Džuma…

“O vjernici, kada se u petak na molitvu pozovete, kupoprodaju ostavite i pođite da molitvu obavite; to vam je bolje, neka znate! A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite” (El-Džumu'a 9. i 10.)

U mnogim kur'anskim ajetima Uzvišeni Allah se kune vremenom ili dijelovima vremena, zbog njegove vrijednosti i važnosti:”Tako mi vremena” (El-Asr, 1), ”Tako mi jutra i noći kad se utiša” (Ed-Duha, 2), ”Tako mi zore i deset noći” (El-Fedžr, 1-2), ”Tako mi noći kada tmine razastre i dana kada svane” (El-Lejl, 1-2).

Vrijeme je život i oni koji ne poznaju njegovu vrijednost i ne iskorištavaju ga na najbolji način u pokornosti Uzvišenom Allahu, radeći djela koja će ih približiti Njemu, žive kao mrtvaci među živima ili poput životinja.

Kaže imam Ibnul-Kajjim u svojoj  vrijednoj knjizi ”El-Dževabul-Kafi limen se'ele ‘anid-devaiš-šafi”: ”Čovjekovo vrijeme je ustvari njegov život i ono je osnov i materijal njegovog vječnog života u neprekidnom uživanju ili pak, njegovog teškog i tegobnog života u bolnoj patnji. On prolazi poput oblaka, pa ono što bude za Allaha i radi Allaha, računa se njegovim pravim životom, a sve drugo mimo toga ne smatra se životom ma koliko bio dug njegov životni vijek. Ako čovjek svoje vrijeme provede u nemaru, rasijanosti i pustim željama, a najbolje u čemu ga je proveo bude spavanje i besposlenost, onda je ovakvom bolja smrt od njegovog života.”

Zbog toga će Uzvišeni Allah upitati nevjernike na Sudnjem danu: ”A koliko ste godina na Zemlji proveli”, upitat će On? ”Proveli smo dan ili samo dio dana”, odgovorit će, ”pitaj one koji su brojali.” (Al-Mu'min, 112-113)

Dakle, uprkos tome što su neki od njih živjeli i više od šezdeset ili sedamdeset godina,budući da svoje vrijeme nisu ispunili obožavanjem Gospodara, koji je ih stvorio, zaboravljajući tako onaj svijet i odajući se strastima na ovom svijetu, osjetit će kratkoću svojih uzaludno provedenih i protraćenih godina života i zato će zaslužiti Allahovu srdžbu.

Kaže Poslanik, s.a.v.s.: ”Uzvišeni Allah mrzi svakog okrutnog i uobraženog (oholog) galamdžiju po pijacama koji je noću poput lešine, a danju kao magarac. Poznaje dunjalučke stvari, a ništa ne zna o ahiretu.” (Ibn Hibban)

Naš plemeniti Poslanik,  s.a.v.s.,  u mnogim hadisima pojašnjava nam važnost vremena u našem životu i obavezu njegovog iskorištavanja prije nego to bude kasno pa kaže:

”Neće se pomaći stopalo sina Ademovog na Sudnjem danu sve dok ne bude upitan o pet stvari: o svojim godinama (životu) u šta ih je potrošio, i da li je radio po onom šta je naučio…” (Tirmizi) Ovdje je Poslanik, s.a.v.s., posebno spomenuo period mladosti, uprkos tome što ona ulazi u okvir čovjekovog života, da bi ukazao i na važnost i na opasnost tog životnog doba.

Mladost je period  zdravlja i snage, to je vrijeme najveće aktivnosti i poleta, jer prije toga bio je period slabosti u djetinjstvu, a nakon mladosti dolazi slabost u godinama starosti. Kaže naš voljeni Poslanik, s.a.v.s.: ”Iskoristi pet stvari prije nego dođe drugih pet: svoju mladost prije starosti, svoje zdravlje prije bolesti, svoje bogatstvo prije siromaštva, svoje slobodno vrijeme prije zauzetosti, i svoj život prije smrti.” (El-Hakim)

Također kaže: ”Dvije blagodati zanemaruju ljudi: zdravlje i slobodno vrijeme.” (Buharija)

Oni koji uspijevaju iskoristiti ove dvije blagodati su manjina, dok je većina onih koji nisu svjesni da propuštaju i traće period svog zdravlja i slobodnog vremena.

Kaže imam Ibnul-Dževzi: ”Ko iskoristi svoje slobodno vrijeme i zdravlje u pokornosti Allahu, dž.š., on je na zavidnom položaju (sretan), a ko ga iskoristi u griješenju i nepokornosti prema Uzvišenom Allahu, on je obmanut, jer poslije slobodnog vremena dolazi zauzetost, a poslije zdravlja dolazi bolest.”

Vjernik je uvijek oštrouman i pametan i on svoje dragocjeno vrijeme ne traći  u stvarima koje mu neće donijeti nikakvo dunjalučko niti ahiretsko dobro.

Rekao je El-Faruk, Omer, r.a: ”Mrzim da vidim nekog od vas kao besposličara i dangubu, niti je u nekom dunjalučkom poslu, niti radi za ahiret.” Vjernik uvijek nastoji i ulaže svu svoju snagu da vrijeme svoje mladosti i zdravlja ispuni dobrim djelima, prije nego što na njega nasrnu problemi i poslovi, i prije nego što ga napadnu bolesti, a naročito u starosti, koja će ga spriječiti da obavlja mnoge ibadete. Na taj način vjernik dobija veliki kapital dobrih djela, a i dalje mu se za njih piše nagrada iako nije u stanju da ih obavlja zbog bolesti ili puta, kao što kaže Poslanik, s.a.v.s.: ”Kada se rob razboli ili kada ode na put, Uzvišeni Allah mu piše nagradu (za dobra djela) kao kada je bio zdrav i kod kuće.” Tako vjernik biva miran i sretan u svom dunjalučkom životu i neće se kajati i žalostiti na onom svijetu ili pak u vremenu svoje starosti, kad mu kajanje i žaljenje za onim što je propustio, nimalo neće koristiti.

Veoma je čudno što neki muslimani nastoje ”ubiti” svoje vrijeme da bi im ono brže prošlo, kako to oni tvrde. Stoga ih često možeš vidjeti kako bulje u televiziju, sjede po kafićima i zabavljalištima ili se upuštaju u neke zabranjene igre ili u još opasnije stvari od toga poput alkohola, kocke (hazardne igre), droge itd.; utječemo se Allahu, dž.š., od griješenja.

Kada bi se sati mjerili novcem, gubitak našeg ummeta iznosio bi svake godine stotine milijardi. Da oni koji ‘’ubijaju’’ svoje vrijeme istinski vjeruju u Allaha i Sudnji dan, natjecali bi se u činjenju dobrih djela umjesto ružnih i sramnih; da znaju da će oni koji su činili propuste u ibadetu željeti da se vrate na dunjaluk, čak i na par trenutaka, da rade dobra djela, najviše bi od svih ljudi žudili da iskoriste svaku minutu svog vremena, umjesto da ga troše u besposlici.

Kaže Uzvišeni: ‘’…da čovjek ne bi uzviknuo: ‘Teško meni, koliko sam dužnosti prema Allahu propustio, čak sam se i izrugivao!’, ili da ne bi rekao: ‘Da me je Allah pravim putem uputio, sigurno bi se Njegove kazne sačuvao.’ Ili da ne bi rekao kad doživi patnju: ‘Da mi se samo vratiti –dobra djela bih činio.’ Nikada! Dolazile su pouke Moje, pa si ih poricao i uzoholio se, i nevjernik si bio.’’ (Az-Zumer, 56-59)

Plemeniti brate i poštovana sestro!

Uistinu je vrijeme emanet na tvom vratu i velika blagodat zbog koje ćeš biti pitan na Sudnjem danu, Danu poniženja i kajanja, kada te tvoj Uzvišeni Gospodar upita o tvom životu – u šta si ga potrošio i o tvojoj mladosti kako si je proveo?

Vrijeme je tvoj život. Ti nisi ništa drugo do skup dana. Kad god prođe jedan dan, prođe i nestane dio tebe, kao što kažu neki učenjaci: ”Čuvaj se da ne budeš nemaran prema smrti i prema Meleku smrti, koji će te uskoro tražiti da ti uzme dušu.”

Vrijeme je kao sablja i ako je ne uzmeš sa njenim pravom (svojski)  tako da ti bude oružje koje siječe, postat će ti žestok neprijatelj i raskomadat će te.

Molimo Uzvišenog Allaha da nas spasi i sačuva i da nam podari lijep završetak na ovom svijetu. Također Ga molimo, Njegovim lijepim imenima i Uzvišenim svojstvima, da nam ukaže na naše mahane i popravi naša srca, te da nas uputi i nadahne, kako bismo iskorijenili ovu bolest, uistinu Allah sve čuje i odaziva se.

(Muhenned et-Tunisi; minber.ba)