svabo
Samo u martu se vrijeme može ovako izmjenjivati. Juče +17 stepeni danas svega +0,5 sa snijegom taman kada sam skupio dovoljno motivacije da izađem napolje i počnem cjepati drva koja su stigla prije par dana 🙂
Za one koji se pitaju zašto sad drva pa zima je prošla ? Sad su najeftinija iako im se iz godine u godinu cijena diže u astronomske visine.
Nije mi preostalo ništa drugo nego da krenem na jutarnju i ćujem koju pametnu. Osim nekoliko hrabrih na ulici se nije moglo sresti puno dešavanja. Nakon tradicionalnog kruga kroz kalatu svratio sam u picadily. Pozdravljanje sa konobarom, Nes kafa, cocta i Avaz kao ritual konobar donosi bez pitanja. Kolotečina svakodnevnice ide bez kompromisa. Nigdje se manje radi a bolje živi reće neko na što smo svi bili saglasni uz gorak osmjeh.
Malo kome nije poznata ona starozavjetna priča o snu egipatskog faraona koja glasi: „Poslije dvije godine usnu faraon kako stoji pokraj Nila. Iz Nila izađe sedam krava, lijepih i debelih; pasle su po šašu. Ali odmah nakon njih iz Nila izađe sedam drugih krava, ružnih i mršavih, te stanu uz one krave na obali Nila. Ružne i mršave krave prožderu onih sedam lijepih i pretilih, i u to se faraon probudi.“
Ova starozavjetna priča ponavljala se često tijekom stoljeća evo sve do naših dana, tom razlikom što je danas u pitanju ne samo sedam, nego sedamdeset i sedam mršavih krava jer kako progutaše njih sedam onih drugih sedam, razmnožiše se i više nego udeseterostručiše.
Kriza je zaprijetila zavladati cijelim svijetom. Kako to i zar odjedanput? Ma, ne, kakva kriza, ljudi moji? Kriza je samo u tome što bogati ne mogu biti još bogatijima, a što siromašni postaju još siromašnijima, zbog neravnopravne raspodjele u cijelom svijetu. Bogate zemlje nisu postale od toga što su bogomdane to biti, već su se obogatile na račun drugih i valjda je to svima jasno. Nažalost, takav je svjetski poredak, a pogotovo proces globalizacije koji prijeti one nejače ne samo još više učiniti nemoćnima nego ih potpuno uništiti.
U društvu je uvijek bilo nepravde jer je i samo društvo nepravedno i utemeljeno na principu: „tko je jači, taj tlači“, pa tako i ova kriza neće podjednako pogoditi sve slojeve toga društva. Nije isto debelome čovjeku pritegnuti remen kao onome „žgolji“, jer će ovome jadniku u slučaju jačeg stezanja samo popucati i one krhke kosti! Ali, nažalost, tako to uvijek biva: nejač i sirotinja uvijek plaća cijenu kako bi bogatima i ugojenima bilo još udobnije, još ljepše i bolje.
Krizu ne osjećaju svi podjednako. I Nikada nisu! Jer, nije isto oduzeti od nekoga tko ima milijune i od onoga tko jedva sastavlja kraj s krajem. Ali zato ona koju je jadni puk izmislio: „sirotinjo, i Bogu si teška“ svakim danom biva sve aktualnija.
Na sva se zvona zvoni na uzbunu i poziva na štednju, jer bogati svijet je u recesiji, ili ide u nju. A da je samo malko više pravde na ovome svijetu, bilo bi manje i siromaštva i neimaštine. Jednako bi mirno pasle i mršave i one debele krave, bez straha od bojazni kako će mršave navaliti na one debele i progutati ih. Vjerojatno bi one debele smanjile malko svoju ispašu, pa bi i one mršave imale više za svoje trbuhe.
Ovako, preostaje nam nadati se kako će neki novi Josip ovdašnjim faraonima protumačiti njihove snove i učiniti da i vuk bude sit i ovce (krave) na broju!
Za kraj mogu samo prenijeti riječi svog druga Svabe, u Bosni nije ništa uspjelo pa neće ni kriza. 🙂
Add comment