Praskozorje agresije na Bosnu i Hercegovinu, 1991. godina. U Karađorđevu se sastali predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman i predsjednik Srbije Slobodan Milošević.
Na sastanku, koji je organizovan uz strogu diskreciju, dogovorena je podjela Bosne i Hercegovine čime bi se trebalo trajno riješiti jugoslovensko, odnosno srpsko-hrvatsko pitanje u regionu.
Osamnaest godina poslije, Dragan Čović i Milorad Dodik, sastanak u poluilegali sa predsjednikom Srbije, Borisom Tadićem. O čemu su razgovarali, niko ne zna… Mnoge građane BiH ovaj scenario vraća u to praskozorje agresije na BiH.
Ovaj scenario se nimalo ne sviđa ni bh. inteligenciji, a posebno ne Gradimiru Gojeru umjetniku i političaru. On za "San" kaže da ne samo da se boji srpsko-hrvatske urote nego misli da je ovo što se desilo "malo Karađorđevo".
"Ovog puta, sve se odvija pod vodstvom uglađenog kvazidemokrate Tadića, koji samim tim što gaji želju da napravi "skupštinu svih Srba sveta", na čijem čelu će stajati on, pokazuje da i dan-danas njegove aspiracije prema državi BiH nisu usahle", kaže Gojer i ukazuje na to da "ni HDZ BiH ne misli ništa dobro državi BiH".
"I ovo što je ovog trenutka uradio gospodin Čović je samo krajnje razotkrivanje njihovih namjera o podjeli BiH od kojih HDZ nikada odustao nije", mišljenja je on.
Ostali bh. intelektualci ne misle da će u BiH biti rata, ali smatraju da "ovaj srpsko-hrvatski dvojac, odnosno trojac, smišlja nešto što sigurno nije dobro za BiH".
Profesor i analitičar Mustafa Spahić je mišljenja da je ovaj sastanak sa Tadićem, koji je inače rođen i odrastao u Sarajevu, "kod onih koji su slabijeg pamćenja, izaziva strah i asocira ih na 1992. godinu i na razne susrete ratnih zločinaca".
"One ljude dužeg pamćenja ovaj sastanak podsjeća ne samo na 1992. godinu, to je kopija, njih podsjeća zapravo na orginal, a orginal je 26. avgust 1939. godine kada su Dragiša Cvetković i Vlatko Maček napravili čuveni sporazum "Cvetković – Maček". Okvir tog sporazuma je da se formira koaliciona Vlada, a suština je podjela BiH. Ali ono što je najinteresantnije Srbi i Hrvati se nikad i ni u čemu nisu uspjeli dogovoriti stvarno i istinski osim o pitanju podjele BiH.
I najbezazleniji čovjek na svijetu kada te procese i političke tokove gleda pa i ovaj susret apsolutno ga asocira i vraća mu sliku kao jednu traumu", objašnjava Spahić i podvlači da "u BiH neće biti rata jer međunarodna zajednica to neće dozvoliti i o tome je suludo razmišljati".
Spahić insistira na tome da nije glavno i osnovno pitanje zašto su Čović, Dodik i Tadić održali sastanak u Beogradu i o čemu su oni u sadržajnom smislu razgovorali.
Osnovno fundamentalno pitanje, prema njegovom mišljenju, je zašto uopšte političke svijesti, artikulacije i sadržaja, nema kod Bošnjaka koje predvodi SDA, a na čijem se čelu nalazi Sulejman Tihić.
"Njihova politika je politika puzavaca gmizavaca, kalkulanata i politika koja živi od danas do sutra bez ikakvih sadržaja. Ono o čemu treba razmišljati je to da su Bošnjaci iz dana u dan sve manje politički subjekt.
Dodik i Čović od Pruda gdje se Tihić "nasprudio" svaki dan od njega i od njegovih saradnika prave političke majmune. Oni su vidjeli u njemu nestručnost i nekompetenciju što ispašta BiH kao cjelina. Ne mogu je uništiti ali je mogu oslabiti u evropskim procesima", tvrdi Spahić.
Nekadašnji komandant u Armiji BiH Ramiz Dreković smatra da "nema više te sile koja bi mogla zastrašiti Bosance i Hercegovce i da nema šanse da bude rata".
"Nekad je to bila JNA u kombinaciji sa paravojnim srpskim snagama jer su imali ogromno naoružanje, ali sada je situacija potpuno drugačija. Ovaj sastanak zapravo govori samo o njihovom odnosu prema državi BiH, a taj odnos je jadan. Oni sigurno tamo nisu išli turistički i da obiđu malo Beograd nego namjerno da prosipaju demogagoju i da se ljudi straše. Naravno iz njihove perspektive to je normalno ali šteti svakako državi. Kao fol predstavljaju situaciju u BiH, pa zar je treba više predstavljati", smatra Dreković.
I profesor Zdravko Grebo smatra također za čudno posjetu ovog dvojca Beogradu, ali ne vidi nekih ozbiljnijih posljedica zbog nje.
"O sadržaju njihovog razgovora zaista ne znam puno, ali mi jeste bilo neuobičajeno da samo njih dvojica odu tamo i da stoji u saopštenjima kako su pričali o nekim uopštenim stvarima", ističe on.
Ni profesor Mirko Pejanović ne vidi neke pogubne posljedice ovog sastanka ali smatra da "nije dobro što su tamo dvojica, a ne trojica iz BiH".
"Nisam u toku šta je bio predmet razgovora ali mogu samo reći da međudržavni razgovori, odnosno razgovori kod državnika u Hrvatskoj i Srbiji bez odgovarajućeg bh. državnog i višenacionalnog sastava mogu izazivati sumnju kod drugih i to nije dobro za naš razvoj", mišljenja je Pejanović.
Pisac, novinar i političar Nedžad Latić kaže da je taj sastanak potpuno legalan i da nema šanse ni pomisliti na rat a kamoli pričati o njemu.
"Što bi to išao samo jedan Sulejman Tihić u Beograd, a ne mogu ići Čović i Dodik. To je sasvim legalno, a ilegalna je posjeta Tihića, koji je bio tamo bez ičijeg znanja. Takve priče mogu konstruisati samo jedan političar profila Sulejmana Tihića i mediji koji podržavaju takvog goluba umjerenjaka.
Sad će on i njemu slični kamikati da se oni dogovaraju na račun Bošnjaka, što je glupost. Taj golub mira je napravio rat među Bošnjacima, a glumio navodno, nekakva opraštanja i gluposti prema Srbima. To je jedna bijedno primitivna i nakazna politika i ne treba sad insistirati na tom pitanju što se sastaju Čović i Dodik sa Tadićem", zaključuje Latić.
Umjetnik Ratko Orozović je vječiti optimista. On kaže da "ne vidi ništa čudno što se ljudi sastaju i dogovaraju".
"Da su se prije tako sastajali i dogovarali, ne bi bilo rata. A u ovo vrijeme ga sigurno neće biti. Može pričati ko šta hoće, ali ljudi ne žele da ratuju", kaže on.
(24si)
Add comment