječi? Kakav će biti ishod tvoga dana? Hoćeš li biti od pokornih ili nepokornih prema Allahu Uzvišenom?

Bez sumnje da ćemo naići na hiljade grijeha. Zbog toga smo u velikoj potrebi za pokajanjem. Naši su grijesi mnogobrojni. Ponekad se među malim grijesima nađe veliki grijeh, a da ga mi uopšte nismo svjesni. Čak ga lahko i učinimo. Podižeš glas na svoju majku. Kažeš: “Neću” – svome ocu. Činiš nevolje i nedaće.

Dakle, nama je potrebno pokajanje zbog mnogih naših (ne)djela. Treba da se pokajemo i zbog toga što zaboravljamo na mnogobrojne blagodati – one su obilate, a mi našem Gospodaru za njih ne zahvaljujemo. Čak ima onih koji ih i ne vide, niti primjećuju. A zar nije grijeh biti nezahvalan zbog beskrajnih blagodati koje nam je Allah dao, za koje je potrebno činiti tevbu?

Treba da se pokajemo za naš gaflet, nemar! Koliko je ljudi koji po dvadeset ili trideset godina zaborave na Allaha, dželle šanuhu? – A onaj koji čini grijeh može da ga ostavi, čak i onaj koji čini neki velki grijeh može od njega odustati. Ali onaj koji je nemaran i zaboravlja na Allaha, dželle šanuhu, i Njegove riječi: “Džinove i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju… ” (Ez-Zarijat, 56), treba znati da, nemar, zaborav na Allaha, dželle šanuhu, veći je od samog grijeha, i potrebno je da se brzo pokaje. Ja ne opravdavam sebe, svi mi imamo grijeha.

Poslušajte, ispričat ću vam šta Allah, dželle šanuhu, kaže o nama, kako nas doziva. Kaže Uzvišeni:

“Reci: ‘O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv. I povratite se Gospodaru svome i pokorite mu se prije nego što vam kazna dođe – poslije vam niko neće u pomoć priskočiti.'” (Ez-Zumer, 53,54)

Nakon ove nesreće koju bismo kod sebe uvidjeli i ovih mnogobrojnih grijeha kojih smo se prisjetili, Allah, dželle šanuhu, nam daje izlaz. Vjerovali ili ne, grijesi koje smo činili tokom dvadeset ili trideset godina mogu biti oprošteni u jednom trenutku, u jednoj sekundi!

“I povratite se Gospodaru svome!” (Ez-Zumer, 54)

Predajmo se Allahu, dželle šanuhu, i zatražimo spas od Njega. Ostanimo malo sami sa sobom i razmislimo. Povratimo se Allahu, dželle šanuhu, Zapitajmo sebe : “Šta hoće Allah, dželle šanuhu, od nas?

“Allah želi da vam oprosti, a oni koji se za strastima svojim povode žele da daleko sa Pravog puta skrenete.” (En-Nisa, 27)

Poslušajte šta još kaže:

“Allah želi da vam olakša – a čovjek je stvoren kao nejako biće.” (En-Nisa, 28)

Jer, ako se ne pokaješ, tvoj obračun na Sudnjem danu će biti veoma težak. A Allah želi da nam olakša, jer smo slabašni. Razmislimo o sljedećim ajetima:

“I oni koji se mimo Allaha drugom bogu ne klanjaju, i koji ne ubijaju one koje je Allah zabranio, osim kada pravda zahtijeva i koji ne bludniče. – A ko to radi iskusiće kaznu, patnja će mu na onome svijetu udvostručena biti i vječno će u njoj ponizan ostati; ali onima koji se pokaju i dobra djela čine, Allah će njihova hrdjava djela u dobra promijeniti. A Allah prašta i samilostan je!” (El-Furkan, 68-70.)

Vidiš kako je Kur'anski govor postao žestok kada govori o bludu, prostituciji – da nas Allah, dž.š, od toga sačuva – a potpuno se mijenja kada govori o tevbi, pokajanju. Znači, Allah, dželle šanuhu, ne samo da nam oprosti i izbriše grijehe, već – a to često zaboravljamo ili ne vidimo – pretvara nam loša djela u dobra djela. Ako neko od vas nije klanjao namaz pet ili više godina, pa se pokaje, samo što obavi prvi namaz i odluči da više namaz neće propuštati, njemu bivaju, ako Bog da, oprošteni svi grijesi koji se odnose na propuštene namaze u proteklih pet godina. I ne samo to, već se ti grijesi iz prethodnih pet godina pretvaraju u dobra djela, s'tim što ostaje dug prema Allahu, dželle šanuhu, – da naklanja namaze koje je propustio. Ali grijeh, koji je imao zbog ostavljanja namaza, se briše.

Koliko je naš Gospodar prema nama plemenit! Neka si slavljen, Gospodaru naš!

Naš Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kazuje o pokajanju:

Priča naš vjerovjesnik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, o čovjeku koji će doći na Sudnji dan, pa će Allah Uzvišeni narediti svojim melekima da mu uklone neke velike grijehe. Bit’ će rečeno tom čovjeku: “Čitaj knjigu svojih djela, o Moj robe!” Čitat će knjigu i naći mnogo grijeha, koji se ne mogu prebrojati. Čovjek će pomisliti da je propao i pocrnit će mu lice. Tada će mu Allah, dželle šanuhu, reći: “Čitaj svoje grijehe ponovo, o Moj robe! Zar se nisi pokajao?” – Pa će se sjetiti da se pokajao, i reći će: “Naravno, Gospodaru, pokajao sam se. Pokajao sam se, o Gospodaru.” Ponovo će pročitati svoje grijehe i vidjet će da su se grijesi pretvorili u dobra djela. Rob će se obratiti svom Gospodaru: ” Gospodaru, zaista ja imam još grijeha i dobro ih se sjećam!” – Dok je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ovo pričao, smijao se toliko da su mu se očnjaci vidjeli.

Razmislimo o riječima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Ljudi, pokajte se Allahu i tražite oprost od Njega, jer zaista ja Mu se kajem i tražim oprost od Njega po stotinu puta dnevno.”

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, se u danu kajao stotinu puta, a ti u deset godina nisi učinio nijedno pokajanje?! A Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je sačuvan od grijeha, a ti si griješni rob. Od Abdullaha ibn Omera, r.a., se prenosi da je rekao: “Brojali smo – Allahov Poslanik, s.a.v.s ., je na jednom sijelu stotinu puta izgovorio: ‘Gospodaru, oprosti mi i primi mi pokajanje, zaista Ti primaš pokajanja i milostiv Si.” (Tirmizi i Ebu Davud )

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, bi razgovarao sa svojim drugovima, ashabima, pa bi zašutio malo, a ashabi bi ga čuli kako izgovara: ” Estagfirullah ve etubu ilejhi” – Od Allaha oprost tražim i Njemu se kajem. Zatim bi ponovo sa njima razgovarao, pa bi zašutio kako bi tražio oprost i kajao se ponovo.

Poslušaj riječi koje se prenose od Ebu Musaa el-Eš'arija, r.a., da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allah, dželle šanuhu, pruža Svoju ruku noću da oprosti onome ko je zgriješio danju. I On pruža Svoju ruku danju da oprosti onome ko je zgriješio noću, sve dok Sunce ne izađe sa zapada.” Pogledajmo počast kojom Gospodar časti Svoga roba, tražeći od Njega da se pokaje.

I poslušaj riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Naš Gospodar se svake noći , u zadnjoj njenoj trećini, spušta na dunjalučko nebo i pita: ‘Ko će Mi se za nešto dovom obratiti pa da mu uslišam? Ko će od Mene nešto tražiti, pa da mu dadnem? Ko će od Mene zatražiti oprosta, pa da mu oprostim?'”

Allah, dželle šanuhu, ti svako jutro – tri sata prije sabaha – nudi ovakvu priliku.

Razmisli o ovome! Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas obavještava da se Allah, dželle šanuhu, raduje pokajanju Svoga roba. Zamisli: rob koji toliko godina čini grijehe, pa dođe dan u kome kaže: “Gospodaru moj, ja se Tebi kajem.” – Allah, dželle šanuhu, se raduje i primi mu pokajanje.

(Amr Halid)