.jpg)
svabo
Zaštićeni svjedok K1, dajući iskaz u korist Tužilaštva BiH, identifikovao je optužene kao pripadnike Interventnog voda Stanice javne bezbjednosti (SJB) Prijedor, koji je obezbjeđivao kolonu autobusa sa civilima zaustavljenu na Korićanskim stijenama.
“Kada sam se vraćao s Vlašićkog platoa, gdje smo ostavili civile koji su otišli prema Travniku, vidio sam na cesti krv, dijelove tkiva, kosu, mozak… Čula se još uvijek pucnjava, vriska i bombe. Automatsko oružje je pucalo rafalno i pojedinačno. Nisam vidio ubijanje, ali vozač i ja smo znali šta se desilo”, ispričao je zaštićeni svjedok.
K1 je rekao da “misli” kako je na mjestu gdje su stajala dva autobusa, iz kojih su prethodno izvedeni ljudi i pobijeni, vidio Gordana čurića i još neke policajce, koje nije mogao sa sigurnošću identifikovati.
Tužilaštvo BiH tereti Damira Ivankovića, Zorana Babića, Gordana čurića, Milorada Radakovića, Milorada Škrbića, Ljubišu Četića, Dušana Jankovića i Željka Stojnića, bivše pripadnike SJB-a Prijedor i interventnog voda tadašnje milicije, za učešće u strijeljanju oko 200 civila na Korićanskim stijenama počinjenom 21. augusta 1992. godine.
Zaštićeni svjedok tvrdi da je 15-ak policajaca Interventnog voda, kojem je i sam pripadao, dobilo zadatak da osiguravaju, to jest budu pratnja konvoju s civilima iz naselja Tukovina. U konvoju je bilo žena, djece, starijih ljudi, ali i vojno sposobnih muškaraca.
“U kombiju kojim smo krenuli prema koloni, saznao sam šta će se desiti. Neko je rekao da će neki biti izdvojeni iz kolone. Ne znam ko je to rekao”, kazao je svjedok.
Svjedok je sa sigurnošću rekao da su šestorica optuženih bili u pratnji autobusima i transporterima. Ipak, nije mogao isto potvrditi za Babića i Jankovića.
“Sa mnom u transporteru je bio Ljubiša Četić. Da taj transporter obezbjeđujem rekao mi je kolega i komšija Radenko Antonić, navodeći da tu ima nekih naših komšija. Za mnom je ušao i Četić. Stajali smo nekoliko puta, a Četić je stalno izlazio napolje. Vozač mi je govorio da pogledam šta radi. Nisam htio gledati, ali sam vidio kasnije da stavlja nešto u džepove. Pretpostavljam da je oduzimao novac od civila”, kazao je svjedok.
Svjedok tvrdi da je kasnije čuo da je novac oduzet od civila “raspoređen u kasu Stanice javne bezbjednosti Prijedor”.
“Kada smo stigli do rijeke Ugar, gdje smo odmarali, Četić je opet izišao i više ga nisam vidio. Darko Mrđa i Miroslav Paraš su naredili da se odvoje svi vojno sposobni muškarci. Popeo sam se na zadnju stranicu kamiona i vidio da ima takvih. Rekao sam im da čučnu, a Mrđi i Parašu sam kazao da su samo žene i djeca”, kazao je svjedok, dodavši da mu je Paraš povjerovao.
Paraš je u međuvremenu preminuo, a Mrđa je pred Haškim tribunalom osuđen za ratni zločin na 17 godina zatvora.
Zaštićeni svjedok je rekao da je vozilo s civilima kojem je on bio u pratnji nastavilo vožnju prema Travniku. Kad su došli do Vlašićkog platoa, tvrdi K1, vidio je “poprilično puno pripadnika Vojske Republike Srpske” te civile kako izlaze i pješke kreću u pravcu Travnika. U tom trenutku je među policijskom pratnjom, kazao je K1, vidio optuženog Milorada Radakovića “zvanog Srbo”.
“Nakon 15-20 minuta krenuo sam sa vozačem kući. Nisam se zaustavljao na mjestu gdje su ostala dva autobusa, a gdje se vidjela krv i ostaci tkiva na cesti”, rekao je svjedok, istaknuvši da su sedam ili osam dana kasnije pripadnici Interventnog voda ponovno išli na isto mjesto kako bi izvlačili tijela, “koja su se razlikovala po nabubrenosti, veličini, starosti”.
“Prebacili smo tri ili četiri tijela, ali se pokvarila dizalica. Cijeli dan smo čekali da se popravi, ali nije uspjelo. Više nismo ništa dirali. Tijela su bila na gomili, ali i pojedinačno. Mislim da je bilo između 150 i 200 tijela”, kazao je svjedok.
Nakon tog događaja, tvrdi svjedok, pripadnici Interventnog voda su dva dana bili van Prijedora jer su “imali saznanja” da je Radovan Karadžić naredio da svi budu ubijeni zbog toga što se dogodilo na Korićanskim stijenama.
Radovan Karadžić, bivši predsjednik Republike Srpske, optužen je pred Haškim tribunalom za ratni zločin počinjen na prostoru BiH, i trenutno čeka početak suđenja.
Munib Sivac, drugi svjedok Tužilaštva BiH, ispričao je kako je na rijeci Ugar odvojen od dvojice sinova i raspoređen u transporter u kojem su bile žene i djeca.
“Mlađi sin je mahinalno mahnuo. Počeo sam plakati. Autobusi su zaustavljeni, a oko njih je bilo puno maskiranih ljudi sa čarapama na glavama”, kazao je svjedok.
Nastavak suđenja je u ponedjeljak, 1. juna 2009. godine.
(BIRN)
Add comment